Vrata su se polako otvorila. Banka je bila gotovo prazna: stariji muškarac je spremao novac koji je podigao, a jedna djevojka je stajala između dva šaltera i ispunjavala listić.
Maskirani je upao unutra, stao kod vrata, promotrio situaciju, izvukao pištolj iz džepa i krenuo prema staklu iza kojega je sjedila punašna plavuša.
– Stop! Stop! Kamera stop! Zvonko, držiš taj pištolj kao da će ti svakog trena ispasti iz ruke! Pa dobro, što je s tobom, čovječe?! Nisi došao prositi pred šalter, nego opljačkati banku! Ti si opasan, u ruci držiš pištolj koji svakog trena može zapucati! Oni te se boje! Daj se skoncentriraj Zvonko! – vikao je Kadarić unoseći se glumcu u lice.
– Ajmo, pauza od pola sata! A nakon toga idemo ponovo i onda hoću da mi odigrate stvar kako treba – završio je režiser filma “Bjegunac u noći” i prišao snimatelju Luksu. Pokazao mu je da malo približi kameru ulaznim vratima. Tada je zastao, potražio me pogledom i rekao:
– Jura! Donesi mi pištolj!
Uzeo sam pištolj iz kutije u koju ga je odložio Zvonko Blumac, a u kojoj držim još neke druge sitne rekvizite. Pružio sam pištolj Velimiru Kadariću, poznatom domaćem režiseru koji je prije snimao krimiće, a onda se prebacio na snimanje filmova o Domovinskom ratu. “Bjegunac u noći” bio je film kojim se Kadarić htio vratiti krimiću.
Uzeo je pištolj u desnu ruku, stao ispred kamere i uperio ga ravno u objektiv. Lukas je zavirio u kameru i rekao sebi u bradu:
– Daj, približi još malo. E, tako, tako je dobro! Drži ga sad čvrsto! Ma koji će to genijalan kadar biti! Bolji od onoga u Hitchcockovu “Prozoru u dvorište”!
– Misliš? – upitao je naivno Kadarić.
– Sto posto, stari! To još hrvatska kinematografija nije snimila. Daj ih okupi, pa da nastavimo.
Zvjezdana Štruklec sjela je na svoje mjesto iza staklene pregrade, namjestili su se i ono dvoje statista, sve je bilo spremno za ponovljeno snimanje.
Zvonko je ovaj put naglo otvorio vrata, žustro krenuo prema blagajnici, čvrsto stežući onaj pištolj u desnoj ruci. Onako maskiran prišao je šalteru i gurnuo nekakav papirić prema Zvjezdani Štruklec koja je glumila prestravljenu blagajnicu.
Prebacio je preko staklene pregrade sportsku torbu. I, dok je ona praznila one pretince, on je nervozno mahao pištoljem pokazujući joj da požuri. A kad je vidio da je novca malo, pokazao je prema blagajni iza njezinih leđa. Kako ona nije reagirala gurnuo je pištolj ispod one staklene pregrade i počeo se derati:
– Otvaraj! Što čekaš?! Otvaraj ili ću te...!
Ona je sjedila, nepokretna, paralizirana od silnoga straha. Stajao sam sa strane, pokraj svoje kutije s rekvizitima i promatrao cijelu tu scenu. Bilo je nečeg čudnog u njezinu držanju, učinilo mi se da ona više ne glumi strah, već da ga se stvarno boji!
A onda se dogodilo ono što je mogao izrežirati samo život: pištolj je opalio i ona se srušila sa stolice.
Svi smo na trenutak nijemo zastali, čulo se samo zujanje kamere. Nakon prvoga šoka nastala je opća pomutnja. Neki su se ustrčali oko Zvjezdane na čijim se grudima vidjela crvena rana od prave krvi. Ja sam prišao glumcu Zvonku, koji je još stajao ispred šaltera, na onom mjestu na kojem se zatekao u toku snimanja.
Buljio je odsutno u onaj pštolj u svojoj ruci, kao da nije u stanju razlučiti da li se sve ovo njemu svarno događa ili je to ipak samo jedan od bezbrojnih filmskih trikova.
Ubrzo je na mjesto zločina stigao inspektor, i to posebno napominjem onaj pravi, jer u ekipi je bio i glumac Marko Bobinac koji je u filmu glumio istražitelja Pavu.
Pravi istražitelj – Ivan mu je bilo ime – bio je srednjih godina, visok, crnokos, u dobro skrojenom odijelu. Pozvao me k sebi i ponudio “gitanesom”. Izvukao sam jednu kratku bijelu cigaretu i sjeo na stolac.
Znao sam da me čekaju neugodna pitanja. Postojale su dvije vrlo neugodne istine koje su ukazivale na to da bih i ja mogao imati veze sa Zvjezdaninom pogibijom. Prva je ta da sam ja njezin bivši suprug, od kojega se razvela nakon burne brakorazvodne parnice, a druga se odnosila na moj posao rekvizitera, dakle osobe kod koje se nalazio pištolj prije snimanja scene u kojoj je stradala.
– Odakle pravi metak u cijevi? – započeo je ne okolišajući istražitelj Ivan.
– Ne znam. Pripremio sam pištolj prije početka snimanja i sve je bilo u redu. Dao sam ga Zvonku i on ga je poslije držao uza se.
– Vi ste s njom bili u braku?
– Da.
– Dugo?
– Dvije godine.
– Razveli ste se?
– Pa to je valjda jasno! – branio sam se ja od iznošenja prljavog rublja iz bivšega braka. – Dobila je novu ulogu i onda je sve krenulo ustaljenim redoslijedom: prvo režiser, pa glavni glumac i na kraju netko od preostalih muškaraca iz ekipe ! – istresao sam iz sebe u jednome dahu.
Glumac Zvonko bio je blijed i uzbuđen. Nervozno je skakutao s noge na nogu i govorio:
– Ja nisam kriv za njezinu smrt! Ne znam, ne znam tko je ubacio pravi metak u taj pištolj!
– Dobro, dobro. Smirite se. Sve će se razjasniti – umirivao ga je istražitelj Ivan. – Recite mi zbog čega ste pucali?
– Svašta! Zbog čega sam pucao?! Pa tako mi piše u scenariju! Evo pogledajte! – vikao je uzbuđeni glumac mašući papirima koje je dohvatio sa stola.
– Jeste li provjerili pištolj kad ste ga preuzeli od rekvizitera? – nastavio je s pitanjima istražitelj.
– Čuješ li ti, Marko, ovoga ovdje?! Bolje bi bilo da ti kao inspektor Pavo preuzmeš istragu! Vi očito ne znate ništa o filmu! Ja sam glumac, umjetnik! Ne bavim se pripremanjem rekvizita i nošenjem kulisa! – završio je uvrijeđenim tonom glumac Zvonko.
– Je li pištolj bio cijelo vrijeme kod vas?
– U pauzi sam ga ostavio kod rekvizitera. Kad sam ga spustio u onu njegovu kutiju među ostale rekvizite, javio se Kadarić i tražio da mu donesem pištolj. Zadovoljni? – iscerio se Zvonko prema istražitelju i okrenuo se da uzme kavu.

Završivši razgovr s glumcem Zvonkom, istražitelj je pogledao prema meni. Spustio je pogled na moju kutiju sa sitnim rekvizitima. Na trenutak je zastao zamišljen, pa krenuo prema režiseru Kadariću i snimatelju Luksu.
– Što ste radili s pištoljem? – počeo je s pitanjem Ivan.
– Kako mislite što smo radili? Ne mislite valjda da smo ga punili pravim mecima?! Pa isprobavali smo kadar u kojem je pištolj u krupnome planu. To ide na špicu filma! – završio je važno Kadarić.
– Možemo li pogledati snimak na kojem se vidi trenutak kad je stradala Zvjezdana Štruklec? – obratio se istražitelj Ivan snimatelju Luksu.
– Svakako, evo samo da je vratim na to mjesto – kazao je snimatelj te popravivši šilt na crnoj kapi stao namještati kameru. Ubrzo je sve bilo spremno i on je pokazao istražitelju da se nagne i prisloni oko na okular. Nakon dvije minute istražitelj Ivan je podigao glavu i pogledao u Luksa.
– Gotovo je, ali čini mi se da snimku niste vratili na sam početak. Možete li još jednom?
– Može. Sad ću ja – rekao je Luks i ušeprtljao se oko kamere. Stisnuo je prekidač, tako da su sada čekali da se filmska vrpca premota.
Upalila se crvena lampica i Luks je pokazao istražitelju da pogleda u kameru. Ono što je sada gledao nije bio snimak prepada u banci. Znao sam da sada vidio ono što sam ja vidio promatrajući Kadarića i Luksa kad su uzeli pištolj od mene. Ono, što sam i sam maloprije pregledao, jer me Luks neopazice pozvao do kamere i odvrtio mi prizor s pištoljem.
U kadru je bio pištolj koji je netko primicao i odmicao od kamere. Ruka koja ga je je držala zaustavila se i to je trajalo nekoliko sekundi, a onda je pištolj nestao iz kadra. Kamera je i dalje radila. Vidio se šalter ispred kojega nije bilo nikoga.
Nakon toga se u kadru ponovo pojavila ruka s pištoljem, ali okrenutim postrance. Pridružila joj se i druga ruka, koja je otvorila bubanj na pištolju. Izvukla je metak iz bubnja, nestala iz kadra, pa se ponovo pojavila stavljajući u bubanj novi – pravi metak. Ruka je vratila bubanj na mjesto i potom je pištolj nestao iz kadra.
Opet se vidio šalter, a onda se u kadru pojavio Luks koji je brzao prema kameri galameći na asistenta da je isključi.
Tu je bio rez, pa nakon toga sekvencija sa Zvonkom koji upada u poslovnicu. Istražitelj Ivan je podigao glavu s okulara i dao znak Luksu da može sključiti kameru. Pružio je ruku prema Kadariću i rekao:
– Dajte mi manevarski metak koji ste izvadili iz pištolja!
Velika nada hrvatske kinematografije Velimir Kadarić netremice je promatrao istražitelja. Stajao je nekoliko sekundi tako kao ukopan i bez riječi. Popravio je tamne naočale koje su bile dio njegova imagea. Zavukao je dva prsta u džepić na prsluku i izvukao metak bez zrna. Provukao je prste kroz gustu kosu i započeo:
– Izludila me potpuno. Nisam više mogao bez nje. A onda se dogodilo ono sinoć... Vidio sam nju i Zvonka kako se grle i ljube tamo iza kulisa i više se nisam mogao savladati. Cijelu noć sam smišljao kako da ih razdvojim... – govorio je slomljeni režiser.
A ja sam sjedio na svojoj kutiji sa sitnim rekvizitima zaokupljen svojim mislima. Znači, i ovaj put je redoslijed bio isti: prvo režiser, pa glavni glumac...

Premium sadržaj

18

IZ MEMOARA

Merkel o jednom od susreta s Putinom: 'Ti nećeš vječno biti kancelarka, ove će zemlje ući u NATO. Ja to želim spriječiti'

Video sadržaj

13

IZAZOVNO RAZDOBLJE

Otkriveno što Blanka Vlašić radi nakon priznanja supruga da su u otvorenom braku! Ovo nitko nije očekivao

7

TEŽE NIJE MOGLO

Hrvatsku čeka pakao: Nikada nismo imali teže iskušenje od ovoga, a jedan podatak posebno zabrinjava

Sezona gripe i prehlade

Mit ili istina? ‘Cjepiva su neučinkovita jer neki ljudi obole čak i nakon cijepljenja’

Tko bi rekao

Devet posto Hrvata to čini svaki tjedan, 47 posto barem jednom mjesečno, a češće to rade oni s višim prihodima

Ova kovanica prodaje se i za 35.000 eura. Imate li ju?