Počevši se davnih 1960-ih polako razvijati kao pristup kreativnom rješavanju problema, ponajprije na području samog dizajna, Design Thinking je do danas pod istu kapu skupio velik broj najboljih alata i tehnika iz područja razvoja kreativnosti te socijalnih i računalnih znanosti. Definiran na različite načine, nazivan metodom, pristupom, okvirom, procesom pa čak i mindsetom, u njegovu centru uvijek je čovjek, a polazni element ideja kako je dublje razumijevanje problema i situacije onih za koje nešto stvaramo ili čiji problem rješavamo, od velike važnosti za našu sposobnost odgovora. Upravo je taj koncept empatije ili stavljanja u tuđe cipele ono što Design Thinking čini različitim i što mu je donijelo veliku popularnost kao jedinstveni okvir za stvaranje inovacija.
Različitost, količina, ludost
U posljednjih dvadesetak godina Design Thinking je najprije izašao iz okvira dizajna, a onda postao sinonimom za inovativnost – mnoge tvrtke uvele su ga u nekom obliku u svoje poslovanje, formirani su posebni odjeli za Design Thinking, sveučilišta su ga uvela u svoje kolegije, a putem su se razvile i različite varijacije u primjeni samog koncepta. Ono što je kod svih više-manje jednako pet su osnovnih faza od kojih se Design Thinking sastoji – empatija, definicija, stvaranja ideja, izrada prototipa i test.
Empatija je prva faza Design Thinking procesa u kojoj se uživljava u radnje, razmišljanja i osjećaje korisnika. Za razliku od empatije u kojoj se ponajprije analizira (korisnik), faza definicije sintetizira sve prikupljene informacije i preslaguje ih međusobno zato da od njih formira razumljivu definiciju korisnikova problema (ili potrebe). Upravo je problem ono što nas dalje fokusira i usmjerava te potiče na stvaranje ideja. Iako ne postoje striktno propisana pravila, nešto je kod Design Thinkinga poželjno. Tako je poželjno da sudionici budu ljudi različitih profila, svatko ima pravo izreći svoje mišljenje, istovremeno se vodi samo jedna konverzacija, nema osuđivanja, potiče se i naglašava vizualno izražavanje (crteži umjesto tekstova, razne mape i slično), nema loših ideja, količina je važnija od kvalitete, potiču se lude ideje... Različitost, količina i ludost posebno su naglašeni u fazi stvaranja ideja (Ideate). Cilj je ove faze generirati što veću količinu ideja (koje rješavaju problem ili zadovoljavaju potrebu definiranu u fazi prije) kako bi se među njima na kraju iskristalizirale one najbolje, najpraktičnije ili najinovativnije.
Neobična ljubav između Design Thinkinga i post-ita, među ostalim, leži u nastojanju da se ništa ne izgubi, što je posebno bitno kod ideja. Zato se u praksi najčešće dodaje i pravilo jedan papir = jedna ideja. Post-it je za to idealan. S markerima umjesto olovaka – još bolje :) Preostale dvije faze Design Thinkinga – izrada prototipa i test – jasne su same po sebi. Zavisno od teme i rješenja prototipi mogu biti i skice, crteži ili kreacije od svega što vam je pri ruci (vjerujemo kako svi znadete priču o iPhoneu na čičak traci koji je bio prvi prototip Apple Watcha.)
Motiviranje zaposlenih
“Dizajnerski način razmišljanja može promijeniti način na koji razvijate proizvod, uslugu, proces – pa čak i strategiju”, napisao je 2008. u Harvard Business Reviewu Tim Brown, jedan od najvažnijih zagovaratelja Design Thinkinga. Ako je suditi po onima koji ga primjenjuju – u pravu je. Tvrtka Megatrend poslovna rješenja razvila je i posebnu inačicu Design Thinking metodologije za izradu funkcionalnih specifikacija softverskih aplikacija, a njeni konzultanti održavaju radionice za vanjske korisnike. Tvrtka Megatrend poslovna rješenja će tako 21. studenoga održati Design Thinking radionicu na temu “Motivirajte zaposlenike bez povećanja plaće”’. Za više detalja s nama kontaktirajte na poslovna.rjesenja@megatrend.com.
