U Imotskom se podiže spomenik Mercedesu! Zasluga je to zaljubljenika u Mercedese i svoj grad, entuzijasta okupljenih u Klubu oldtimera Imotski. Njihovu ideju prihvatila je gradska vlast, a kontaktirali su i njemačku tvornicu u kojoj su naišli na podršku i oduševljenje što je njihov brend postao simbol jednog hrvatskog grada. I ne samo to. U Mercedesu su se toliko oduševili, tvrde nam u imotskom Klubu oldtimera, da su spremni otvoriti i jedan proizvodni pogon u Imotskom.
Spomen na tisuće Imoćana
– Odavde su prvi gastarbajteri išli trbuhom za kruhom po cijelom svijetu, a najviše u Njemačku. Vraćali su se u Mercedesu. Taj je auto bilo simbol njihova uspjeha. Spomenik neće biti podignut samo u čast Mercedesu, nego i u spomen na tisuće Imoćana koji su svoj kruh zarađivali, a neki od njih to još uvijek rade, daleko od lijepe naše rodne grude – kaže Ivan Topić, zvani Nota, predsjednik Kluba Oldtimera Imotski koji broji 150 članova.
Nije uvjet posjedovati oldtimer, možete biti i ljubitelj i učlaniti se u njihov klub. Međutim, takvih slučajeva nema. Svi imaju po nekoliko automobila pa u klubu imaju čak oko 400 oldtimera. – Nisu svi Mercedesi, ali velika većina jest. To su fantastična vozila. Ja sam imam desetak komada, sve Mercedese – kaže Nota.
– Moj ćaća pokojni dotra je jednog Mercedesa. To je auto još u nas. To je bio simbol moći i uspjeha. Kad si imao ovakvo auto, mogao si birati curu, gdje ćeš raditi, kuma... Imao si proboj gdje god hoćeš. Tada je bilo teškog siromaštva i tko je vozio takvo auto, cijelo je selo trčalo vidjeti ga – objašnjava nam Nota, a nadimak je dobio jer ne zna pjevati.
Što za Imoćane znači Mercedes, dokazuje i da ga svi u njegovoj obitelji voze. – Imam tri kćeri, sina i ženu. Meni ne može ni zet biti ako ne vozi Mercedesa, neću ga pustiti u kuću, nema govora o tome – smije se Topić, inače građevinski poduzetnik i vlasnik frizerskog salona. Topić među svojim vozilima ima i miljenika. To je džip kabriolet, Mercedes G klase, jedinstven primjerak, najstariji na svijetu.
– Njemu cijena galopira. Kupio sam ga prije 10 godina, slučajnost je bila, za desetak tisuća kuna, a u ovom trenutku bih ga mogao prodati za 300.000 – tvrdi Nota.
Stari Mercedesi su mu hobi, ali donose mu i zaradu. Radi s njima, iznajmljuje ih za vjenčanja, a postali su i sve zanimljiviji turistima kojih je u Imotskom iz godine u godinu sve više. Zahvaljujući luksuznim vilama s bazenima ostvarili su turistički bum, a brojni gosti ne propuštaju boravak u Imotskom iskoristiti i za vožnju u Mercedesu oldtimeru. – Mi pomažemo našem gradu, obogaćujemo turističku ponudu i to nam je čast.
Imotski nema nijedan autohtoni suvenir. Ako Bog da i ostvarimo li naše planove, Mercedes će biti prvi. Kada podignemo spomenik, a planiramo započeti s radovima oko Božića, počet će i proizvodnja Mercedesa, imotskih suvenira, najavljuje Nota. Gradonačelnik je uz njih. Spomenik će uskoro na Gradsko vijeće. Projektira ga konzervatorski odjel, rade volonterski. Podići će ga na mjestu bivšeg autobusnog kolodvora.
Odakle su njihovi očevi djedovi dolazili na put za Njemačku. Otkrili smo i što će predstavljati Mercedes – a što drugo nego Mercedes sam, u stvarnoj veličini. Oko njega će postaviti četiri klupe i fontanu. – Idejno rješenje treba odobriti i Mercedes. Od njih ne očekujemo novac. Novac nije problem jer se donatori sami javljaju i u nekoliko dana mogli bismo skupiti potrebnih 200.000 kuna koliko procjenjujemo da će koštati cijeli projekt. Željeli smo da bude od imotskog kamena, ali stručnjaci kažu da nije dovoljno kvalitetan pa ćemo upotrijebiti umjetni materijal koji podnosi razlike u temperaturama – govori Tokić.
Mercedes 69, ja 67 godina
Kaže da su preko Jollyja kontaktirali upravu Mercedesa kojoj su predložili da imotska srednja škola obrazuje stručnjake koji će raditi u Mercedesu. – Oni su nam odgovorili – obrazujte ljude, mi ćemo dati strojeve, otvorit ćemo pogon i neka rade tu. Očekujem da ćemo potpisati ugovor. Nije to samo ekonomija, to je čast. Pogon će otvoriti naš klub, ali nećemo mi u njemu raditi, veliki su planovi Imoćana. Mirko i Svetlana Perkušić ponosni su vlasnici prekrasnog, crnog, ulaštenog Mercedesa iz 1950. i zaljubljenici u oldtimere. Radili su cijeli radni vijek u Švicarskoj, u mirovini su, vratili su se u Drum, Mirkovo rodno selo, i sad uživaju. Kao članovi kluba mnogo putuju, ne propuštaju druženja i susrete, a njihovo skupocjeno vozilo atrakcija je gdje god se pojave. – Prvo auto kad sam položio vozački ispit koji sam vozio bio je Mercedes. Vozio sam poslije i druga auta, a kad sam otišao u mirovinu, kupio sam sebi ovog ljepotana za koji mislim da će biti zadnji. Moj Mercedes ima 60 godina, a meni je 67 godina – kaže Mirko.
Mercedes je kupio u Švicarskoj u kojoj je radio 44 godine. – Sredio sam ga i dovezao. Platio sam ga 14.800 švicarskih franaka, uložio sam 10.000 eura i za njega mi danas nude 50.000 eura, ali ne bih ga prodao ni za koje novce. Naslijedit će ga moj unuk. U životu sam vozio dosta auta, ali Mercedes je Mercedes – kaže Perkušić.
Njegov oldtimer troši 9 litara na 100 kilometara, a bio je i u više od 150 svadbi pa je nešto i sam zaradio. Prošao je samo 83.000 kilometara, kupljen je od prvog vlasnika, Švicarca koji je umro u 84. godini i nije ga puno vozio. Kada dođem s njim, crnim i uglancanim, ljudi im prilaze i žele se slikati. Perkušićima Mercedes nije jedini automobil. Imaju Golf 5 i Ford Fiestu koji služe više-manje za u dućan. Supruga Svetlana ne vozi, ali voli se voziti. – Split, Makarska, Široki Brijeg, Livno, uvijek idemo na skupove oldtimera. Auto nas nikad nije iznevjerio ni ostavio na putu. Prije 15 dana išli smo u Nikšić. Spavali dvije večeri gore, gorivo i ode 600 eura, ali isplati se. Radili smo u Švicarskoj, zaradili smo i ima da uživamo – govori Svetlana koja nije jedina žena u klubu. – Sve su naše žene članice. Kada nas 15 putuje na skup, ide i 15 žena – otkriva nam Nota.
Dijelova ima i za najstarije
Klub oldtimera Imotski ima nekoliko jednostavnih, ali strogih pravila kojih se svi članovi moraju pridržavati. Ne smije se loše govoriti ni o klubu ni o ijednom njegovu članu i, naravno, u gradu vam auto ne smije biti prljav. Članstvo u klubu ne smije se zloupotrebljavati, a njegovi članovi ne smiju se baviti politikom iako smiju biti članovi političkih stranaka. Marijan Gudelj Velaga kaže nam da i on ima tri-četiri Mercedesa. Voze ga njegova kći, sin, supruga i on. Zet vozi, ima BMW-a. – Žao mi je što je tako, ali ne mogu utjecati na njega – žali se Marijan. – Neka vrati malu nazad. Treba držati do kriterija – dobacuje Nota.
Marijan je umirovljenik, cijeli život radio je u Autoprijevozu Imotski kao vozač i u garaži. Automobili su mu struka pa nam daje svoju ocjenu. – Ja sam u životu vozio sve osim aviona i space shuttlea i zaključio sam da neću nego Mercedes jer je jednostavno napravljen, lak je za održavati i izvrstan za vožnju. Ranije je za sve druge aute bilo problema s dijelovima, a kod nas puno ljudi radi u Njemačkoj, uvijek si mogao naručiti za Mercedes što ti treba. Osim toga, ne kvari se često, vidite te naše stare aute, bez problema voze, postiže brzinu i od 160 kilometara na sat ako treba, ali ja mislim da je 110 sasvim dobro. Troši 9-10 litara na sto kilometara – iznosi podatke Gudelj Velaga.
Kaže da ni danas nije problem za dijelove Mercedesa, ima sve i za najstarije modele. – U Münchenu se može naručiti bilo koji dio. Mi smo naručili originalne gume, svaka je 300 eura, uzeli smo i njihove originalne branike – kaže Svetlana.
Naši sugovornici ipak tvrde da to nije skup hobi. Dapače, može biti vrlo isplativ. Auto se kupi za 3000 eura, ako se uloži još 3000, vrijedi 12.000 eura – otkrivaju nam poduzetni Imoćani. Oni tvrde da u njihovu kraju nema siromašnih, a da se žale samo oni koji izgube izbore. Iako je došlo neko drugo vrijeme od onoga kada su prvi iseljenici dolazili s Mercedesima, njegova popularnost u Imotskom i dalje traje.
U Imotskom nitko ne želi ni polagati vozački ispit na nekom drugom vozilu, tvrde naši sugovornici. Kažu da imotska autoškola ima sve Mercedese, aute, kamione i autobuse. Članovi Oldtimer kluba s kojima smo razgovarali uvjeravaju nas da danas u Imotskoj krajini ima 13.000 Mercedesa od ukupno 20.000 registriranih automobila. Pokušat će dogodine ući u Guinnessovu knjigu rekorda i okupiti 1000 Mercedesa na jednom mjestu. Nadaju se da će do tada spomenik Mercedesu već biti podignut.
nisam ni očekivao da će podić spomenik knjizi