Iako je javna tajna da je Belje plus najizgledniji kupac osječkog pogona Megglea, koji od početka iduće godine prestaje s preradom mlijeka u Hrvatskoj, ni u njemačkoj tvrtki ni u Fortenovinoj perjanici ništa još službeno ne žele komentirati. U Meggleu samo kažu da su pregovori s potencijalnim kupcem u tijeku te da ulažu velike napore u njihovo skoro i uspješno zaključenje. Dogovorom o preuzimanju Belje je, kako se neslužbeno doznaje, spremno zadržati 70% od trenutačno zaposlenih 160 radnika te 282 kooperanta, mahom OPG-ove, za koje je već i Dukat iskazao interes. Meggle, koji do kraja godine radnicima osigurava posao i plaće, izdvojio je pak i oko 8 milijuna kuna za otpremnine.
Politički kompromis
Kako se pogon nije isplatio Meggleu, a Belju hoće, pitaju se mnogi nakon što je čelnik Megglea Hrvatska Marijan Vučak odluku o gašenju prerade u Osijeku obrazložio dugogodišnjim poslovnim izazovima i nizom kriza koje su imale negativan utjecaj na njegovo poslovanje, od krize zbog aflatoksina, preko krize Agrokora do najnovije koronakrize zbog koje u ovoj godini očekuju dalji pad prihoda, i to za čak 40%. No upućenima u mljekarski sektor jasno je da je nakon strke koju je odluka Megglea izazvala, preuzimanje prvo političke, a tek onda ekonomske prirode. To je nedavno neizravno potvrdio i premijer Plenković ističući kako je to što je Fortenova kroz Belje krenula u preuzimanje osječke mljekare jako dobro te u interesu Vlade.
>> VIDEO Ministrica poljoprivrede Marija Vučković o odlasku Megglea iz Hrvatske i očuvanju radnih mjesta
- Mislim da je to milo za drago. Kroz Finine pokazatelje vidi se kako se Sber banka kao najveći vjerovnik Agrokora osigurala i kratkoročna potraživanja pretvorila u dugoročna, s kamatama. Zato sad službena politika od državne do lokalne pritišće Fortenovu da, kao sljednica Agrokora i državni projekt, nešto državi i vrati - kaže nam izvor blizak Belju.
Gleda li se uža slika, prerađivačkih kapaciteta imamo i previše i za njima je, uz sve veći uvoz gotovih mliječnih proizvoda, potreba sve manja. Stoga, kad se ne bi radilo i o sudbini 160 radnika, jedan pogon manje u Hrvatskoj, koja više ne proizvodi ni 50% mlijeka za vlastite potrebe, ne bi značio ništa, tvrdi naš sugovornik. Uz Dukat i Vindiju koji zajedno drže 71% tržišnog udjela, nema mjesta za trećeg igrača koji će raditi "konfekciju".
- Profitabilnost se može graditi samo na specijalnim proizvodima, dodanoj vrijednosti, kako to u nas radi, primjerice, Veronika, ali i brojni drugi igrači u svijetu - dodaje on, ističući kako je na malom hrvatskom tržištu problem i što se svi u industriji i gledaju preko nišana.
Vani se i neke od najjačih europskih mljekara poput Arle i Friesland Campine, koje zajedno prerade četvrtinu europskog mlijeka, kompromisno dogovaraju kako se, primjerice, neće obje na tržištu natjecati s mozzarellom. Logična odluka Belja bila bi tako da proizvodnja ABC sira, koji je "kičma" te mljekare i izvozi se na 20-ak tržišta, ostane u Belom Manastiru gdje zapošljava oko 100 radnika, a da se osječki pogon specijalizira za tekuće mliječne proizvode i slično, smatra naš sugovornik.
Širenje palete ABC sira
Izvor blizak Fortenovi kaže da se tek u koroni pokazalo kako vertikalne, pa i horizontalne integracije, poput Belja, kad je u pitanju hrana i te kako imaju smisla. Zbog milijunskih ulaganja u modernu farmu s više od 6500 muznih krava, koja je ogroman potencijal za vlastitu proizvodnju mlijeka i bez kooperacije, Belje nije previše osjetljivo na stalne udare i oscilacije u otkupnim cijenama mlijeka. Svakako treba širiti paletu ABC sireva, koji su među glavnim brendovima u regiji već 50 godina. No kako se s tom proizvodnjom generira dosta nusproizvoda iz mlijeka koji su slabo iskorišteni, poput sirutke (kojom se sada na beljskim farmama hrane svinje i telad), treba tražiti nove niše za nove kvalitetne proizvode.
- Još u vrijeme Todorića postojao je projekt doinvestiranja 109-godišnje mljekare u Belom Manastiru, kojim se ne bi skakalo u grlo Vindiji i Dukatu, već bi se radili proizvodi poput skyr jogurta, svjetskog hita koji tek odnedavno privlači pažnju na našem tržištu - kaže naš sugovornik.
Riječ je, naime, o bogatom proteinskom zalogaju koji je po strukturi sličan jogurtu, ali je puno gušći i kremastiji, s velikim udjelom bjelančevina. No čak dva pogona, u Osijeku i Belom Manastiru, koji zapošljava stotinjak radnika, Belju će se teško isplatiti jer bi se generirali nepotrebni troškovi, smatra on. Ipak, kad bi se gledala samo profitabilnost, Belje bi još u vrijeme Todorića, nakon što su ukinute mliječne kvote u EU, ABC sir radilo iz uvoznog slatkog vrhnja iz Mađarske, koje mu je isplativije od vlastite proizvodnje mlijeka, napominje.
- Budućnost Belja je u niši, u prepoznatljivim specijalnim proizvodima koji se mogu plasirati kao brend obrtničkog tipa, različitih vrsta, okusa i aroma, i na taj način prodati na našem tržištu. Klasičnim blokovima gaude i edamca koji u Hrvatsku ulaze naveliko te velikim serijama velikih mliječnih industrija teško je konkurirati - kazao nam je i Krešimir Kuterovac, nekadašnji čelnik Belja, ističući kako je, srećom, potrošačima sve važnije domaće, a Belju je prednost i vlastita sirovina.
