Koliko god da se pjenušci u Hrvatskoj sve više proizvode i konzumiraju, i dalje se najčešće doživljavaju kao "svečano vino". Drugim riječima najviše se koriste o pojedinim svečanostima, nazdravljanjima, o velikim događajima kao što su to rođenja ili proslave rođendana, a najviše će ih stanovnika Hrvatske otvoriti upravo kad otkuca ponoć te iz 2023. prijeđemo u 2024. godinu. Ono što je s pjenušcima i našom zemljom jako dobro, silno je narastao broj njihovih proizvođača. U svim regijama, s istina brojnim varijacijama jer i Hrvatska je po tom pitanju jako raznolika zemlja. Proizvodnji pjenušaca naime pogoduju sorte grožđa s manjom količinom alkohola, nešto većom specifičnih kiselina, tako da je jako narastao broj vinara koji u svojoj proizvodnoj lepezi imaju najmanje jedno pjenušavo vino.
Zagrebačka županija je i inače jako veliki proizvođač vina, kao i njegov potrošač, a kad je riječ o pjenušcima moglo bi ju se, bez krzmanja, istaknuti kao hrvatskog lidera u njihovoj proizvodnji. Plešivicu se uostalom i naziva "hrvatskom Champagnom" s obzirom da su joj teroirska svojstva jako slična francuskoj regiji koja je izmislila pjenušce i tako sebi priskrbila pravo da se takva vina samo iz te regije nazivaju - šampanjcima. Vratimo li se na Plešivicu, prva asocijacija na pjenušce je ugledna vinarija obitelji Tomac. Generacijama se prenosi vještina proizvodnje vina, i pjenušaca, da bi aktualna sve zajedno digla do istinski respektabilnih visina što potvrđuju i brojne nagrade na najznačajnijim međunarodnim sajmovima. Tu je i vinarija Korak, pa Coletti - Kolarić, kao i Mladina ili pak jako popularni Šember čija "Baba Draga" ne samo da donosi najzanimljiviji naziv, i priča o tom vinu i vinogradu je istinski raritet. Vjerovali ili ne - na Plešivici čak 17 vinarija proizvodi pjenušce.
Po kvaliteti vrlo blizu Zagrebačkoj županiji je i - Međimurska. Vina i pjenušci iz Gornjeg Međimurja su zadnjih godina također dosegnuli svjetske visine, a posebno ističemo podatak da je vinarija Davida Štampara prije nekoliko godina imala najbolje ocjenjeni hrvatski pjenušac na najznačajnijoj svjetskoj smotri vina - londonskom Decanteru.
Seoba prema istoku Hrvatske dovest će nas najprije do Požeško-slavonske županije i fantastičnog Kutjeva. Kraj je to u kojem Krauthaker ili pak Galić, odnosno njihove vinarije stvaraju ponajbolja hrvatska bijela vina. Od pjenušaca poznati su i oni koji dolaze iz nevelike vinarije Gorana Josipovića. I sam istok, bilo da je riječ o Baranji ili znatno južnijem Iloku, imaju svoje jake aute. Koliko god Baranja tradicijski nije bila kraj koji je proizvodio pjenušce, danas primjerice vinarija Josić ima u ponudi odličan pjenušac. U Iloku ima "bezbroj" malih i vrlo osebujnih vinarija, dok je možda najbolji pjenušac onaj koji dolazi iz jedne od najuglednijih i najstarijih hrvatskih vinarija - Iločkih podruma.
Primorsko-goranska županija koja je po površinama pod vinogradima jedna od najmanjih u Hrvatskoj, ponosi se podatkom kako je - treća po proizvodnji pjenušaca. Ističu se tu vinari s otoka Krka, iz Vrbnika gdje svaka vinarija ima svoj pjenušac. No, kao istinski raritet može se istaknuti i proizvodnju nekad jako popularne Bakarske vodice koju u jako malom količinama pronalazimo i danas.
VEZANI ČLANCI:
Dalmacija je vinarski podijeljena u dvije regije, ali kao su klimatski to jako raznolika područja, raznoliki su i pjenušci. Koliko god djelovalo "nemoguće", čak i sorta Grk je pogodna za proizvodnu pjenušaca. Istaknimo u tom smislu primjerice vinariju braće Zure s Korčule, mada se ipak lakše dobiva pjenušce iz dalmatinskih krajeva udaljenijih od mora. Stoga, možda je vinarija Grabovac iz Imotske krajine pravi primjer za uživanje u dalmatinskim pjenušcima.
Na kraju Istra koja također donosi niz pjenušaca, posebno to čine mlađi vinari koji u pjenušcima vide jako dobar tržišni potencijal. Ipak, istarski pjenušavi lider je svakako vinarija Peršurić koja je među prvima krenula u komercijalnu proizvodnju pjenušavih vina. Kao raritet istaknimo i to da je u Istri čak 75 etiketa pjenušaca! U svakom slučaju, tko želi nazdraviti dolasku nove godine, ima na desetke jako dobrih razloga da to učini s - hrvatskim pjenušcima. Izbor je jako velik i jako dobar, cijene su istina nešto više, no i u ovom slučaju vrijedi stara poslovica kako se kvalitetu mora i - platiti.
* Stavovi izneseni u ovom tekstu su neovisna mišljenja ljudi koji su sudjelovali u analizi i nisu službeni stav Večernjeg lista.
