Uvriježeno je mišljenje da bijela vina ne stare onako dobro kao crna. I to je predrasuda koja se razvija posljednjih nekoliko godina, jako puno zahvaljujući i istarskim vinarima. Među njima se upravo po tome ističe Marino Markežić sa svojom etiketom Kabola u arhivi čije vinarije je doista jedan povijesni niz jer njegova obitelj vina radi od 1891. godine. I u arhivi se čuva upravo ta prva punjena boca, bio je to momjanski muškat. Od 2005. vinarija je poznata kao Kabola što je nadimak obitelji Markežić a vremenom su paletu vina od lokalnog momjanskog muškata preuzela još dva vina od domaćih sorti, a to su, naravno, teran i malvazija. Mnogi u svijetu uživaju u njima, izvoze se u 20 zemalja.
Markežić se u svojoj vinariji smještenoj u predivnom kraju Momjana u Istri vratio prije 15 godina ekološkoj proizvodnji vina nastojeći ispratiti tradiciju svojih predaka u obitelji. Znači da se u vinogradu i podrumu minimalno intervenira, vjerojatno ne treba spominjati da se koristi isključivo koristi grožđe iz vlastitih vinograda. Ali, Marino Markežić je po nečemu doista revolucionaran domaći vinar, on je još tamo 2003. godine vino odležao u amfori.
- Bilo je to ispred vremena, ali i nije bilo još vrijeme, publika još nije mogla to prepoznati. Trebalo je, eto, još 20 godina da se shvati kakve vrijednosti taj pristup nosi. Kada je bila prije par godina jedna od prvih prezentacija takvih vina, gotovo su mi suze potekle, vidio sam da moj trud nije bio uzaludan, govorio je Markežić okupljenim entuzijastima na doista unikatnoj radionici gdje se mogla kušati vertikala njegovih arhivskih vina, usporediti se iste berbe odnjegovane na klasičan način s onima u amfori.
Uistinu Markežić nas je prezentacijom na VinoCOM-u u Hotelu Esplanade u Zagrebu u organizaciji vinskih promotora Ive Kozarčanina i Tome Jakopovića ne samo uvjerio u sposobnost malvazije da izdrži test vremena već i koje su osnovne kvalitete malvazije uopće, što je njezina esencija. Plus, mogli smo se uvjeriti zašto je momjanski muškat tako unikatan ali i kako je teran sorta koja daje moćna vina kada se s njom radi na pravi način.
Dakle, Marino Markežić donio je malvazije Unica i Amfora berbi 2021., 2019. pa onda 2009. i 2007. Ovo nije bila klasična vertikala gdje se ista sorta uspoređuje po berbama kako bi se vidjelo na koji način stari, već je uz to bilo ponuđeno i da se berbe iste godine usporede i po načinima odležavanja. Rezultat je bio nevjerojatno zanimljiv gdje malvazija pokazala kako izuzetno dobro stari pa su upravo Amfore 2007. i 2009. bile najatraktivnije i povukle najviše rasprave. Vina su praktično promijenila boju odmičući se od sortnih karakteristika sve do razine gdje, pogotovo 2007., više nije bilo moguće svrstati u malvaziju. Također, aromatski profili bili su najprije različiti između dva vina iste berbe, ali su ona starija poprimila profile lepeze toliko široke da se vino prezentiralo i kao gastronomsko koje bi išlo također uz široku ponudu jela. No, mi bismo se ipak priklonili mišljenju kako je ova vina najbolje piti sama i provjeriti gutljaj po gutljaj koliko imaju lica i kakvom dubinom raspolažu. Struktura vina starijih godišta zadržavala je čvrstoću, patine koja bi sugerirala da se radi o vinima starijim i od 15 godina teško da je bilo, upravo suprotno, još se osjećala svježina, mnogi bi se prevarili i procijenili, recimo, godište 2009. znatno mlađim, i berbe 2021.
- Da sam znao da će biti ovako, donio bih još i berbe 2003. i 2005.! Bojao sam se reakcija na starija vina iz amfore, no očito je da sam ipak bio u pravu, zadovoljan je bio Kabola reakcijama prisutnih. Sjajni je istarski vinar svojim vinima podsjetio i što je u osnovi malvazija nudeći s vinima linije Unica uvid u temelje ove sada već neizbježne sorte bilo kojeg iole ambicioznijeg restorana. Vina zagasite žute boje ponudit će u aromama i malo voća poput jabuke, nešto citrusa, dašak cvijeta agacije dok će u okusima davati balans čineći ih vrlo pitkima, istodobno punima, ali i bez osjećaja alkohola bez obzira na to koliko ga bilo. Markežić će reći kako je količina alkohola u vinu za njega bezvrijedan podatak jer ga se u kvalitetno napravljenom vinu neće osjetiti bez obzira dosiže li on i više od 15 posto. Živa istina, uvjerili smo se.
