Kako se hrvatska poduzeća i gospodarstvo pozicioniraju u novim okolnostima, odredit će velikim dijelom perspektivu 2019. i sljedećih godina. Hrvatska treba biti ambiciozna i svoje resurse usmjeriti na to da se nađe na strani pobjednika digitalne transformacije, kao zemlja koja će prigrliti najnapredniju tehnologiju i stvarati visokokvalitetna radna mjesta.
Promjene su nužne
AmCham nastoji senzibilizirati svoje tvrtke članice da se digitalizacija ne odlaže pod pritiskom dnevnih i operativnih obveza koje plaćaju račune. Naime, i tvrtke i gospodarstva nalaze se u svojevrsnoj utrci na kojoj će se na određenom kilometru razdvojiti putevi onih koji su konkurentni u digitalnom svijetu i onih koji će snositi većim dijelom negativne posljedice tehnoloških promjena. Kroz interaktivne diskusije na teme poput novih poslovnih modela, stvaranja vrijednosti iz podataka, budućnosti rada, strategije digitalne transformacije i slično, potaknuli smo predsjednike i članove uprava poduzeća članova na razmjenu iskustva, rasprave o izazovima i rješenjima. Tijekom 2018. organizirali smo poslovnu delegaciju u SAD, točnije New York i San Francisco, na temu digitalne transformacije. Nije nas iznenadio odaziv hrvatskog financijskog i tehnološkog sektora, ali jest klasične proizvodne industrije koje je u Hrvatskoj sve manje. Ovo je svakako pozitivno jer pokazuje da je ovaj sektor svjestan pritiska na svoju konkurentnost i spreman na promjenu što je u procesu transformacije gotovo pola posla.
Mogućnost kartičnog poslovanja za javne usluge
Poduzeća prate promjene, a što je s javnim sektorom? Prije više od godinu dana Američka gospodarska komora predstavila je stajalište kojim se predlaže mogućnost kartičnog poslovanja za javne usluge. Naime, smatramo da nema govora o e-uslugama ako morate uslugu javnog sektora platiti papirnatim biljegom kupljenim na kiosku. Započeli smo razgovore s Ministarstvom uprave, pomoćnicom ministra Zrinkom Bulić. Uz njezinu podršku ideji, održani su i razgovori s Ministarstvom financija, kao i prezentacije za niz državnih institucija. Iz brojnih kontakata s javnim sektorom, bilo je vidljivo da će promjene biti izazov. Očito da su resursi koji u javnoj upravi nose ovaj projekt oskudni te se puno toga bazira na entuzijazmu. Suradnja koju smo ostvarili s Ministarstvom uprave odličan je primjer sinergije javnog i privatnog sektora koji zajedničkim radom mogu postići veći učinak nego kada djeluju pojedinačno. Iako se čini da je projekt na dobrom putu postati jedan od hrvatskih digitalnih uspjeha, potvrdili smo tezu da bi upravljanje promjenama u sustavu javne uprave bilo bitno jednostavnije uz autoritet na visokom političkom nivou i pristup ozbiljnim resursima, u suprotnom su promjene teške i duge uz svu dobru volju uključenih. S razlogom zemlje predvodnici digitalizacija imaju svoje digitalne šampione i visoko pozicionirane državne Chief Digital Officer-e s odgovarajućim ovlastima i budžetom predvoditi nacionalne procese digitalizacije.
Nedostatak visokog političkog autoriteta vidljiv je i po nedostatnoj prepoznatljivosti Hrvatske u raspravama o digitalizaciji i umjetnoj inteligenciji na razini Europske unije. Brze tehnološke promjene čine ulogu Vlade kompleksnom. Većina ljudi nije svjesna suštinskih promjena koje donosi digitalizacija, pa ne treba čuditi što nije shvaćena kao glavni hrvatski gospodarski prioritet. Hrvatska ima još nezavršenog posla na elementarnoj razini kako bi poslovni okvir omogućio poduzećima natjecanje u globalnoj utakmici.
Što se tiče uvjeta poslovanja, vjerujem da na široj razini postoji svijest kao i iskustvo građana, kompanija i institucija o slabim točkama poslovnog okruženja. Uostalom liste Svjetskog gospodarskog foruma i Svjetske banke pokazuju nisku rangiranost kod učestalo istih parametara. Vjerujem da nema iznenađenja i da je stvar političke volje i upornosti raditi na slabim točkama kao što su učinkovitost javne uprave ili pravna sigurnost. Ono što najčešće nedostaje je osjećaj hitnosti. Unatoč tome što donosioci odluka nisu toga svjesni u dovoljnoj mjeri, Hrvatska nije usamljeni entitet dovoljan sam sebi. Hrvatsko tržište je malo, hrvatske tvrtke trebaju nova tržišta, a za to je nužno biti globalno konkurentan. Osnovu te konkurentnosti postavlja Vlada regulatornim okvirom koji zadaje mnoge troškove poslovanja, od administrativnog troška, pa do troška rada. Odgovornost donosioca odluka je pomoći poduzećima da se ravnopravno natječu s konkurentima iz drugih zemalja oblikovanjem poduzetnički prijateljskog poslovnog okruženja.
Godina prilike
Kao i svaka nova godina, i 2019. može biti godina prilike za hrvatsko gospodarstvo i za pojedinačne kompanije. I jedni i drugi trebaju graditi na svojim komparativnim prednostima te se mijenjati brže od konkurencije. Digitalizacija, ukoliko bude prepoznata kao nacionalni prioritet, može postati konkurentska prednost hrvatskog gospodarstva.
Andrea Doko Jelušić, izvršna direktorica, Američka gospodarska komora u Hrvatskoj
