Već se dva puta u posljednjih nekoliko godina našla na prestižnoj Deloitteovoj listi 50 najbrže rastućih tehnoloških tvrtki u Srednjoj Europi, prvo u kategoriji mladih tvrtki, a onda i “velikih igrača”, a dobitnica je i prošlogodišnje Zlatne kune. Njezin se vlasnik i osnivač Bruno Kovačić ubraja pak među najuspješnije mlade Hrvate do 40 godina. Tvrtka Axilis, koja se bavi razvojem web i mobilnih aplikacija, pronašala je, čini se, svoju tajnu poslovnog uspjeha, a ona glasi da – tvrtka radi iz Hrvatske, ali ne i u Hrvatskoj! Iako svih 37 zaposlenih na računalima tipka u uredu na Radničkoj cesti u Zagrebu, Axilis posluje isključivo na inozemnom tržištu. Gotovo su svi klijenti iz SAD-a, a još ih je nekoliko iz Izraela.
– U početku smo imali nekoliko domaćih klijenata, ali u posljednje smo se dvije godine isključivo orijentirali na izvoz. Prednosti su brojne, a najveća je ta što je rad u Hrvatskoj puno jeftiniji. Mi ovdje ljudima damo iznadprosječne plaće, no to je i dalje manje nego u Americi tako da smo samim time konkurentniji na tržištu – objašnjava Bruno Kovačić, 29-godišnjak čija je priča o podizanju tehnološkog poslovnog carstva kao iz nekog filma.
Partner iz SAD-a
Kovačić dolazi iz Bregane pokraj Samobora, a kada je upisao XV. gimnaziju u Zagrebu, popularni MIOC, svakog je dana dva sata putovao u jednom smjeru kako bi došao na nastavu. U osnovnoj i srednjoj školi četiri je puta bio državni prvak u informatici i programiranju, a nakon mature upisao je Fakultet elektrotehnike i računarstva (FER). Već je tijekom studija počeo programirati kao freelancer, a nakon što je napravio narudžbe za nekoliko većih klijenata, na zadnjoj je godini fakulteta shvatio da može otvoriti vlastitu tvrtku i ozbiljnije se baciti na posao.
– Ja nisam bio jedan od pionira u tom poslu, u tom je trenutku u Hrvatskoj bilo već dosta tvrtki koje su se bavile softverima, ali ja sam počeo raditi točno u vrijeme kada se posao počeo orijentirati na inozemno tržište. Jer u Hrvatskoj nema toliko velike industrije koja bi zahtijevala puno IT-a, osim klasičnih velikih korporacija, ali mladim se ljudima nije baš interesantno baviti tim projektima. Puno je zanimljivije raditi aplikacije koje se koriste u cijelom svijetu nego raditi softversku podršku nekoj banci – objašnjava Kovačić, koji je tvrtku otvorio 2011. godine i tada je bio jedini zaposleni u njoj, a onda je malo-pomalo Axilis počeo rasti. No, uspjeh se nije dogodio preko noći, a Kovačić se morao, kaže, i te kako dokazivati na američkom tržištu.
– Bilo se jako teško pozicionirati jer u svijetu postoji puno onih koji rade ovaj posao. Najviše ih je iz Indije i Pakistana i te tvrtke su najjeftinije. S njima se nitko ne može mjeriti jer imaju jeftinu radnu snagu, ali oni imaju i dosta lošiju kvalitetu. Stoga smo mi morali postići savršen omjer da budemo jeftiniji od američkih tvrtki, ali da posao obavljamo po njihovoj kvaliteti. U početku je bilo problema jer je Hrvatska mala zemlja i većina je ljudi čula za nas samo u kontekstu turizma. I kako da ja sad klijentima u SAD-u objasnim da mi nismo Indija ili Pakistan? Njima smo mi svi u istom košu i trebalo mi je dugo da stvorim imidž tvrtke i da se zna tko smo – govori Kovačić te ističe kako mu, iako radi iz Hrvatske, nikada prevelik problem nije bila birokracija. Ona ga ne muči jer, kaže, ima jednostavan poslovni model koji se temelji na izvozu. Prekretnica u poslovanju bila je pak kada mu je prije dvije godine partner u SAD-u postao Jack Templin. On vodi ured Axilisa u New Yorku te ima još jednog zaposlenika.
– Ja sam bio mlad i bilo mi je teško dobiti povjerenje klijenata, a otkad imam američkog partnera, potpuno se drugačije gleda na nas. Sada smo mi američka tvrtka koja ima urede u Hrvatskoj, a ne hrvatska tvrtka koja se pokušava probiti u SAD-u – objašnjava Kovačić, kojemu je većina klijenata s istočne obale SAD-a, odnosno iz Bostona i New Yorka. Primarni razlog za to je, objašnjava, vremenska razlika.
– S istočnom nam je obalom ona još i prihvatljiva jer iznosi šest sati. Klijenti, taman kad se probude, vide što smo mi do tada radili, a onda imamo nekoliko sati za sastanke dok nam se radno vrijeme preklapa. Sa San Franciscom na Zapadnoj obali to bi već bio puno veći problem – ističe Kovačić. S klijentima se treba čuti, kaže, ako ne jednom dnevno, onda sigurno nekoliko puta tjedno jer se radni proces u današnje vrijeme jako promijenio. Nekada su klijenti, prepričava, došli u tvrtku s dokumentacijom od 50 stranica u kojoj je detaljno bilo objašnjeno kakvu web ili mobilnu aplikaciju žele. I onda bi programeri imali nekoliko mjeseci da naprave proizvod.
– U Hrvatskoj i dalje to zna tako izgledati, ali vani je proces potpuno drugačiji. Klijent nama dođe s nekim problemom i onda mi zajedno s njim osmislimo rješenje, dizajniramo ga, programiramo i poslije ga održavamo. To je danas puno kreativniji posao te se i nas pita što mislimo, dajemo svoje ideje klijentu, sudjelujemo u raspravama... – kaže Kovačić, koji je nekada sav posao obavljao sam, a danas se uglavnom bavi organizacijom rada u tvrtki, planiranjem rasta te planiranjem novih poslova s novim klijentima. Njegov je posao sada osigurati da se stvari koje se u Axilisu rade naprave što kvalitetnije te da ljudima bude što ugodnije tamo raditi.
– Uvijek sam se trudio nadzirati rast tvrtke, da on bude linearan. Nisam htio da brzo narastemo i da se pretvorimo u neku tvornicu. Nekoliko se puta dogodilo da smo malo “poletjeli“, ali odmah bismo shvatili da se moramo smiriti i polako čekati da sve sjedne na svoje mjesto – kaže Kovačić te objašnjava da je uvijek bila poanta zaposliti onoliko kvalitetnih ljudi koliko ih može naći, a u Hrvatskoj to nije nimalo lako, dodaje. Većina su njegovih zaposlenika programeri, četiri je dizajnera te nekoliko “kontrolora kvalitete”, koji su također inženjeri.
Večer filmova i igrica
– U našoj je branši teško naći dobre radnike jer sve tvrtke nude jako dobre uvjete i dobru plaću te se trude da ljudima bude lijepo na poslu. Ovo nije industrija u kojoj se ljudi izrabljuju i radnici zapravo biraju tvrtke. Ljudi koji rade u ovoj struci i u Hrvatskoj mogu jako lijepo živjeti i nemaju zapravo potrebe odlaziti van. Prihodi su im iznadprosječni i dovoljni da se ne moraju brinuti o onim klasičnim problemima u Hrvatskoj – napominje Kovačić, koji smatra da se baš zbog toga sve više mladih odlučuje za tehnička zanimanja, posebno za FER. Baš za studente s tog fakulteta Axilis već tri godine organizira besplatnu petotjednu “školicu“ programskih jezika koja je prilika za dijeljenje znanja, ali i mogućnost da se potencijalni budući radnici upoznaju s tvrtkom, i obrnuto. Za program u kojem može sudjelovati 16 studenata svake godine prijavi se njih nekoliko stotina, pa se sudionici biraju posebnim kvalifikacijama, a najbolji na kraju ostanu raditi u Axilisu.
– To je zapravo moderan način traženja radnika. Mi se njima prezentiramo u najboljem svjetlu, ali i oni nama. Osoba koja želi raditi u Axilisu, osim stručnosti i znanja, mora imati osobine kojima se uklapa u našu radnu kulturu, odnosno mora dobro funkcionirati u tvrtki i biti timski igrač – ističe Kovačić te dodaje kako je atmosfera u tvrtki takva da se nikoga ni na što ne tjera, a odnos je među svima vrlo prijateljski. Zaposlenici, prije svega, imaju povjerenja jedni u druge.
– Ako se netko jedan dan ne može koncentrirati na posao, nema smisla da sjedi ovdje i ne radi ništa. Neka taj dan ode kući, ali kada je neki rok, onda ljudi i samoinicijativno rade dulje – kaže Kovačić, koji se vodi modernim pristupom radu te idejom da će zaposlenici biti kreativni ako ima se da dovoljno slobode. Osim same radne atmosfere, moderno je u Axilisu i cijelo uređenje tvrtke. U mladoj tvrtki, u kojoj je prosjek godina manje od 30, djelatnici hodaju u papučama, imaju mrežu za odmor i kuhinju u kojoj se druže, a zajedno organiziraju igranje nogometa dva puta tjedno, večer gledanja filmova i igranja igrica... Ured izgleda kao da je “ispao” iz američkog filma o tehnološkoj industriji.
– I to nije slučajno – sa smiješkom ističe Bruno Kovačić, koji na pitanje o tome kakvi su mu daljnji planovi, samouvjereno odgovara – nastaviti dalje istim tempom.
Pogledajte galeriju: Instagram sustiže Facebook
