Kakvi su realni izgledi za mlade ljude u Hrvatskoj da u idućim godinama u Hrvatskoj, Europi ili svijetu pokrenu vlastiti biznis i tako se zaposle, profesionalno afirmiraju i zarade novac? „Bolji nego ikada“, kaže Ivo Špigel. A malo je ljudi u Hrvatskoj koji o tome znaju više.
Ivo Špigel, naime, suosnivač je i član uprave jednoga od prvih privatnih i vrlo uspješnih informatičkih poduzeća u Hrvatskoj – Perpetuum mobilea – jedan od pokretača i voditelja privatnog startup Zagrebačkog inkubatora poduzetništva („ZIP Factoryja“), gost predavač na visokom učilištu za računarstvo Algebra, autor više knjiga o high-tech poduzetništvu, kolumnist više profesionalnih časopisa, podjednako aktivan na internetskim društvenim mrežama i u „klasičnom“ društvenom životu.
U 12 generacija mladih poduzetnika, koliko ih je prošlo kroz program ZIP Factoryja, sudjelovale su 54 startup tvrtke. ZIP im je nudio poslovnu edukaciju („kao neki mali MBA“), pomoć u suradnji s medijima, pomoć oko PR-a, ali i promociju prema potencijalnim ulagačima kapitala, tako da su Ivo Špigel i njegovi kolege u toj neprofitnoj udruzi građana stekli uvid bez premca u to koliko su mladi Hrvati spremni i sposobni pokrenuti vlastiti biznis i u njemu uspjeti. I u ZIP-u se potvrdilo globalno pravilo da osam od deset startupova ne uspije, no njegovi su rezultati ipak fascinantni. Primjerice, tvrtka Mad Barz koja je izradila i prodaje aplikaciju za fitness, ima danas više milijuna korisnika i gotovo nitko od njih nije u Hrvatskoj. Nekoliko je timova odustalo od svoje prve startup ideje, ali su se preobrazili u uslužne kompanije za razvoj web-stranica, virtualne realnosti itd.
Kupac mora čuti
– Takvih je lijepi broj, sigurno desetak tvrtki, od kojih svaka ima 10-15 zaposlenih – kaže Špigel.
Dakle, može se, premda je ponekad u službenoj statistici teško naći uporište za Špigelov optimizam. U Europskoj uniji 2016. godine više od 6,3 milijuna mladih ljudi (od 15 do 24 godine) niti je bilo zaposleno niti je pohađalo školu ili radnu praksu (to su pripadnici tzv. NEET skupine), a 19 posto ih je bilo statistički nezaposleno. Pritom, brojke se od zemlje do zemlje drastično razlikuju: u Njemačkoj je stopa nezaposlenosti mladih samo sedam posto, a u Grčkoj i Španjolskoj 47, odnosno 44 posto. S nezaposlenošću mladih od 24 posto (u lipnju 2018.) Hrvatska je četvrta najgora u EU, odmah iza Grčke, Španjolske i Italije, u društvu s Ciprom i Portugalom (čini se da „južna lokacija“ ima neke veze s tim).
Sve su to razlozi zbog kojih je Europska komisija pokrenula snažne političke i financijske programe za zapošljavanje mladih Europljana, pod nazivima Youth Guarantee („Jamstvo za mlade“) i Youth Employment Initiative („Poticaj zapošljavanju mladih“), s tim da je druga dobila i proračun od 6,4 milijarde eura. S tim programima i općim oporavkom gospodarstva od velike recesije 2008. udio pripadnika NEET skupine u EU spustio se s oko 13,5 na 11 posto mladih.
– Mnogim mladim ljudima u Hrvatskoj, međutim, danas još nije „sjelo“ da mi više nismo samo Hrvatska, nego da smo Europa, da su nam dostupni europski instrumenti, jedinstveno tržište, kapital, razmjena ljudi... Mnogi kod nas i dalje govore samo o hrvatskim problemima i preprekama poslovanju, a zaboravljaju da su im na raspolaganju i europske mogućnosti – kaže Ivo Špigel. Dobar primjer dolazi ovih dana iz financijske tehnologije, kolokvijalno fin-techa.
Primjerice, ako želite u Hrvatskoj pokrenuti „virtualnu“ ili internetsku banku, a očekujete da bi vam Hrvatska narodna banka mogla postavljati administrativne zapreke, možete postupiti kao engleska internetska banka Revolute koja je 13. prosinca ove godine dopuštenje za rad dobila od Središnje banke Litve. A s „putovnicom“ jedinstvenog europskog financijskog prostora (engl. passporting rules) kao banka može poslovati u svim zemljama članicama EU i svaki građanin EU moći će uskoro u njoj otvoriti tekući račun i zatražiti kredit.
– Za Revoluteom stiže i Auka, norveška financijska institucija koja već sada pruža mogućnost plaćanja samo prema broju mobitela – kaže Špigel.
No, kakve su realne mogućnosti mladih hrvatskih poduzetnika da koriste sve te europske poslovne blagodati, da u Europi nađu kupce za svoje proizvode?
– Ovisi o tome tko su im potencijalni kupci – kaže Ivo Špigel.
– Softversku aplikaciju možda možeš prodati i u, primjerice, Finskoj, no finski kupac mora čuti za tebe, doznati da postojiš, što znači da se moraš probiti kroz more konkurencije i informacija i nekako se promovirati. Ali to više nije stvar vezana za hrvatsko okruženje i hrvatske uvjete. U nas je stoga sve više startupova kojima Hrvatska služi samo kao probno tržište, gdje se testiraju, i onda, poput Mad Barza, izlaze na globalno tržište. Oni su se probili preko marketinga, društvenih mreža, oglašavanjem... no to što su napravili iz Zagreba mogli su jednako napraviti i iz Beča ili Pariza – objašnjava Špigel.
Nigdje ne teku med i mlijeko
Danas više nije nužno da poduzetnik bude blizu svojih kupaca, premda ima i takvih situacija. Špigel spominje primjer mlade poduzetnice iz Australije koja je razvila internetsku aplikaciju kao pomoć novinama da se uključe u e-trgovinu. Da bi prodala svoju aplikaciju, morala se preseliti u London, jer je ondje sjedište najvećih novinskih izdavača, koji su njezini potencijalni kupci. Ali i tamo će naići na probleme koje će morati rješavati, nigdje ne teku med i mlijeko.
– No, ako govorimo o visokim tehnologijama, startupovima i inovativnim poduzećima koja bi mogli pokrenuti i koje pokreću mladi stručnjaci, treba reći da je Europa u zadnjih desetak godina u tome jako napredovala – kaže Ivo Špigel.
– Uvjeti za njihov nastanak i uzlet nevjerojatno su se poboljšali. U protekloj godini u high-tech segmentu u Europi investirane su otprilike 23 milijarde eura, a prije pet-šest godina samo oko pet milijardi. U samo pet-šest godina volumen investicija se upeterostručio, danas je u Europi golem broj „kompanija-unicorna“ (startupova s tržišnom vrijednošću većom od milijarde dolara). Tržište visokotehnoloških inovativnih kompanija u EU zadnjih godina grabi koracima od sedam milja, i onima koji u tom segmentu pokreću posao na raspolaganju je sve, od kapitala, mentora i škola do infrastrukture. To su uvjeti o kojima su generacije hrvatskih mladih poduzetnika donedavno mogle samo sanjati! – dodaje Špigel.
Zagrebački poduzetnički inkubator, za koji je proljetos od Špigela i njegovih kolega brigu preuzelo visoko učilište Algebra, pomagalo je svojim štićenicima, između ostaloga, i da u svijetu nađu početni i rizični kapital za svoj razvoj. I tu su se skupila dragocjena iskustva na kojima hrvatski mladi ljudi koji pokreću biznis mogu puno toga saznati i naučiti.
– U svijetu je danas sve više globalnih investicijskih fondova koji su spremni investirati globalno – iznosi svoja zapažanja Ivo Špigel.
– Primjerice, danas u Londonu postoje fondovi koji su spremni investirati u hrvatske kompanije. Još donedavno to nije bilo tako: Britanci su investirali gotovo isključivo u Velikoj Britaniji, Amerikanci u Americi. Menadžeri fondova rizičnog kapitala u Silicijskoj dolini držali su se pravila da investiraju samo u tvrtke u koje su mogli otići automobilom i vratiti se u svoj ured isti dan. Iz Kalifornije se nije investiralo u Teksasu ili New Yorku. Većina i danas tako radi, ali pojavio se manji, no rastući broj fondova, i američkih, i britanskih i europskih, koji traže projekte po svijetu gdje god da jesu. Mi u ZIP-u imamo stalne kontakte i suradnju s takvim fondovima pa startupovima u našem inkubaturu stalno pomažemo da privuku njihov kapital – govori Špigel.
Sveučilišta se moraju otvoriti
– Prema tome, kad su posrijedi tehnološke kompanije, digitalna ekonomija i high-tech područje u kojem djeluju Perpetuum mobile i ZIP Factory, mislim da je danas pozicija i perspektiva nekoga tko bi htio poslije faksa nešto samostalno pokrenuti bolja nego ikada – smatra Špigel.
No zašto se onda kod nas u javnosti toliko ističu prepreke i problemi za poduzetnike?
– Kada se u Hrvatskoj vode rasprave o tome što kod nas ne valja, puno toga je točno, ali kod nas se često neke prepreke prikazuju kao specifično hrvatske, premda one to nisu – ističe Ivo Špigel. Primjerice, postotak zaposlenih u javnoj upravi nije drastično veći nego u drugim usporedivim zemljama, porezno opterećenje plaća je veliko, ali nije dramatično veće nego drugdje u Europskoj uniji.
– Kod nas zaista i mladim poduzetnicima prijete birokratske zavrzlame, kontradiktorni zakoni, sporo pravosuđe. Ako ti kupac ne plati pa ga ideš tužiti, to će trajati sto godina, svatko ima nekih loših iskustava s porezima i poreznicima, hrpa je propisa napravljenih tako da ih svi moraju kršiti, onda je samo na inspektorima da odaberu koga će kazniti. Nekidan su kaznili prodavačicu u nekoj maloj pekarnici s nekoliko desetaka tisuća kuna jer je kupcu uzvratila ostatak novca prije nego što mu je izdala račun. Tih apsurda zaista ima puno i nezamislivo su glupi. Ali, ako ideš osnivati firmu i pokretati posao, svuda ćeš naići na neke probleme, u Engleskoj, Americi, Njemačkoj... Najveći dio poduzetničke vještine i jest u tome kako se suočiti s hrpom problema i riješiti ih – kaže Špigel.
A ono što iskusni Ivo Špigel vidi kao specifično hrvatsku prepreku za brži uzlet hrvatskog novog poduzetništva izostanak je internacionalizacije hrvatskih sveučilišta, osobito Sveučilišta u Zagrebu.
– Temeljna znanja i vještine koje u mojoj struci nude zagrebački Fakultet elektrotehnike i računarstva (FER) ili varaždinski Fakultet organizacije i informatike (FOI) i dalje su vrlo solidni. Predmeti koji se predaju, programi iz robotike, umjetne inteligencije i slični, izvrsni su. No, ako odete na jedan od vodećih svjetskih tehnoloških fakulteta Ècole polytechnique fédérale u Lausanni (EFPL) u Švicarskoj, naći ćete 30 posto međunarodnih profesora i 30-40 posto međunarodnih studenata. Firma koja se razvija u Švicarskoj otići će na EFPL i tamo naći koncentrirane vrhunske talente iz cijeloga svijeta, a hrvatska će tvrtka na Sveučilištu u Zagrebu naći samo hrvatske talente. Taj problem izostanka internacionalizacije hrvatskih sveučilišta je ogroman, no, nažalost, ne razumije se i ne prepoznaje – zaključuje Ivo Špigel.
>> Osječki startup Gideon Brothers predstavili prvog hrvatskog industrijskog robota
Eh, da, dosta dobro detektirani problemi u EU koji su zajednički za sve startupove, uz izdvajanje problema specifičnih za Hrvatsku... Ako ste primijetili u članku se da se odavde može opslužiti cijeli svijet, što je točno, ali isto se govori i o tome da se račun otvori u banci u Estoniji, WEB e-trgovine u Litvi i sl. Ništa od toga u Hrvatskoj... Od 1.1. još se manje isplati ovdje nešto započinjati i raditi, trošak poslovanja mikro i malih poduzeća je narastao na preko 120.000 Kn (bez isplate plaće) što zapravo započinjanje posla čini nemogućim... Sada kada London više nije u EU, bit će malo teže za startupove, no vjerojatno ipak neće svi odmah u Ameriku, već će se agilne zemlje natjecati gdje će se otvarati. Hrvatska sigurno neće biti u toj utrci...