Fascinantno je koliko je medijske halabuke i krivih tumačenja izazvalo posljednje izvješće MMF-a. Iako je i samo izvješće na mjestima kontradiktorno, više iznenađuju hrvatske interpretacije MMF-ovih zaključaka. Ukratko, naši mediji i njihovi stručnjaci pročitali su da je MMF-ova poruka ili režite tečaj 9,5 posto ili režite plaće, i to za 800 kuna.
Pomalo zbunjeni tim neobično eksplicitnim preporukama, potražili smo originalno MMF-ovo izvješće. Čitaš dolje, čitaš gore, pa skeniraš ukoso, pa na kraju slovkaš i – nigdje nekakve preporuke o rušenju tečaja i rezanju plaća. Nešto najbliže takvoj preporuci sljedeći je pasus:
“Procjena realnog efektivnog tečaja u Hrvatskoj pomoću metodologije CGER ne daje jasan rezultat. Rezultati dobiveni različitim metodama procjene kreću se u rasponu od precijenjenosti za 9,5 posto do podcijenjenosti od 7 posto”.
Drugim riječima, MMF o tome koliki bi tečaj trebao biti nije “odlučio” baš ništa prema tri metode – makroekonomske ravnoteže, vanjske održivosti i ravnotežnog tečaja. “Zaključili” su da je kuna precijenjena 9,5, a možda i podcijenjena 7 posto. Ha, ha. Pa gotovo su rekli da je točno tamo gdje treba biti, a mi smo se u našim medijima ipak raskokodakali o devalvaciji, odnosno precijenjenoj kuni.
Vjerujemo da uz postojeću razinu duga države, poduzeća i građana u stranim valutama uopće ne treba posebno objašnjavati kako je pitanje rušenja domaće valute čak ozbiljno sigurnosno pitanje te da bi se u zrelim demokracijama uz ovakve bilance svih ključnih sektora čak i sigurnjaci bavili pitanjem podrivanja makroekonomske stabilnosti. Razmjeri štete za dužnike, vjerovnike i opće stanje ekonomije nakon devalvacije od, recimo, 20-ak posto bili bi epske prirode.
Nadalje, pomalo je čudno da netko prihvaća tezu kako MMF uopće može reći gdje bi trebao biti tečaj neke valute. Gdje je danas, recimo, “prava cijena” američkog dolara uz poprilično nekonvencionalnu monetarnu politiku Feda, fiskalnu neravnotežu SAD-a i ne baš blistavu vanjskotrgovinsku bilancu?
Uostalom, i sami članovi misije MMF-a priznali su kako uopće nemaju što bitno reći na HNB-ovu tečajnu politiku, nego da svoju ocjenu konkurentnosti temelje “... radije na usporedbi jediničnog troška rada u odnosu na usporedive zemlje. Ti podaci ukazuju da je RET u Hrvatskoj i nadalje precijenjen za nekih 10 posto. Unatoč određenoj prilagodbi provedenoj u 2008. i 2009., ona nije dovoljna za ispravljanje gubitka u konkurentnosti u prethodnim godinama”.
Medijski prostor ostao bi šupalj i prazan što se tiče interpretacije inače korektnog MMF-ova izvješća da analitičar i investitor Nenad Bakić nije upozorio kako se zapravo treba fokusirati upravo na pitanje jediničnog troška rada u Hrvatskoj, ali ne bukvalno nego suptilno, s boljim shvaćanjem naših pozicija nego što nam to prezentiraju stranci. Pa valjda mi nešto znamo bolje o samima sebi i jasnije to znamo napisati nego tamo neki činovnici MMF-a? Znamo li?
Bakić je upozorio da bi problem Hrvatske što se tiče konkurentnosti rada izgledao čak i puno gore da u velikom i do pompoznosti značajnom Eurostatu ne brkaju kruške i jabuke. Naime, zahvaljujući našim zakonima, za razliku od niza značajnih europskih zemalja, u radno se vrijeme uračunava pauza za odmor te bi, pojednostavljeno rečeno, MMF trebao zaključiti da su naši ljudi za 7,5 sati plaćeni kao za 8 sati.
S obzirom na to da jedinični trošak rada otkriva vezu između produktivnosti i troškova rada u odnosu na ukupni output nacionalne ekonomije, mogli bi nadodati da nije baš bilo logično zaključiti kako nam je MMF preporučio rezanje plaća, baš kao što nije preporučio rezanje tečaja. Rezati sve plaće i smanjiti jedinični trošak rada uopće nije isto.
Prvo, nemoguće je svima srezati plaće za, recimo, 10 posto jer mi nismo netržišna direktivna ekonomija u kojoj se može određivati privatnom sektoru što treba napraviti, niti bi to bilo učinkovito. Drugo, taj privatni sektor žrtva je preglomaznog, preskupog, tj. neučinkovitog javnog sektora u kojem bi se plaće zaista mogle i trebale rezati kako cijenu njihove neučinkovitosti ne bi plaćali svi. Mi svi skupa trebamo biti svjesni da je problem i puno dramatičniji nego što je to nadodao gospodin Bakić na MMF-ovo upozorenje. U Europi, iza Grka, imamo najviše nezaposlenih, kao i nezaposlenih mladih, a imamo najnižu stopu zaposlenosti u dobnoj skupini od 50 do 65. Ako uz ogroman broj nezaposlenih eksplodira broj umirovljenika, onda je jasno da ćemo biti osuđeni na strašni daljnji pad jedinične cijene rada u odnosu na ukupni output nacionalne ekonomije. Nama treba niz drakonskih, gotovo ekstravagantnih mjera. To nije samo drastično rezanje plaća u javnom sektoru, nego i masovno vraćanje ljudi iz mirovine na tržište rada, nemilosrdno obrušavanje na troškove zdravstva te doslovno prepolavljanje cijene naših županija, gradova i općina. Nama treba prevrat u cijelom nizu vladinih politika, isključivši opasno eksperimentiranje u monetarnoj sferi.
Čak i ako kroz znanje i inovativnost dramatično povećamo učinkovitost, još ništa nismo napravili što se tiče demografske katastrofe, koja predodređuje sudbinu našeg društva. Naime, povećanje učinkovitosti kroz inovativnost i nove tehnologije, dapače, može samo još povećati broj nezaposlenih. Stoga, nemojmo se šaliti s površnim shvaćanjem “preporuka” o lakim rješenjima kao što je devalvacija. Mi zaista moramo razumjeti u kojem smo...
>> Što MMF traži od Hrvatske? Ili tečaj od 8,3 kn ili režite plaće 800 kn!
