Uobičajeno je da se, u prosjeku, iznad Atlantskog oceana godišnje formira šest uragana. Ali ova godina, čemu svjedočimo iz dana u dan, sve je samo ne prosječna kada su u pitanju prirodni ekstremi – od požara koji su poharali Australiju do ekstremnih kiša i poplava zbog kojih je popucalo nekoliko brana u SAD-u i jugoistočnoj Aziji. Pa tako iz te nenormalnosti ne iskače ni podatak da se u 2020. u Atlantiku do sada razvilo 25 uragana, odnosno četiri puta više od prosjeka. A do kraja sezone uragana, koja na sjevernoj hemisferi traje od početka lipnja do pred kraj studenoga, imamo još nešto više od mjesec dana pa je lako moguće da će preko Atlantika, nadomak Karibima ili obalama SAD-a pristići još poneki vjetroviti monstrum.
Precizni modeli predviđanja
– Gotovo 90 posto svih tih uragana nastaje na istom mjestu, iznad Sahare, a nastaju jer vruć i suh zrak počne puhati prema moru, gdje je hladnije i vlažnije. Početni razvoj uragana koji se stvaraju u Atlantiku nastaje obično uz zapadne obale Afrike zbog malih poremećaja u struji zraka koji putuje s istoka na zapad iznad afričkog kontinenta. Poremećaje, koje znanstvenici nazivaju istočnim valovima, mogu pokrenuti neznatne aktivnosti poput koraka djeteta u pustinjskom pijesku – u razgovoru za BBC objasnila je Jane Higgins, znanstvenica koja živi na Karibima i već godinama prati kretanje i nastajanje atlantskih uragana.
I sama se prije tri godine našla u središtu Irme, najsnažnijeg uragana u povijesti te regije koji je, s vjetrovima koji su puhali brzinom od 360 kilometara na sat, jednostavno rečeno, karipski raj raznio u komadiće. Irma je prouzročila i štetu od 77 milijardi dolara, a tisuće ljudi ostale su bez krova nad glavom. I ona je, baš kao i svi ovogodišnji od 25 atlantskih uragana, krenula iz Sahare.
– Godinama smo razvijali i još razvijamo kompleksne modele predviđanja jačine i smjera kretanja uragana koji su već sada poprilično precizni, a upravo zahvaljujući njima na vrijeme se stignu evakuirati deseci tisuća ljudi. Da, velika materijalna šteta ostaje, ali broj mrtvih smanjen je na nekakav minimum. U Irmi je poginulo 50 ljudi, a da je nismo na vrijeme predvidjeli, imali bismo više od 10 tisuća žrtava – kaže Higgins te objašnjava kako ne znači da će se svaki snažniji istočni vjetar koji puše s istoka na zapad Sahare pretvoriti u uragan. Može se dogoditi i da suh zrak u Sahari usiše vlagu iz ciklone u nastajanju u svom susjedstvu i tako ugasi uragan u nastajanju.
Stižu li nove Irme?
– Kad vjetar dođe do Zelenortskih Otoka, koji se nalaze u Atlantiku, otprilike 600 kilometara od najzapadnije točke afričkog kontinenta, možemo biti zabrinuti i ozbiljno pratiti samu oluju koja se lako može pretvoriti u uragan. Prema našim statistikama, upravo su uragani koji prelaze preko tih otoka najrazorniji te imaju najveću šansu u idućih nekoliko dana, a ponekad i tjedana, doći do obala Srednje i Sjeverne Amerike – tvrdi Higgins.
Da bi se razvili najsnažniji uragani pete kategorije, potrebno je mnogo preduvjeta, ali jedan od najvažnijih je – toplina mora, odnosno oceana. Sami uragani, dakle, nastaju iznad oceana i hrane se toplinom pa će, što je ocean topliji, i sam uragan biti snažniji. Irma je nastala jer je Atlantik u to doba godine bio za 1 Celzijev stupanj topliji od prosjeka pa ćemo, s obzirom na trend globalnog zagrijavanja, novim Irmama sigurno svjedočiti i ubuduće. A o kolikoj je snazi riječ, dovoljno govori i to da je energiju koju uragan ispušta blesavo uspoređivati čak i s energijom atomskih bombi, koje se čine kao dječje igračke u usporedbi s njima.
Zelenortski Otoci i Sahara ključni su za razorne uragane a zabačena balkanska vanka schengenska područja suprimjerena ili za domoljubne fatamorgane ili za bezaćke eksplanade.