U krizi poput ove univerzalni temeljni dohodak (UTD) pomogao bi onima koji trenutačno ne rade, uključujući i privremeno nezaposlene. Kada bi se univerzalni temeljni dohodak uveo zajedno s progresivnim sustavom oporezivanja i ciljanim pomaganjem najpotrebitijima, mogao bi, barem kratkoročno, smanjiti istodobni teret gospodarske i socijalne nesigurnosti – piše Paul Stubbs, sociolog koji se na Ekonomskom institutu bavi temama siromaštva, nejednakosti i socijalne isključenosti. Njegov tekst pod nazivom „Je li vrijeme za univerzalni temeljni dohodak?“ jedan je iz ciklusa koji problematizira različite aspekte pandemije i postpandemije, a pokrenulo ga je Hrvatsko sociološko društvo. Stubbs smatra i da bi dugoročno, u kontekstu klimatske krize, UTD mogao doprinijeti slomu neoliberalnog inzistiranja na produktivnosti i rastu implicirajući da ljudi imaju intrinzičnu vrijednost te bi trebali imati temeljni prihod koji bi im omogućavao izbor temeljem njihovih interesa i sposobnosti.
U trenutačnoj izvanrednoj krizi, vjerojatno najneizvjesnijoj povijesnoj situaciji koju smo ikada vidjeli, otvaranje rasprave o temeljnom dohotku je važno, ne samo radi aktivnosti kojima će se reagirati na trenutačnu situaciju već i radi promišljanja o vremenu koje slijedi nakon krize – kaže Stubbs. No nije on jedini: uvođenje temeljnog dohotka u krizi je aktualizirala Španjolska, a u uskrsnom ga je obraćanju vjernicima spomenuo čak i papa Franjo.
Nije utopijska ideja
Stubbs smatra da je vjerovanje kako će UTD destimulirati rad pogrešno i već dokinuto reakcijama na pandemiju, a argumentaciju o skupoći demantiraju vlade širom svijeta koje u krizi oslobađaju financijska sredstva u iznosima koji su još prije koji tjedan bili nezamislivi. U vremenima koja su se smatrala “normalnima”, najvažniji argument protiv temeljnog dohotka, podsjeća Stubbs, bio je taj da bi mogao odvući pažnju i sredstva od najvažnijeg prioriteta, a to je uspostavljanje i poboljšanja dostupnih javnih usluga za one kojima su one najpotrebnije.
Univerzalna, besplatna zdravstvena skrb na papiru ne znači ništa u stvarnosti kada potražnja nadmašuje ponudu te se moraju donositi odluke koje su doslovno pitanje života i smrti, čak i ako su ljudi koji donose te odluke imuni na pritisak utemeljen na tome koliko novca ili koje “veze” pacijent ima – ističe Stubbs. On kaže da ideja temeljnog dohotka daje zamah ozračju brige, uzajamnosti i pažnje za potrebe drugih, zamjenjujući mit individualne odgovornosti s pojmom uzajamne povezanosti te zaključuje da to možda i nije toliko utopijski koliko zvuči.
VIDEO Andrej Plenković: Donijet ćemo zakon koji će obustaviti ovrhu nad novčanim sredstvima
Za Vuka Vukovića, doktoranda političke ekonomije s Oxforda, jest. UTD smatra jednostavno – preskupim.
Kod takvih tema uvijek se dobro voditi znanstvenim eksperimentima i baš jedan takav napravila je prije dvije godine Finska uvođenjem temeljnog dohotka od 560 € po građaninu. Dvije grupe od 2000 nezaposlenih ljudi vrlo sličnih karakteristika – dob, spol, socioekonomski status – izabrane su i jednima je uplaćivan dohodak na razdoblje od dvije godine, drugima nije. Ovi kojima je uplaćivan dohodak nisu previše mijenjali svoje ponašanje, nisu iskoristili priliku i tako našli nove poslove, počeli zarađivati više niti su pokretali poduzetničke pothvate – argumentira Vuković koji je izračunao da bi, u hrvatskom slučaju, uplata 500 eura mjesečno za svakog od četiri milijuna stanovnika iznosila 24 milijarde eura godišnje, odnosno 180 milijardi kuna, 50 milijardi kuna više od čitavog državnog proračuna.
– Uzimajući u obzir da su rezultati eksperimenta loši i da ne dovode do očekivanih učinaka, temeljni dohodak se jednostavno ne isplati – zaključuje Vuković.
S njim se slaže i Kristijan Kotarski, profesor političke ekonomije s Fakulteta političkih znanosti, koji napominje i da nikad nije testiran na većem uzorku, no ako bi značio i da samo 10 posto populacije zbog njega ne želi raditi, imali bismo ozbiljan društveni i ekonomski problem
– Temeljni dohodak financijski je neodrživ ako bi se kombinirao s rodiljskim naknadama, socijalnom pomoći, mirovinama i ostalim izdacima koji su karakteristični za državu blagostanja. To bi značilo dizanje izdataka države na više od 60 posto BDP-a – kaže Kotarski koji je uvjeren da UTD podriva temeljni društveni ugovor prema kojemu ranjive skupine (majke, trudnice, invalidi, umirovljenici, privremeno nezaposleni) imaju pravo na konzumaciju kada su u nemoći raditi i doprinositi društvu, a na tu pogodbu pristaju oni koji plaćaju poreze ako vide da se taj novac uistinu tako troši.
– Ako UTD zamjenjuje tako koncipirane izdatke, onda zapravo slabi osjećaj društvene solidarnosti i socijalno tkivo zajednice – ističe Kotarski.
Nužan za prosperitet
Upravo suprotno razmišlja Marijana Ivanov, redovita profesorica na katedri za financije Ekonomskog fakulteta.
– Možda je sada prerano govoriti o uvođenju temeljnog dohotka, ali to je tema koja će u budućnosti biti sve važnija u slučaju znatnog smanjenja potražnje za ljudskim radom. Za sociopolitičku stabilnost zemlje, osobne slobode i sigurnost, psihosocijalno zadovoljstvo, kao i očuvanje potrošnje i investicija na makrorazini bitno je da ljudi imaju prihode kojima će osigurati dostatnu potražnju na tržištu. Temeljni dohodak tako postaje nužan za ekonomski prosperitet i očuvanje obrtaja novca. Nisu nebitni ni psihosocijalni benefiti, uključujući manje simptoma stresa, manje problema s koncentracijom, zdravstvenih problema, pozitivniji stav, povjerenje u vlastitu budućnost, kao i percepciju ljudi da su važni i imaju više utjecaja u društvu – napominje M. Ivanov koja smatra i da ekonomska računica opravdava njegovo postojanje, primjerice, kroz multiplikativne makroekonomske efekte na potrošnju i ulaganja. U Hrvatskoj je, kaže, teško moguć jer je opterećenje fiskalnim davanjima već sada preveliko, jer porez na imovinu poput nekretnina ne želimo uvesti, a javni rashodi već sada uključuju vrlo visoke izdatke za socijalne transfere stanovništvu. – Financiranje temeljnog dohotka iz javnog duga pogotovo nema smisla. Sve u svemu, to je za nas teško provediv projekt – realna je profesorica.
Napominje da solidarnost koja je pokazana u razdoblju pandemije koronavirusa u vidu potpore radnicima u visini od 3250 do 4000 kuna ima određene poveznice s temom temeljnog dohotka, ali to ne znači da se on treba promatrati samo kao vid socioekonomske pomoći.
Opravdanje temeljnog dohotka može se naći, primjerice, u poimanju prirodnih resursa kao bogatstva koje pripada narodu iako se prodaje na tržištu pa je stoga opravdano da svaki rezident ima pravo na bezuvjetan temeljni dohodak u fiksnom, ali manjem iznosu, neovisno o visini osobnih prihoda, broju članova kućanstva, statusu zaposlenosti i iznosu poreza na potrošnju, dohodak, imovinu… koje plaća državi – uvjerena je ekonomistica.
800 kuna (ne znam odakle 500 € u tekstu, jer se spominje da će iznositi 700-800 kuna) iznosi i socijala od koje se ne može ni preživjeti, a kako će se to zvati to je najmanje bitno. Može li ?? Naravno da može. Recimo uzeti nepotrebnim udrugama i biti će novca i za duplo više.. Ima još masa mjesta gdje državi cure silne milijarde. Od previše općina, izmišljenih radnih mjesta, javnih nabavki... Ali, eto, najveći problem nam odjednom postaje "temeljni dohodak" sa kojim jedva režije možeš platiti.