Prema zadnjem provedenom EU Barometru, koji se bavio istraživanjem zadovoljstva poslodavaca s kadrom kakav dobivaju s fakulteta i drugih visokih učilišta, Hrvatska je apsolutni prvak EU konkurencije jer našim tvrtkama dominantno trebaju magistri i stručni specijalisti, tj. oni koji završavaju petogodišnje studije. Toliko smo SMART!
Sloveniji, Nizozemskoj, Velikoj Britaniji, Švedskoj, Norveškoj, Njemačkoj, Češkoj, Belgiji i gotovo svim drugim jakim ekonomijama dominantno su potrebni prvostupnici, tj. nositelji diploma trogodišnjih studija. Dva su moguća uzroka – ili naš Državni zavod za statistiku godinama uspijeva sakriti ogroman udio BDP-a zasnovan na naprednim znanjima i tehnologijama kojima spomenute zemlje ne raspolažu ili studijski programi nisu transformirani razmišljajući o zapošljavanju diplomanata. Ostavljam to na razmišljanje čitateljima.
Doduše, Hrvatska je još jedina zemlja EU koja nije uvela sistematsko anketiranje mladih o mogućnostima zapošljavanja i zadovoljstvom sa studijima nakon diplomiranja, već smo tek u fazi pilot-projekta, što je rezultat dvaju faktora.
S jedne strane nepriznavanja činjenice da visoko obrazovanje treba dominantno služiti razvoju ekonomije i društva kroz jaku vezu sa zapošljavanjem, a što bi se trebalo puno konkretnije odraziti i na izravno financiranje pojedinaca koji uspješno pohađaju studijske programe strateški bitne društvu, dakle ne kao danas kroz programske ugovore koji pokrivaju tek desetinu stvarnih investicija u školovanju jednog studenta.
S druge strane, i nadležno je ministarstvo svjesno da će interpretacija rezultata naići na preispitivanje u akademskoj zajednici, koje će pak dovesti do toga da će se promjene teško provesti ne bude li snažne volje na najvišoj mogućoj političkoj razini Hrvatske. Zašto tako mislim?
Zato što je pred nama vrijeme u kojem će sustav obrazovanja zbog odgovornosti prema mladima, uvažavajući i demografski pad, morati napraviti hitne promjene u visokom obrazovanju kako bi se podigla konkurentnost cijelog hrvatskog gospodarstva.
Ne stvorimo li sustav koji će potaknuti stvarnu kompetitivnost hrvatskih institucija visokog obrazovanja iz kojih će izlaziti mladi ljudi željni natjecanja, ostat ćemo bez prilike da prvenstveno unaprijedimo mogućnosti gospodarstva.
Osim toga, živjet ćemo i dalje u laži da premalo javnih sredstava ulažemo u sustav obrazovanja i da su mladi visoko obrazovani nekompetitivni jer poslodavci primjerice ne prepoznaju prvostupničke diplome, što je zapravo posljedica nečinjenja, a ne uzrok (op.a. u postotku BDP-a ulažemo gotovo jednako kao i ostali u EU, a pojedinih godina smo ulagali i više od tog prosjeka).
I nadalje ćemo zbog neprovođenja unapređenja i racionalizacije studijskih programa ulagati previše novca u magistarske razine obrazovanja te tako neće biti novca za druge goruće probleme poput plaća nastavnika, za razvoj srednjeg strukovnog obrazovanja, za obrazovanje odraslih ili digitalizaciju škola.
Na današnji datum u evidenciji Hrvatskog zavoda za zapošljavanje 25 posto je više visokoobrazovanih nezaposlenih s magistarskom diplomom nego onih s prvostupničkom diplomom. Kada to uparim s činjenicom da Algebrine alumnije s diplomom prvostupnika danas imamo zaposlene u svjetskim tehnološkim divovima poput Googlea, Microsofta, Intela, Amazona, VMwarea i mnogih drugih, jasno je da se transformacija visokog obrazovanja može napraviti kada postoji jasna želja te da to nije rezultat enormnih financijskih investicija već volje institucije da se kontinuirano natječe s najboljima.
>> Ili što bi 15-godišnjaci znali da smo primijenili novi kurikul
>> Moderno obrazovanje za napredno društvo
