Je li se u veronskoj areni moglo išta dogovoriti što se nije moglo u zagrebačkim salonima? Sasvim sigurno ne, no na zagrebačkim sastancima nije bilo Žužula! Oporba je uspjela u javnosti kompromitirati tog političara, diplomata, lobista u tolikoj mjeri da njegovu pojavu pri bilo kakvom bar na prvi pogled nedovoljno jasnom poslu iskoriste tako da puhnu u sve trublje za uzbunu. A pri tom uvjerljivost argumenata ne igra baš nikakvu ulogu.
Posve je jasno da Sanaderu ne treba Žužul da mu kaže kako bi bilo zgodno da u Hrvatsku uđe jedna američka tvrtka Barr nije osobito velik, no i dalje nosi političku težinu s kojom se islandski Actavis ne može mjeriti. A tko od njih nudi bolju perspektivu za budućnost Plive? Na to ionako nitko u ovom trenutku ne može staviti ruku u vatru. Sam sam intervjuirao Čovića netom što se vratio iz Banskih dvora. Te susrete nije krio. Isto kao što druga strana nije krila svoje nezadovoljstvo što njihov put do Gornjega grada vodi preko Sljemena. Neki kažu da je priča došla iz njihova tabora. No, činjenica je da od takve afere oni ne mogu imati koristi. Proces je odavna izvan ruku i Čovića i Sanadera.
Premijeru ostaje samo izbor prodati ili zadržati dionice. No, odgovor se zapravo sam nameće. Posve je jasno da će prodavatelji čekati konačnu, najbolju cijenu. I Actavis i Barr svoju su ponudu uvjetovali prikupljanjem najmanje 50 posto dionica, što znači da otpada onaj scenarij koji su neki na početku priželjkivali: juriš na Plivu pa tko prije njemu djevojka!
Ne, ova nevjesta neće biti oteta - ovo je čista udaja iz računa - tko god na koncu ponudi više, dobiva cijeli paket, zajedno s ukrasnom vrpcom Sanader bi bio lud kad bi rekao da će prodati nekom drugom prvo, zato što tog drugoga neće biti, drugo, zato što se takva prilika teško može ponoviti nikad ne reci nikad, no pitanje je hoće li Pliva ikad ponovno dosegnuti ovako zvjezdane trenutke na burzi! Ako Actavis ponudi više, nitko ga neće moći odbiti. Ako Barr, vjerojatno će mu i Actavis prodati svoje dionice.
Pitanje je samo koliko daleko su se dvije tvrtke spremne junačiti, u prijevodu hoće li to njihovi dioničari biti spremni podržati. Bez obzira na cijenu koja bi donedavno bila smatrana astronomskom (od najave preuzimanja cijena se na burzi gotovo udvostručila), kad se usporedi s akvizicijama u posljednje vrijeme, Pliva još uvijek nije preplaćena. No, može li cijena ići iznad 1000 kuna po dionici, kako neki ovih dana otvorenih očiju snivaju?
Jedan moj prijatelj riješio se svog paketića dionica vrlo brzo, dok cijena još nije bila prešla 700 kuna, kao i veći dio drugih malih dioničara. Trebaju li sada plakati? Ako je njemu vjerovati, on ne žali, dionice su tu da se kupuju i prodaju i najvažnije je da se pri svakoj transakciji ostvari zarada.
