Shvaćaju li "obični" ljudi ulogu računala i Interneta dovoljno dobro? Ako je suditi prema svjetskim statistikama, vani je to nezaobilazan dio života već kod djece od 7 godina. Primjerice, četiri od 5 američke djece ima pristup Internetu. Dvije trećine domaćinstava s djecom ima PC, a 53 posto od toga i Internet.
Čak 73 posto američkih teenagera surfa Internetom, oko 80 posto američke djece ima pristup Internetu u školi, i on im je prvo mjesto na kojem traže informacije, literaturu i materijale za referate, zadaće i slično. Nadalje, 41 posto američkih tinejdžera konzultira se preko e-maila sa svojim nastavnicima oko domaće zadaće. Čak 74 posto američkih roditelja dozvoljava svojoj djeci on-line kupovinu.
U Kanadi, 99 posto djece od 7 do 19 godina bilo je on-line, od čega 79 posto iz svojih domova. Također, 90 posto kanadskih škola je on-line.
U Britaniji, pak, tri četvrtine djece u dobi od 7 do 16 godina ima pristup Internetu. Tek jedan posto britanskih studenata nikad nisu koristili Internet! U Austriji 80 posto mladih surfa Internetom...
Usporedbe radi, kod nas, prema podacima iz ožujka prošle godine, u Hrvatskoj je oko 12 posto mladih od 13-19 godina surfalo Internetom. Neka novija nagađanja govore o 75 posto školaraca koji posjeduju računalo i Internet kod kuće, što je, dakako, preoptimistično, zapravo, nevjerojatno i bez sumnje neistinito.
Glavni cilj - društvo znanja
Informatizacija škola jedan je od prioritetnih ciljeva Hrvatske, želimo li napredovati ukorak sa suvremenim globalističkim tendencijama. U tom smjeru idu više ili manje poznati nam koncepti vladinih informatičkih stručnjaka, objavljenih u protekle dvije godine, Strategija informatizacije te noviji i mnogo ozbiljniji, projekt "Hrvatska u 21. stoljeću".
"Naši" prioriteti i nisu baš sasvim "naši": isti su oni koje je Europska Unija već nekoliko puta ponovila od Prodijeve inicijative iz ožujka 2000. do prije tri tjedna na summitu u Tokiju. Tako bi, do kraja 2001. godine sve škole morale imati pristup Internetu, do kraja 2002., svi nastavnici moraju biti osposobljeni korištenju novih tehnologija, a do kraja 2003. svi učenici moraju biti digitalno pismeni kada završe školu. I konačno, najkasnije 2005. broj onih starosti između 18 i 24 godine, samo sa srednjoškolskim obrazovanjem, morao bi biti prepolovljen.
Cilj je, naime, stvoriti informatički pismenu Europu i "društvo znanja", u kojemu će se znanje neprestano razmjenjivati i stjecati. Ide li Hrvatska u tom smjeru?
U svakoj školi bar jedno računalo
Prije dvije godine Ministarstvo prosvjete i sporta pokrenulo je projekt informatizacije sustava osnovnog i srednjeg školstva -CROSNet, s tada još pomalo ambicioznim ciljevima: stvoriti informatičke učionice, opremiti ih suvremenim računalima, umrežiti čitavu školu unutar sebe, a dugoročno i škole međusobno, kako bi se povećala dostupnost i razmjena svih vrsta informacija, te unaprijedilo korištenje računalima i Internetom.
Tako su 1999. godine 93 škole u Hrvatskoj dobile računala, a 2000. i preostale 363 škole. Danas, vjerojatno nema osnovne ili srednje škole u Hrvatskoj (ne uzevši u obzir područne škole), koja nema barem jedno računalo, pa makar to bilo i ono s prastarim 386 procesorom, ali još uvijek upotrebljivo. Prioritet su, dakako, u dodjeli računala imale one škole koje dotad nisu imale nijedno računalo.
Prema najnovijim podacima Ministarstva prosvjete i športa, 612.000 školaraca radi na ukupno 13.841 računalu. Od toga u osnovnim školama ih je 5837 računala, a u srednjim 7514. Doznajemo da je Ministarstvo već priskrbilo još 2000 novih PC računala, koja bi do kraja studenog trebala biti raspoređena u 211 novih informatičkih učionica srednjih škola, a dobit će ih škole s velikim brojem razreda, tj. učenika.
Ispada, tako, da će hrvatske škole ubrzo imati 15.841 računalo, što je otprilike jedno računalo na 38,6 učenika, tj. 2,5 računala na 100 učenika. Usporedimo li to s prosjekom Europske Unije od jednog računala na 22 učenika, tj. 8,6 računala na 100 učenika, očito je da još uvijek značajno zaostajemo, no, pomaci se ipak vide. Najnaprednije su skandinavske škole, koje su sve ili gotovo sve spojene na Internet, a jedno računalo dolazi na osam učenika.
Edukacija nastavnika
U Europi, 80 posto škola priključeno je na Internet. Međutim, kod nas, također, ako i imaju računala, ne znači da su sve škole priključene na Internet. No, i u tom pogledu napredujemo. Od ukupno 1137 hrvatskih osnovnih i srednjih škola, 927 ih je spojeno na Internet, preko ISDN-a, što je rezultat ugovora između Ministarstva prosvjete i HT-a. Do kraja listopada, ili najkasnije do kraja godine, preostalih 210 škola morale bi biti spojene na Internet. Pozitivna je činjenica da HT školama daje 50 posto popusta, a ovisno o veličini škole i broju učenika, dobivaju i dodatnih 60-150 besplatnih sati surfanja.
Ono u čemu svakako nazadujemo i mi i cijela Europa, nedostatak je profesionalnog nastavnog kadra. Većina nastavnika su priučeni inženjeri, kojima treba dosta usavršavanja. Ovogodišnji proračun za informatizaciju srednjeg školstva u Hrvatskoj je 15,5 milijuna kuna, što je dobrim dijelom bilo predviđeno za edukaciju nastavnika informatike.
Međutim, od toga nije bilo ništa jer je sve uglavnom utrošeno na nabavu opreme, no, doznajemo, predviđa se masovna edukacija 40 do 50 tisuća nastavnika, ali ne tek preko tečajeva, nego permanentno, kroz pet-šest centara u Hrvatskoj, koji bi se za tu svrhu trebali otvoriti.
Tomislav Pupačić
