Za mit o armijama leminga koje se povremeno okupe i skaču s litica u sigurnu smrt, navodno su odgovorni u Walt Disneyu, koji su za jedan film iz pedesetih namjestili takvu scenu. No, masovne migracije životinja u kojima se ponekad događaju slične katastrofe stvarne su do njih dolazi zbog prenapučenosti ili su potaknute godišnjim dobima. Među njih se očito ubraja i čovjek uvijek jednako ostajem začuđen svakog ljeta prvog ili petnaestog u mjesecu kad se deseci tisuća turista sjure prema Jadranu u jednoj zajedničkoj koloni.
I uvijek ista priča prije petnaest godina i danas kad imamo autocestu negdje nešto zapne i tisuće se kuhaju na užarenom asfaltu. A hrvatske televizije svejednako nasjedaju prikazujući ogorčene vozače koji se kunu da je takvo što moguće samo u Hrvatskoj. Iako su možda tek prije koji sat izmigoljili iz slične kolone u Njemačkoj ili Austriji. No, isto tako me čudi zašto nitko ne pokuša skrenuti s puta pokojeg od onih krajnjim ciljem manje hipnotiziranih vozača. Uvjeren sam da bi jumbo plakat zagrebačke katedrale na obilaznici barem ponekoga privukao da okuša sreću. Ili slika Plitvica. Ili Skradinskog buka. Neki sigurno ne bi odoljeli.
Sinjska Alka odvija se tako gotovo tri stoljeća autistično, ne trudi se naročito nikoga privući (Neće se Cetinjanin nikome klanjati! Sinj nikada neće biti Senj!), tako da su je na kraju krajnje slijepo čak nazivali i seoskom priredbom. Iako ima potencijala biti na istoj razini s Pamplonom ili Sienom. A HRT je još uvijek prenosi kao sportski događaj, umjesto da nam nudi priču. No treba se znati prilagoditi.
Odavna se ni u Sinju ne može ništa bez sponzora, svaki svoga konja za trku imade. Pa zašto onda ne ubrati prave novce? Završna utrka i dalje može biti ekskluzivno natjecanje malomišćanske aristokracije, no, u Sinj treba dovesti jahače sa svih strana svijeta. Bili Mongoli, Indijanci ili Nijemci. Ako se na španjolskim ulicama može trčati za bikovima, zašto se na sinjskim ne bi mogle održavati konjičke utrke? Sve garnirano odorama od srednjeg vijeka do predindustrijskog doba. Spojeno s blagdanom Gospe, barem tih desetak dana u godini mogao bi postati središte Dalmacije. I svita.
