Pojam hibridnog automobila proslavila je Toyota Prius, kao prvi auto te vrste koji se svojedobno našao u službenoj prodaji na hrvatskom tržištu. Od tada je prošlo više od 15 godina, izmijenile su se generacije spomenutog automobila, a pored njega u međuvremenu je stasala sve snažnija konkurencija. No, što su zapravo hibridni automobili i kakve sve vrste možemo pronaći među njima, velika većina vozača još uvijek ne zna.
Po definiciji, među hibridne automobile ubrajamo sva ona vozila koja za pokretanje ne koriste samo jedan nego više različitih izvora energije te su, zahvaljujući tome, efikasniji od uobičajenih benzinaca ili dizelaša. U pravilu je, dakle, riječ o kombinaciji klasičnog motora s unutarnjim izgaranjem i bar jednog elektromotora. Toliko, ruku na srce, danas već doista zna većina vozača, no da i među hibridima ima razlika, i to često krucijalnih, ipak još nije toliko poznato. Izuzmemo li najosnovniju podjelu na potpune i djelomične hibride (potpuni hibrid je onaj koji se može pokretati samo elektromotorom, a djelomični onaj kod kojeg elektromotor služi kao asistent klasičnom motoru s unutarnjim izgaranjem) i pokušamo postaviti neku osnovnu podjelu među ovakvim vozilima, to će svakako biti ona na serijske i paralelne hibride. Mada ni ona nije sasvim potpuna.
Serijsko-paralelni hibridi
Baš kako mu se i da iščitati iz imena, serijsko-paralelni hibridni pogon predstavlja kombinaciju dva već opisana sustava. Smišljen je da izvuče najbolje iz oba svijeta, a glavni mu je ambasador Toyota Hybrid Synergy Drive sustav koji se proslavio u Priusu, a poslije i ostalim Toyotinim i Lexusovim modelima. U odnosu na paralelnu konfiguraciju nešto je kompliciraniji jer ima i dodatni planetarni prijenosnik, no može kombinirati pogon vozila tako da koristi motor s unutarnjim izgaranjem u 100-postotnom omjeru ili elektromotor u 100-postotnom omjeru ili bilo koji omjer između navedenih.
Serijski hibridi
Najjednostavnije rečeno, kod automobila sa serijskim hibridnim pogonom motor s unutarnjim izgaranjem nema ulogu pokretanja vozila nego se u tu svrhu koristi isključivo elektromotor. Klasični motor s unutarnjim sagorijevanjem, benzinac ili dizelaš (takve primjere nalazimo u željezničkim lokomotivama), ovdje ima isključivo ulogu generatora odnosno dobavljača energije za napajanje elektromotora, te se u praksi takvi motori najčešće nazivaju tzv. range extenderima. Primjera u praksi ima mnogo, a među najpoznatijima su Fisker Karma, Chevrolet Volt, BMW i3 (s Range Extenderom, jer u ponudi je i izvedba bez njega).
Paralelni hibridi
Glavna značajka automobila s paralelnim hibridnim pogonom leži u činjenici da su kod njih električni motor i motor s unutarnjim izgaranjem međusobno povezani na taj način da vozilo mogu pokretati ili individualno ili zajedničkim snagama. Dakle, za razliku od serijskog pogona, ovdje između motora s unutarnjim izgaranjem i same pogonske osovine postoji konkretna mehanička veza. Zbog toga su i gubici u prijenosu energije od klasičnog motora do kotača manji nego kod serijskog hibridnog pogona, gdje ona uvijek mora “putovati” preko generatora odnosno elektromotora. Prvi i možda općenito najpoznatiji primjer automobila s paralelnim hibridnim pogonom vjerojatno je Honda Insight, predstavljena 1999.
Plug-in hibridi
Ova vozila predstavljaju posebnu vrstu hibridnih automobila čija je glavna značajka da električnu energiju za punjenje baterija (znatno većeg kapaciteta) mogu – osim regeneracijom – dobavljati na kućnoj utičnici ili javnoj punionici, poput potpuno električnih vozila. Općenito mogu biti serijski ili paralelni, a glavna im je značajka povećan doseg vožnje samo na električnu energiju, pa im i prosjek potrošnje goriva može biti vrlo nizak. Ovakav koncept koristi široka paleta najrazličitijih modela vozila, od spomenute Toyote Prius u Plug-in izdanju, preko Volkswagenovih Golfa i Passata GTE, Kije Optime, pa do Audija e-tron, Volva XC90 ili supersportaša McLarena P1 ili Porschea 918 Spyder.
