– Ima li koga?
– Radi!
Tako je glasio prvi odgovor otkako mi se među poštanske sandučiće u Gmailu umiješao još jedan: Buzz.
Ni danas mnogi korisnici Googleove elektroničke pošte putem weba pojma nemaju da će im se svima, prije ili kasnije, dogoditi isto to: htjeli ili ne dobit će četverobojni stripovski oblačić. I počet će im se puniti “nepročitanom” poštom onako kako se puni i sandučić s običnom poštom na webu.
Požurili smo
Za razliku od većine, mi smo pohitali da vidimo o čemu se radi i već prvoga zatražili smo da nam Google preko reda uključi novu uslugu.
I kad je šareni oblačić sletio u osnovni prozor Gmaila, valjalo ga je iskušati. Prvi prizor bile su sličice poznatih iz adresara. To su bila imena onih koji bi “uskoro mogli” dobiti Buzz.
Prva poruka djelovala je kao da je iz priče “Pale sam na svijetu”:
– Ima li koga?
Ta je “tišina” ubrzo nepovratno prestala. Sličice onih koji bi Buzz “uskoro mogli dobiti” počele su se seliti među one iz mog adresara koji se njime već služe. Ubrzo je nestao taj prvi prizor “tko ga ima, a tko ne”. I više se neće pojaviti, ako ga ne pozovem i potražim nekoga s kim se nisam umrežio. Uslijedile su lavine rečenica. One koje poručuju “Evo i mene!” ubrzo sam prestao i uočavati. Znanci iz adresara odmah su našli teme o kojima će čavrljati. Uobičajeno statični prostor Gmaila učas se prometnuo u golemu brbljaonicu o svemu i svačemu.
Reakcijama onih iz mog adresara počeli su se priključivati nepoznati ljudi iz njihovih adresara, a teme su se umnažale poput kunića!
Svi komentiraju
Tako sam od nekoga tko će se teško oprostiti od Francuske i obilja izvrsnih vina doznao da stoje euro za butelju. Počele su kapati fotografije, linkovi na YouTube koji se mogu pogledati odmah i usput komentirati s poznatima i nepoznatima.
Chat je prema Buzzu tiha intima.
U borbi protiv -nacizma- i -komunizma- sva su sredstva DOZVOLJENA