Gordana Deranja, predsjednica Hrvatske udruge poslodavaca:
U iskazivanju poslovnih očekivanja za narednu godinu, može se pristupiti na više načina. Za ovu priliku odabirem onaj scenarij kakav bi bio najbolji za našu zemlju, za našu ekonomiju, naše radnike i poduzeća. To je onaj scenarij koji bi našoj zemlji osigurao povećanje ekonomske aktivnosti, koji bi preokrenuo negativne trendove na različitim svjetskim ljestvicama kojima se mjeri konkurentnost ili reformski kapacitet pojedine zemlje. Hrvatska je u posljednjih petnaest godina značajno zaostala za svim zemljama s kojima se možemo uspoređivati, zemljama tranzicijske/nove Europe. I tražiti krivca za to stanje na samo jednoj adresi ne bi bilo ispravno. Suodgovornost za stagnaciju i zaostajanje je razasuta na više strana, ne nužno i ravnomjerno. Međutim, ne treba trošiti previše energije za izgubljenim godinama. Valja upregnuti snage, znanja i energiju na budućnost i promjene koje će označiti novo vrijeme za našu zemlju. Upravo su ova poslovna očekivanja za 2019. godinu kratki pregled tih promjena koje je potrebno provesti. Poduzetnici i poslodavci ih očekuju od nositelja vlasti radi ubrzanja razvoja, ali i efikasniji doček možebitnih novih kriza.
Prvo područje promjena je tržište rada i radni odnosi – povećanje radne aktivnosti i zaposlenosti, povećanje plaća radnicima, dinamizacija tržišta rada povećanjem atraktivnosti za povratak naših radnika i uvoz radne snage. Uz sadašnje trendove zaposlenosti i industrijske proizvodnje teško je očekivati i zadržavanje sadašnje stope rasta.
Značajnije smanjenje javne potrošnje kao posljedica administrativne rekonstrukcije zemlje, ali i povećanje efikasnosti rada u javnom sektoru i javnim poduzećima (uz neophodno smanjenje broja zaposlenih u javnom sektoru). Manja javna potrošnja dovodi do smanjenja poreznih i drugih neporeznih pritisaka na poduzeća i smanjenja opterećenja rada. To je put u povećanje plaća radnicima, zadržavanje i povratak naših mladih. Pravosuđe koje će značajno skratiti sudske postupke, uz ujednačavanje sudske prakse u cijeloj zemlji, preduvjet je za poticajni pravni okvir i sigurnost za poslovanje i investiranje.
Nova paradigme promjena u zdravstvu i to s pritiska na povećanje izdvajanja za zdravstvo na novi pristup rekonstrukcije sustava, bolju organizaciju sustava, izvanjski nadzor troškova zdravstva.
Obrazovanje je ono područje u kojem se zrcali naša spremnost na promjene za budućnost. Obrazovna reforma nema alternativu, i poslodavci svim snagama podupiru osuvremenjivanje obrazovanja, njegovo približavanje modernom vremenu i učenju za budućnost.
Smanjenje pritiska na mirovinski sustav iz područja tzv. povlaštenih mirovina koje su postale preteški teret i za mirovinski sustav i za društvo uopće, kisela je jabuka koju se mora zagristi odlučnije pa i po cijenu gubitka podrške pojedinih zaštićenih i privilegiranih skupina.
Uz ovako hrabre promjene dostizanje rasta BDP-a od 5 posto ne bi bio samo san. Potrebno je puno više odlučnosti i hrabrosti nositelja vlasti kako bi se kotač razvoja zemlje ubrzao sa sadašnjih 2,8 na potrebnih 5 posto. Bez ovakvih promjena teško možemo imati velika očekivanja i scenarije rasta većih od 2-3 posto. Poslodavci i poduzetnici potiču vlast na temeljite i snažne promjene koje će u konačnici smanjiti iseljenički pritisak, vratiti dio naše mladosti i osigurati budućnost zemlje.
Sve je receno, imati uspjesnu zemlju vise primarno nije pitanje znanja ( pogotovo u danasnjem copy paste svijetu) vec zelje. Nazalost ona ne postoji u nosiocima vlasti. Njihova je zelja osobni probitak njih samih, njihovih stranackih prijatelja i rodbine. I u tome pogledu su vrlo uspjesni, vec skoro 20 godina.