Sabor je 15. prosinca izglasao izmjene i dopune Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. Promjene su velike i donose niz izmjena u području obveznog autoosiguranja koje se odnosi na više od 2,4 milijuna vlasnika motornih vozila u Hrvatskoj, ali i sve ostale građane koji sudjeluju u prometu. Do korjenite promjene u uređivanju autoosiguranja je došlo zbog usklađivanja naših propisa sa zakonodavstvom EU, konkretnije, naš je zakonodavac morao implementirati Direktivu 2009/103/EZ u naš pravni sustav. Zakon bi trebao stupiti na snagu koncem 2023. godine. Općenito, promjene donose veću zaštitu osoba koje su oštećene u prometnoj nesreći koju je skrivio vlasnik vozila iz čijeg se obveznog osiguranja naplaćuje šteta. Osim toga, proširuje se odgovornost osiguravatelja, čime se proširuju prava oštećenih u svrhu što bržeg i efektivnijeg rješavanja odštetnog zahtjeva.
Primjerice, u zakonu sada stoji da je "odgovorni osiguratelj dužan, po primitku odštetnog zahtjeva, bez odgode upoznati oštećenu osobu s njenim pravima i obvezama, kao i s obvezama odgovornog osiguratelja te aktivno i bez odugovlačenja poduzimati potrebne radnje radi ispunjavanja obveza", kao i da je "odgovorni osiguratelj dužan isplatiti iznos naknade štete iz obrazložene ponude odnosno nesporni iznos naknade štete iz utemeljenog odgovora kao predujam, u roku od 15 dana od dana slanja obrazložene ponude ili utemeljenog odgovora, a najkasnije u roku od 60 dana od primitka odštetnog zahtjeva".
A tu je i nova odredba koja daje mogućnost oštećenoj osobi da uz odštetni zahtjev ima pravo priložiti nalaz i mišljenje neovisnog vještaka i ponudu za popravak štete ovlaštenog pružatelja usluga, a koje je osobno izabrala. Dakle, ponudu za popravak odabranog servisera. Ta je odredba već u javnosti izazvala oprečna stajališta osiguravatelja i servisera.
VEZANI ČLANCI:
Hrvatska udruga auto struke (HUAS), koja okuplja servisere iz cijele Hrvatske, ove promjene doživljava kao svoj trijumf u odnosu na osiguravateljska društva s kojima su, kako su to već višekratno navodili, u konstantnom sporu oko cijena popravaka vozila.
Za njih je posebno bitan novi stavak kojim se uređuje procedura rješavanja odštetnog zahtjeva koji glasi: "U postupku pred odgovornim osigurateljem oštećena osoba ima pravo priložiti nalaz i mišljenje neovisnog vještaka i ponudu za popravak štete ovlaštenog pružatelja usluga, a koje je osobno izabrala." Serviseri tu odredbu tumače kao revoluciju prema kojoj će nakon prometne nesreće oštećenik sada umjesto na procjenu štete kod osiguravatelja ići izravno u izabrani servis gdje će dobiti ponudu i tada s tom ponudom doći osiguravatelju, koji bi je trebao prihvatiti i odštetu isplatiti. Tako bi serviseri mogli, prema njihovim riječima, naplatiti svoju satnicu i rezervne dijelove, po, kako kažu, pravičnim cijenama jer do sada su cijenu radnog sata, koja je često iznosila za njih premalih 13 eura, određivali osiguravatelji.
- Nakon sudara direktno u radionicu! Isplata nesporne štete maksimalno nakon 15 dana, veća prava osiguranika i servisera, stop monopolu osiguravatelja. Ubuduće će se ravno nakon sudara oštećeno vozilo voziti u servise, a štetu će moći procjenjivati i sami serviseri te vještaci, a ne kao do sada isključivo osiguranja! - bombastično je nakon donošenja Zakona objavila Hrvatska udruga auto struke (HUAS). No, i dalje će osiguravatelji i oštećenik biti jedine stranke u postupku, a sada se zakonski daje mogućnost da uz mišljenje neovisnog vještaka oštećena osoba ima pravo priložiti uz odštetni zahtjev i ponudu za popravak štete ovlaštenog servisera.
Deplasirana priča o rušenju monopola
- Teza nekih interesnih skupina da se tek sada uvode neki 'EU standardi' je potpuno promašena, potaknuta partikularnim interesima, ne uvažavajući u cijelosti činjenicu da smo već deset godina u EU te da odavno poslujemo u tržišnoj ekonomiji u kojoj je nužno uvažavanje principa tržišnog natjecanja. Priča o 'rušenju monopola' također je deplasirana i dolazi od interesnih skupina koje nemaju veze sa zaštitom potrošača nego zaštitom vlastitih interesa. Na hrvatskom tržištu osiguranja ne postoji nikakav monopol jer postoji značajan broj osiguratelja koji se u intenzivnoj tržišnoj utakmici nadmeću u kvaliteti pružene usluge i nuđenju konkurentne cijene za široku paletu osigurateljnih proizvoda, i sve to pod stalnim nadzorom HANFA-e i uz punu primjenu EU regulative – rekao je Hrvoje Pauković, direktor Hrvatskog ureda za osiguranje (HUO), krovne institucije osiguravatelja koje moraju biti članovi sva osiguravateljska društva u Hrvatskoj ako žele poslovati na našem tržištu.
Pauković dodaje: "Uloga osiguranja od automobilske odgovornosti kao zaštitnika ekonomskog integriteta vlasnika vozila i oštećene osobe u prometu doživljava novu evoluciju u skladu sa suvremenim trendovima“, rekao je g. Hrvoje Pauković, direktor Hrvatskog ureda za osiguranje (HUO), naglasivši kako već i sada sustav naknade šteta u osiguranju od AO funkcionira vrlo dobro. „Godišnje hrvatski osiguravatelji sklope više od 2,7 milijuna ugovora o osiguranju od automobilske odgovornosti, a svake godine riješi se više od 130.000 odštetnih zahtjeva i isplati se više od 220 milijuna eura samo u segmentu automobilske odgovornosti, uz zanemariv broj sudskih postupaka i predstavki regulatoru“ Iz Hrvatskog ureda za osiguranje još ističu:
"Pojedine grupacije servisnih radionica obmanjuju javnost navodeći nepostojeće zakonske odredbe koje mogu samo pogrešno informirati potrošače te im eventualno prouzročiti neugodnosti prilikom rješavanja odštetnih zahtjeva. Naime, jedine strane u tom odnosu, koji se temelji na izvanugovornoj odgovornosti za naknadu štete, su oštećena osoba i osiguratelj koji moraju postići sporazum oko osnovanosti i visine štete, a to svakako nije servisna radionica. Osiguratelj je dužan riješiti odštetni zahtjev primjenom zakonskih odredbi, posebno Zakona o obveznim odnosima, te izvršiti isplatu naknade štete prema odgovarajućim cijenama koje se trebaju formirati na slobodnom tržištu roba i usluga, a ne onih koje bi bile rezultat udruživanja pružatelja usluga popravka radi nametanja viših cijena, što je upitno s osnova pravila tržišnog natjecanja. Određene grupe servisnih radionica plasiraju neosnovane teze kako će one vršiti usluge „arbitra“ te određivati visinu štete, pokušavajući vrlo često naplatiti potpuno netržišne cijene popravka, prikrivajući vlastitu neefikasnost u poslovanju koja bi trebala padati na teret hrvatskih građana. To naravno nije točno i predstavlja grubo pogrešnu interpretaciju zakonskih odredbi koja može samo pogrešno informirati javnost – samo oštećena osoba i osiguratelj su u odnosu koji rezultira sporazumom o naknadi štete. Osiguratelji nastoje, u otežanim uvjetima visokih satnica servisnih radionica i (pre)skupih rezervnih dijelova, pružiti građanima konkurentnu cijenu police osiguranja od automobilske odgovornosti. Međutim, već godinama svjedočimo ogromnom rastu cijena sata rada servisa i rezervnih dijelova koji uvelike premašuju stope inflacije. Postavlja se pitanje kome su u interesu skupi popravci koji se u konačnici moraju ponovno reflektirati u cijeni polica osiguranja od AO. Pojedine interesne grupacije, pod krinkom "zaštite potrošača“, pokušavaju povećati obujam posla u svojoj gospodarskoj grani uz razinu cijena koja je najviša u ovom dijelu Europe i koju na kraju plaćaju svi hrvatski građani. Uz to, tome možemo pridodati i činjenicu da, prema određenim podacima, hrvatski građani plaćaju najskuplje rezervne dijelove u ovom dijelu Europe. Naime, prema već ranije objavljenim podacima, analiza temeljena na podacima programa Audatex, koji prati servisne cjenike, napravljena za čak 28 zamjenskih auto dijelova za šest popularnih modela srednje i niže klase pokazuje da su rezervni dijelovi u Hrvatskoj, i to za one auto dijelove koji često bivaju oštećeni u prometnim nesrećama i nezgodama, znatno skuplji nego u regiji, uključujući Sloveniju, Mađarsku i Austriju. Primjerice, prosjek cijena pet zamjenskih dijelova koji često stradavaju na jednom od analiziranih automobila (stražnja i prednja vrata, prag vrata, brtva vrata i prednji blatobran) u Austriji je upola jeftiniji od prosjeka cijena istih tih dijelova u Hrvatskoj. Nadalje, objavljeno je i da ovu analizu potvrđuje i analiza potrošačkih cijena Državnog zavoda za statistiku koja pokazuje da cijene rezervnih dijelova motornih vozila već godinama rastu više od indeksa rasta potrošačkih cijena, a veliki skok primjećuje se posebice od 2020. godine. Nameće se na kraju pitanje koji je razlog da se u Hrvatskoj već duže vrijeme postavljaju tako visoke cijene auto dijelova te zašto je moguće da su one u, primjerice, Sloveniji i Austriji toliko niže nego u Hrvatskoj?
Serviseri se bore za veće satnice rada
A što prepucavanjem osiguravatelja i servisera dobivaju osiguranici, koji su obvezni sklopiti obvezno autoosiguranje od automobilske odgovornosti? Najvjerojatnije više cijene polica osiguranja, budući da se serviseri bore za veće satnice rada na popravku automobila te da cijene rezervnih dijelova kontinuirano rastu, a osiguravatelji će eventualno poskupljenje popravaka vjerojatno preliti na osiguranike s novim povećanjem cijena polica osiguranja koje su posljednjih godina u stalnom rastu.
Izmjene i dopune zakona donose još mnoštvo novina koje su ostale ispod radara u javnosti zbog toga što je prijepor servisera i osiguravatelja došao u prvi plan, a koje se odnose na zaštitu oštećenih u slučaju prekograničnih insolventnosti, potvrde o štetnim događajima, uključuju nove i suvremene definicije vozila koje se usklađuju s presudama europskih sudova i to u korist vozača. Regulira se novi fiksni počekni rok od 15 dana, naknada štete oštećenim osobama oštećenima u slučaju nesolventnosti društva za osiguranje, minimalni obvezni iznosi osiguravateljnog pokrića. Posebno je zanimljivo da se po prvi put u zakon uvodi termin automatizirano vozilo. Prema novim odredbama vlasnik automatiziranog vozila u smislu Zakona o obveznim osiguranjima u prometu izjednačuje se s vlasnikom “običnog” vozila, osim ako nije drugačije propisano odredbama tog Zakona. Propisuje se da je “vlasnik automatiziranog vozila dužan sklopiti ugovor o obveznom osiguranju u prometu za upotrebu automatiziranog vozila, a navedeno osiguranje uključuje i odgovornost sigurnosnog operatera tog vozila i sigurnosnog vozača u testnoj fazi.”
Osim toga, zakon nalaže da je vlasnik automatiziranog vozila obvezan u slučaju prometne nesreće relevantne podatke o vožnji koje bilježi automatizirano vozilo dati svim sudionicima prometne nesreće bez odgađanja, a najkasnije u roku od tri dana od dana u kojem se prometna nesreća dogodila, a navedene podatke dužan je dati i na zahtjev odgovornog osiguratelja za potrebe rješavanja odštetnog zahtjeva, kao i policiji te pravosudnim tijelima. A podatke i informacije potrebne za rješavanje odštetnog zahtjeva istim je subjektima dužan dostaviti i proizvođač automatiziranog vozila. Odgovorni osiguravatelj će pokrivati i štete koje su prouzročene ukradenim automatiziranim vozilom, ako je štetu prouzročio neovlašteni sigurnosni operater, neovlašteni sigurnosni vozač ili neovlašteno ili nepravilno izmijenjen softver za kontinuiranu potpunu dinamičku kontrolu automatiziranog vozila ili neovlašten ili nepravilan softver za kontinuiranu potpunu dinamičku kontrolu automatiziranog vozila. Hrvatski ured za osiguranje nije u ovom trenutku želio komentirati nove odredbe koje se odnose na automatizirana vozila. Koliko bi stajalo godišnje obvezno osiguranje za automatizirano vozilo, kojih još uvijek nema na tržištu, možemo samo nagađati.
U ovoj kleptomaniji svatko hoće zgrabiti što više.Znači slijedi utrka u podizanju cijena osiguranja i usluga servisa.