Pri kupnji manjih gradskih automobila, većinom se odabiru benzinski agregati, jer se gleda da automobil bude što jeftiniji, a najčešće su kratke relacije kada ne dolaze do izražaja bitnije prednosti dizelskih modela. Prilikom odabira pogonskog agregata za Mazdu5 - kojom smo se obvezali u nešto više od šest mjeseci prevaliti pedeset tisuća kilometara - željeli smo isprobati agregat koji se najviše traži. Odabir je pao na dizelsku inačicu dvolitrenog motora, i to u slabijoj varijanti od 110 konjskih snaga.
Sada, nakon prevaljenih 40 tisuća kilometara, možemo reći da je ovo i najbolje rješenje za ovaj automobil. "Normalna" vožnja, kako se vozi većina vozača, ne iziskuje potrebu za dodatnih 30 konja, koji se nude u jačoj izvedbi. Naravno, tu je razliku u snazi potrebno gledati i s financijskog aspekta, jer početna je izvedba snažnijeg modela 10 tisuća kuna skuplja.
Turbodizelski agregat opremljen je common rail tehnologijom ubrizgavanja goriva. Osim malo prije spomenute snage, koja je ostvariva pri 3500 okretaja, tu je i dosta dobrih 310 Nm maksimalnog okretnog momenta koji je raspoloživ već pri 2000 okretaja. Tako naš maratonac bez previše napora obavlja sve zadaće pretjecanja i ubrzanja i s nekoliko putnika te prtljagom. Doduše, ne možemo reći da pri 140 km/h i opterećenju ubrzava "ko iz pračke", ali takvo što se ni ne očekuje od obiteljskog automobila koji se svakodnevno koristi. Prema službenim podacima, prosječna je potrošnja, u idealnim uvjetima, oko 6,3 litre na 100 kilometara, a možemo reći kako je to gotovo lako ostvarivo.
Naš je prosjek u dosadašnjem tijeku testiranja oko 8 litara, što nije previše ako se uzme u obzir da je više od polovice kilometraže prevaljeno na autocestama, kada se ne pazi previše koliko se pritišće papučica gasa. Najugodnija je vožnja u području od 140 do 160 kilometara na sat, kada ni potrošnja goriva nije prevelika.mjenjač ponekad zapinje, prekidač klima uređaja preblizu je mjenjaču
