Pokušate, primjerice, pregovarati o izvozu svoga bučina ulja u Ujedinjene Arapske Emirate, a otamo vam kažu kako bi za prvi put 10 kontejnera, što je gotovo cjelokupna hrvatska proizvodnja – i tu priča staje – kaže nam Nives Lovrić, predsjednica Udruženja proizvođača bučinog ulja Hrvatske te zadruge Crna kap, vlasnice brenda premium bučinog ulja Buchusha čija je kvaliteta zajamčena i halal i košer certifikatima.
Problem količine i neudruživanje
Kao ni s maslinovim uljem, nitko zapravo ne zna kolika je stvarna proizvodnja bučina ulja u Hrvatskoj. – No iz godine u godinu jasno je samo da kvalitetna, registrirana proizvodnja koja zaslužuje predznak premium ili djevičanskog te hladno prešanoga bučina ulja počiva na entuzijastima koji se već 14 godina trude da uz pomoć stručnjaka, gastronoma i znanstvene zajednice populariziraju i povećaju proizvodnju toga crnog zlata – i to u sklopu ivanićgradske Bučijade, koja će se jubilarni, 20. put održati 5. i 6. listopada. Udruženi proizvođači mogli bi postići čudo – smatra Lovrić. Prije pojave koronavirusa krenule su i isporuke u Maleziju i Japan, no zbog klimatskih promjena i četiri uzastopno loše godine, osobito na području Požege, gdje je njezina tvrtka svojedobno okupljala i kooperante s oko 200-300 hektara, njezina proizvodnja bučina ulja sada počiva samo na vlastitih 25 hektara.
Nezamislivo je, smatraju proizvođači, da država nije prepoznala proizvodnju bučina ulja u Hrvatskoj, njezine potencijale i kvalitetu, koja se, prema istraživanjima koja su za udrugu radili brojni znanstvenici, može mjeriti s maslinovim uljima, a po nekima je i bolja. Bučino ulje bogato je oleinskom kiselinom, koja snižava "loš", LDL kolesterol te štiti srce i krvožilni sustav, dragocjen je izvor vitamina D, E i K, magnezija, željeza, mangana, bakra, cinka i selena..., a njegova proizvodnja nije nimalo laka, objašnjava nam i tajnica Udruženja proizvođača bučinog ulja Marica Svetlečić, ističući kako tikve golice nisu kukuruz, koji se posije, pošprica protiv korova i čeka berba.
POVEZANI ČLANCI:
– Kod tikava nema sredstava koja možete pošpricati protiv korova jer one to ne podnose pa automatski popadaju. Tu je i puno ručnog rada – i praktično je ekološka – te bi i lokalna zajednica i država takvu proizvodnju trebale poticati – tvrdi Svetlečić. No potpora u ovoj proizvodnji, koju resorni bilježe pod "tikvice" nema – ali ni političke volje da kvalitetno bučino ulje možda i preko veleposlanstava ili drugim putevima nađe put do polica trgovina ili restorana izvan Hrvatske, drži pak Lovrić. Srećom pa je u nas s godinama to ulje sve cjenjenije, proizvodnja je čak prerasla prvotne tri županije u kojima se golica tradicionalno uzgajala, a potrošnja raste – traže ga čak i u Istri i Dalmaciji. Lani ga je u samo dva dana Bučijade prodano više od 5000 litara, kazala nam je Marica Svetlečić. Mnogi su proizvođači već prvi dan ostali bez zaliha.
No na tržištu je dosta patvorina, s obzirom na to da inspekcije rijetko zalaze u uljare i na pragove OPG-ova – i bučino ulje uglavnom kontroliraju u trgovačkim lancima, eventualno na tržnicama, objašnjava Lovrić, što potvrđuje i njezin kolega Čedomir Bakran iz OPG-a Bakran iz Ivanić-Grada. Mnogi se proizvođači, naime, i dalje drže tradicijske proizvodnje bučina ulja, koje miješaju sa suncokretovim, iako se udruga prije 10-ak godina izborila da se i pravilnikom regulira kad je bučino ulje pravo, čisto – hladno prešano, djevičansko – ili pak mješavina koje sastav mora pisati i na deklaraciji. Analize, boce, etikete, deklaracije, marketing... koštaju, pa glavnina prodaje – vjerojatno i neregistrirane, kojom se zakida i državni proračun – počiva na kućnom pragu u plastičnim bocama. S druge strane, i poslovično hrvatsko neudruživanje, gledanje svakog drugog proizvođača samo kao konkurenta, prepreka su jačem dizanju proizvodnje i količina ulja.
POVEZANI ČLANCI:
Koje je pravo, a koje nije
U cilju popularizacije i povećanja proizvodnje uljnih tikvi i bučina ulja na prostoru kontinentalne Hrvatske, na poljima OPG-a Bakran u proljeće je na 7 ha posađeno sedam različitih sorti uljnih tikvi u suradnji RWA Hrvatskom, Turističkom zajednicom i Ivanić-Gradom. Tražila se optimalna sorta za uzgoj uljnih tikvi s košticama koje daju najviše ulja, pri čemu su se najboljima pokazale rustikal i rudolf te atomic, a sada bi zagrebački Prehrambeno-tehnološki fakultet trebao napraviti analizu kvalitete ulja od svake sorte, koja će biti predstavljena na stručnom skupu u sklopu Bučijade.
– I vrijeme sadnje ima važnu ulogu u budućim prinosima – objašnjava Bakran, koji je svoje buče golice posadio početkom svibnja pa su im sve daljnje vremenske (ne)prilike, suša i vlaga išle na ruku, a po hektaru je dobio oko tonu koštica, koje su sada u procesu sušenja. Po svakoj toni na kraju se dobije oko 400 kg suhih koštica koje se dalje cijedi ulje. Litra djevičanskoga bučina ulja danas u prosjeku košta 20 eura, kao i maslinova, a hladno prešanoga, koje je, tvrdi Bakran, dobro za prostatu, 40 eura.
– Cijena ne može biti niža jer je prije dva mjeseca, primjerice, samo kilogram sjemenki golica koštao 4,60 eura, a u njegovu litru ide ih oko 2,5 kilograma. Zato sa svakim bučinim uljem koje se prodaje za 7-8 eura treba biti na oprezu. Sigurno nije pravo – poručuje Bakran. U Europi se, prema dostupnim podacima, uljne tikve uzgajaju na 55.000 ha, od čega najviše u Austriji.
>> FOTOGALERIJA Još nije kasno: Rujan je idealno vrijeme za sjetvu i sadnju ovih šest vrsta povrća
Evo Vam dokaza kako su naši OPG-vi lopovi! Dakle čovjek kaže da je cijena 4,6€ po kili sjemenki a treba ih 2.5kg za litru ulja. Dakle to je oko 12€ trošak, a on kaže da je cijena ulja 40€ ako je extra djevičansko! 3x na sirovinu si podigne cijenu!!! S time da je to ako kupuješ sjemenke, ali oni ne kupuje jer imaju svoje - dakle on prodaje i 4x iznad troškova ako je 40€ litra i onda će stranca optužiti da je lopov i da ima krivotvorenu robu - jer stranci ne žele derati kupce! Pa ti kupuj domaće!