Ušla hrđa u krv i nema joj više povratka. Tim riječima Luka Matišić iz Slavonskog Broda odgovara na pitanje zašto voli oldtajmere. Na nedavnim susretima zaljubljenika u stare automobile u Slavonskom Brodu, na kojima se okupilo više od 50 sudionika iz cijele regije, Matišić se predstavio svojim friško restauriranim Mercedesom V115 iz 1969., poznatijim kao Minika. Uz ulaganje od petnaestak tisuća eura u svog je novog-starog ljubimca ugradio klima-uređaj i petu brzinu, obnovio ga je i uredio od prvog do zadnjeg šarafa. Sada izgleda kao nov.
Ima i klimatizaciju
– Kupio sam ga prije tri godine u Zagrebu, bio je u lošem, derutnom stanju i zahtijevao temeljitu obnovu. I tako je krenulo, malo-pomalo, dio po dio... Tri sam godine radio na njemu i evo, konačno je završen. Platio sam ga 2700 eura, ali uložio sam u njega još oko 15-16 tisuća eura. Otprilike oko 18 tisuća eura uloženo je u taj auto – kaže Matišić. Lukin Mercedes ima benzinski motor i 105 konja. S ponosom ističe kako nijedan primjerak iz te serije proizveden za europsko tržište nije imao klimatizaciju. Njegov je ima. Iz fore je na njega stavio pločicu “taxi” iako se taj auto tijekom šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća doista i koristio za taksiranje po Njemačkoj i Americi. Samo što nije u toj boji. Po tom su vozilu bili prepoznatljivi naši gastarbajteri. Imao ga je i drug Tito, koji je bio poznat kao zaljubljenik u Mercedese.
– Čime me je privukao? Rekao bih iz znatiželje, ali ne samo zato. Mercedes je vozilo kojim možete proći cijeli svijet. Konkretno, ovaj se počeo proizvoditi 1967., a moj je ‘69. godište. Imao je mali serijski broj, što mu podiže vrijednost – ističe. Vrijednost Matišićeva Mercedesa na našem tržištu nije puno veća od onoga što je u nj uložio, ali vani je to već druga priča. O restauraciji je vodio dnevnik koji je potkrijepio fotografijama, videima, računima od dijelova i slično, što vozilu automatski podiže vrijednost. Lakirao ga je lakovima iz tog vremena pazeći na autentičnost
– Čak sam izvagao sve šarafe. Bilo je oko 19 kilograma šarafa. Radio sam ga kao za sebe – smije se. Procjenjuje da bi, u slučaju prodaje u inozemstvu, za njega mogao dobiti između 30 i 35 tisuća eura. Služi ga odlično.
– Vozim ga svaki tjedan, prevalim po 500, 600, pa i tisuću kilometara. Ne znam kako će se razvijati situacija s koronavirusom, ali ako epidemiološke mjere to dopuste, planiram njime ove godine obići veći dio Europe – najavljuje nove avanture.
Mercedes nije jedini Lukin oldtajmer. U stare se automobile zaljubio prije petnaestak godina kada je na internetu slučajno naletio na neki stari Austin iz 1972. Bio je sličan onomu koji je i sam vozio osamdesetih godina prošlog stoljeća. Odluka je brzo pala – kupio ga je i počeo ga restaurirati. Tako je počelo. Poslije su kroz njegovo dvorište i garažu prolazili i legendarni fićo iz 1982., još jedan Mercedes, ali dizelaš iz 1973., te engleski kamper Bedford Hymer iz 1977., koji i danas posjeduje.
– Fićeka je vozila moja supruga. I njega sam sam restaurirao. Što se tiče Bedforda, riječ je o primjeru kakvih je jako malo ostalo u svijetu. Proizvodili su ga sedam godina i napravljeno je svega nekoliko tisuća komada – objašnjava nam.
Kao čelnik oldtajmerskog kluba Brod na Savi, Matišić već četiri godine zaredom organizira međunarodne susrete zaljubljenika u stara vozila. Dosad su ih pohodile stotine sudionika iz desetak zemalja. Iako je odaziv zbog problema izazvanih epidemijom koronavirusa bio nešto slabiji nego proteklih godina, Brođani su i ove godine u lipnju imali priliku uživati u ljepoti starih vozila. Posjetitelji koji redovito pohode izložbe limenih ljepotana primijetili su kako su sudionici u svojim garažama otkrili neke nove stare automobile, izvukli ih i osposobili.
Velike bujice
– Neki od sudionika imali su manjih problema s prelaskom granice, ali u cjelini smo ipak zadovoljni odazivom s obzirom na to da je to bila prva veća manifestacija ove godine u Slavonskom Brodu.
Svi ti ljepotani na četiri kotača sa sobom donose dašak prošlosti, nostalgije i sjećanja na neka bezbrižnija vremena. Pomažu vam da, barem u mislima, opet proživite neke davno zaboravljene trenutke i prisjetite se dragih ljudi – kaže nam Luka Matišić. A Matišiću i njemu sličnim majstorima restauracije treba odati priznanje na trudu i upornosti da ih urede i tako sačuvaju dio svjetske automobilske povijesti. Slavonac je dosad restaurirao šest automobila, od kojih je jedan prodan čak u Francusku. To ne može svatko, restauracija automobila je zahtjevan i skup hobi koji zahtijeva vremena i novca i koji ponekad može potrajati i godinama.
– Alkoholičari i pivopije na svojim susretima obično govore o pivu, sportaši o sportu, a mi oldtajmeraši o tim starudijama bez kojih ne možemo. Nama je ta hrđa u krvi – zaključio je Matišić.
