Na nedavno završenom Pula Film Festivalu, Bojana Navojca gledali smo u čak četiri filma Nacionalnog programa: “Majstorima” Dalibora Matanića, “Šuti” Lukasa Nole, “Projekcijama” Zrinka Ogreste i “Visokoj modnoj napetosti” Filipa Šovagovića.
Ja sam filmski radnik
No pitate li ga koja mu je od tih uloga, ili kojim slučajem film, najdraža, u sebi svojstvenom didaktičko - filozofsko - šaljivom stilu odgovara:
– Sebe ne doživljavam kao umjetnika, već kao filmskog radnika pa sukladno tome kod mene i nema dragih, manje dragih ili najboljih uloga ili filmova.
Sličan stav ima i oko filmskih žanrova i teze koja kruži filmskim svijetom, a koja kaže da je teže snimiti dobru komediju, nego dobru dramu.
– Uglavnom je istina da ljudi tvrde da je teže ono u čemu su oni bolji. To je zato što smo sitni pizdeki koji će uvijek u svemu istaknuti sebe. Meni je uopće teško raditi razliku među žanrovima i najdraže mi je kada je film splet svega, i drama i komedija u jednom. Tada taj film doživljavam kao segment života, jer život je također takav - i gorak i sladak.
Za uloge se priprema studiozno. Primjerice, za onu defektologa u “Projekcijama” pohađao je seminare na kojima je spoznao što je rad u grupi. A iako je iz Bjelovara, u ulogama Dalmatinaca, poput Luje u “Majstorima”, pliva, što bi se reklo, poput ribe u vodi. – Imam puno prijatelja iz Dalmacije koji se svojski trude i dobivaju muskulfiber ne bi li ja progovorio na njihovom narječju. Dakle, ključ je u srčanoj kolegijalnosti – kaže Bojan te upitan bi li prihvatio ulogu u, recimo, hrvatskoj verziji Ramba, odgovara:
– Kako ne? Ne bi mi bio problem napucati mišiće. Možda najradikalnija fizička transformacija do sada bila je kada sam za ulogu u filmu “Moram spavat’, anđele” za samo jedan dan snimanja morao skinuti 15 kg. Volim takve zahtjeve jer što se više daješ u proces pripreme uloge, to ti se na kraju više vrati i ta uloga je duže dio tebe.
Zamijenio ušnu za WC školjku
Već tri godine angažiran je u zagrebačkom HNK, što, šali se, godi njegovu habitusu.
– U HNK sam došao iz alternativnije scene, ali volim i klasični repertoar. Veseli me raznolikost, svi žanrovi, atmosfere... Obožavam mogućnost da, ako treba, budem hrvatski Rambo, ali da pri tome ne zanemarim činjenicu da ću jednog dana biti i Tamagotchi.
Šest godina stariji brat Goran Navojec ‘odgovoran’ je za to što Bojan nije postao liječnik, pravnik, Elliott iz “E.T.-ja”... već, poput njega, glumac.
– Istina, za glumu sam se odlučio uz njega. On je bolji glumac, nije me maltretirao kad smo bili mali i bio je i ostao najbolji stariji brat. Unutar naše obitelji bilo je svega, a rado se sjećam anegdote s Goranovim uhom. Naime, probudio sam se u rano jutro, bilo me “prpa” ići na WC i bratovo uho asociralo me na zahodsku školjku. Kao ljubitelj slobodnih asocijacija, tu sličnost zdušno sam iskoristio i pomokrio se po njemu. Iza te akcije nije bila zluradost, već moj strah od mraka. Ispričavam mu se i sada, iako je to bilo prije 33 godine – smije se glumac.
Malo je poznato da Bojan ima disleksiju s kojom je naučio živjeti i o tome kaže:
– Čini mi se da ljudi i dalje nemaju točnu ideju kako se ona manifestira, a prilično je traumatična za razvoj djece kada krenu u školu. U bližoj budućnosti više ću se posvetiti radu s disleksičnom djecom. Problem s čitanjem i danas me zna zasmetati kada učim tekstove, ali naravno, ovisno o njihovoj težini jer nije isto raditi Krležu ili televizijsku reklamu.
Kada su u pitanju autoriteti, s njima se oduvijek odlično nosi, štoviše...
– Ja se zaljubljujem u autoritete! Autoritet je netko tko ima odgovornost, tko u svakom momentu na određena pitanja ima odgovor i pored koga se osjećam zaštićeno. A moj najveći autoritet je moja jednoipolgodišnja kći Luča! – otkriva zaljubljeni tata.
Luča s majkom, srpskom glumicom Hristinom Popović, živi u Beogradu, pa je Bojan zbog svojih cura stalno na putu.
– Nije to neka destinacija, u biti je dosta blizu. Autoput bratstva i jedinstva. Uglavnom se družim s dečkima s benzinskih postaja, a sve prometne znakove na toj ruti znam napamet – priča Bojan koji za ljeto ima samo jedan plan:
– Nastojat ću ne izgorjeti na suncu i plutati od sata do sata i od dana do dana.
