Raspada li se koncept održivosti javnih financija ovih dana pred očima poreznih obveznika? Pitanje je to koje je neminovno postaviti kada izračun pokaže da su učitelji i nastavnici tražili povišicu od 476 kuna mjesečno, a nakon štrajka imat će čak 978 kuna veća primanja svaki mjesec.
Na godišnjoj je razini to gotovo 12 tisuća kuna, odnosno ne samo 13. plaća nego i pola 14. plaće u godini. Štrajkom i nepokolebljivošću prosvjetari su dobili svoje i na tome im treba čestitati, ali Vlada je otvorila prostor za sve ostale skupine zaposlenika i njihove zahtjeve, a to bi moglo predstavljati golemu prijetnju proračunskom suficitu.
Po darove drugi tek stižu
Podsjetimo, uvjeren da će time slomiti štrajk i udobrovoljiti prosvjetare, predsjednik Vlade Andrej Plenković obećao je povišicu od 6,12 posto svim zaposlenicima države pa će čak 250 tisuća ljudi dobiti i do 500 kuna veću plaću u prvom mjesecu 2021. Tim je poklonom zaposlenicima, koji ga na to nisu prisilili zahtjevima, Plenković opteretio proračun trajno od 2021. pa nadalje za novih 1,8 milijardi kuna, a sada samo za prosvjetare mora stvoriti dodatnih od 350 do 400 milijuna kuna godišnje pa se trošak penje na nevjerojatnih 2,2 milijarde kuna svake godine.
U deset godina Plenkovićeve povišice pojest će novac dovoljan za gradnju autoceste od Zagreba do Splita, najvećega infrastrukturnog projekta u povijesti Hrvatske. I to je samo početak jer po darove, nakon prosvjetara, doći će i drugi. Analiza koeficijenata, koju je Vlada najavila, otvorit će samo prostor za nove povišice jer nitko neće pristati na njihovo smanjenje pa ta analiza nema smisla, osim ako Vlada ne namjerava dići prava svima. Povišice su dane bez ikakve reforme, dobili su ih i načelnici sektora i zaposlenici agencija, tajnice, računovođe, birokracija...
Nije otvoreno legitimno pitanje trebaju li nam baš svi zaposlenici javnog sektora, svih 250 tisuća njih, ili možemo bez desetak posto zaposlenih, kako sugeriraju brojni analitičari. Zbog činjenice da nije iskorišten trenutak nedostatka radne snage na tržištu s jedne strane i birača svjesnih da je javni sektor prevelik s druge strane, državne financije stavljene su pod pritisak koji u slučaju usporavanja gospodarstva ili nekog novog ciklusa recesije može biti prevelik.
Naime, da bi Vlada osigurala 2,2 milijarde kuna dodatnih prihoda svake godine, BDP bi morao rasti barem 0,5 posto, a porezni pritisak mora ostati na jednakoj razini. U kontekstu usporavanja na globalnim tržištima i još više kod naših najvažnijih trgovinskih partnera Njemačke i Italije rast mase plaća u javnom sektoru sužava manevarski prostor za davanje poticaja gospodarstvu.
Ostaje nadimak ABC
Politika se odlučila na korak u smjeru trajnog zadržavanja pritiska na svoje gospodarstvo pa je zbog povišica ne samo odustala od prvog koraka u reduciranju opće porezne stope PDV-a nego i od prostora za rasterećenja drugim poreznim oblicima, a to je podloga za zabrinutost na dugi rok. Javni sektor je trom, golem, preskup i nelogično skup i mora ga se smanjiti. Država više ne smije sudjelovati u 57 posto svih ekonomskih aktivnosti jer ćemo kao gospodarstvo još jače zaostajati za drugima.
Investicijske aktivnosti privatnog sektora niže su nego u poslijeratnim vremenima, a to je pokazatelj da se Hrvatska nije odmaknula od nadimka ABC (anything but Croatia) koji ima među međunarodnim ulagateljima, a domaći poduzetnici i sami priznaju da je u drugim zemljama lakše poslovati i lakše ulagati te naposljetku oploditi svoj novac.
Vidi li tko u kojem smjeru vodi nastavak politike bujanja države ili samo vide datum izbora?
VIDEO: Porezi i doprinosi - Hrvatska i dalje europski rekorder u prikupljanju PDV-a
Jučer tražite da se učiteljima povećaju plaće, danas pišete da će to urušiti javne financije !? Jeste da ste novinari, ali što je previše, previše je !