Velikih je tjedan iza baranjske vinarije Zlatno brdo. Kako i ne, vinarija je iz Zmajevca navršila tri godine, a ambicija je njezina pokretača i vlasnika Gorana Matijevića da se u Baranji pravi vrhunsko vino dostojno nagrade Decanter obistinila se. U tri su godine vina Zlatnog brda osvojila šest Decanterovih odličja a vinarija se uvrstila u mali krug onih čije su graševine tri puta zaredom nagrađivane na ovom natjecanju. Svoju je rođendansku proslavu u Zagrebu Zlatno brdo započelo ekskluzivnom večerom u prvom metropolinom restoranu koji je dobio Michelinovu zvjezdicu. Svakako je to za jednu tako mladu vinariju bilo značajno priznanje, pogotovo jer je restoran za tu večer bio popunjen, a Noel je oduvijek poznat i kao mjesto u kojem se posebna pozornost pridaje izboru vina.
Mala skupina odabranih novinara te je večeri mogla osjetiti kako se vina Zlatnog brda sparuju s ambicioznim i kompleksnim jelima poznatog restorana s Michelinovom zvjezdicom, a pogotovo smo tom prilikom imali prilike i sparivati mini vertikalu graševina Zlatno brdo godišta 2018., 2021. i 2022. I tu smo mogli izravno vidjeti kako se, primjerice, graševina berbe 2018. nosi s varijacijom na temu jakobovih kapica, gdje je na dnu zdjelice bio tartar od jakobovih kapica i celera, dok je vrhom zdjele dominirala cijela jakobova kapica uz jesetrin kavijar i beurre blanc umak. Ipak, graševina se vrlo dobro nosila s kompleksnim i intenzivnim jelom pa nije nikakvo čudo da se radi o jednom od cjenjenijih vina Zlatnog brda.
Tako je isto istakao i Tomo Jakopović, poznati sommelier i iskusni vinski znalac, koji je vodio obilježavanje trećeg rođendana vinarije u zagrebačkom Amadria Park Hotelu Capital ističući ovu graševinu kao primjer koji potvrđuje kako vina ove sorte kada su dobro napravljena itekako dobro odolijevaju toku vremena. Općenito je za graševine Zlatnog brda Jakopović rekao kako dokazuju kako ova sorta zadržava svoje najvažnije osobine bez obzira na područje s kojeg dolazi. Okupljeni su ovdje mogli isprobati paletu na Decanteru nagrađivanih vina vinarije iz baranjskog Zmajevca, uz spomenute graševine što su i Zlatno Brdo Gold Cuvée 2020. i Cabernet Sauvignon 2017. Sasvim sigurno je bilo mnogo poklonika Gold Cuvée 2020. no zvijezda je kod bijelih vina ovaj puta ostala graševina.
Matijević je, naime, predstavio graševinu odležanu u bačvama od bagrema, odnosno akacije, kako se još za to drvo kaže. Riječ je o jednoj hrabroj i jedinstvenoj kombinaciji koja je graševini dala jedan drugačiji izričaj iako joj nije dopustila da izađe iz okvira vlastite prepoznatljivosti. Vino je odležavalo u bačvi koju je napravio poznati domaći proizvođač bačava Siniša Srnec iz Nedelišća koji bačve pravi za više hrvatskih vinara ali čije proizvode kupuju i vinari susjednih država. Posao stvaranja bačve za ovu graševinu nije bio lak kako i sam Matijević priznaje jer dobro poznaje drvo obzirom da potječe iz te djelatnosti. Ipak, sudeći prema graševini koju smo probali, suradnja je izuzetno uspjela. Na vinu se utjecaj bačve osjeti koliko treba da bi se prepoznalo da se radi o u bagremu odležanoj graševini, a uz tu notu koju je prirodno odmah tražiti tu su i one voćne, pa nešto bilja s tek malo začina, a vjerujemo da bi se u miru doma moglo osjetiti još toga. U svakom slučaju je vino koje je malo drugačije boje, nešto je i drugačije strukture, netipično uljno za graševinu tako da smo sigurni da će ovo vino steći svoje poklonike od prvog dana. Ide u posebnu butelju koja još nije dekorirana etiketom jer se za nju traži adekvatan dizajn, i logično za takvo posebno i drugačije vino.
Predstavljen je i Pinot Crni 2018. godine na koji se Goran Matijević doimao pogotovo ponosnim. I to nije neobično jer se radi o vinu kod kojega je dojam da će starenjem jedino dobivati, pa je i sam Matijević izrazio dvojbu kada ga zapravo treba pustiti na tržište. Odležavalo je 28 mjeseci u hrastu a onda još dvije godine u boci, no izgleda da ga nećemo vidjeti na policama prije čak možda 2026. Nema razloga ne vjerovati takvoj procjeni jer je vino zaista odlično, puno aroma tamnog voća, začina, puno ali ipak pitko naznačujući da doista ima prostora za dalje dozrijevanje gdje bi tek za koju godinu stiglo do svojeg vrha, zaokruženosti i punoće gdje bi se odmakao od standardnih osobina ove sorte. Matijević je usvojio filozofiju koja se u ovim krajevima inače usvaja prilično teško, a to je da je manje često više, u vinogradarstvu je pogotovo tako pa mu je manji prinos po trsu donio kvalitetu grožđa koja omogućuje ovakva vina već sada, u tek tri godine ove baranjske vinarije.
