"Dugo godina smo bili jedno tržište, nemamo jezičnih barijera, imamo iste navike u potrošnji, vrlo sličan mentalitet. Logično je da smo usmjereni jedni na druge i da gradimo čvrste poslovne veze. Proizvode iz regije i kvalitetu koja stoji iza tih proizvoda poznajemo generacijama. Gospodarstvenici se manje-više poznaju međusobno", kaže za DW Mirko Grbešić, jedan od najuspješnijih gospodarstvenika ne samo u BiH već i u zemljama u okruženju.
On je biznis počeo razvijati iz Širokog Brijega da bi ulaganjima i prepoznavanjem pogodnosti tržišta zemalja regije postao to što je danas - ekskluzivni zastupnik, a potom i vlasnik vodećih kompanija. To su Mepas d.o.o. i stari hrvatski brendovi: Saponia i Kandit iz Osijeka, Koestlin iz Bjelovara. Situacija je, ukazuje Grbešić, potpuno drugačija na susjednim tržištima izvan prostora bivše države i govori kako gospodarstvenici iz regije tamo "moraju krenuti od nule". Stoga on misli da su čvrste poslovne veze zemalja u bližem okružju i orijentiranost jednih na druge jedini "logični poslovni pravac".
Hercegovački poduzetnik je uvjeren je da je gospodarstvenicima interes zbližavanje tržišta te da bi na tome trebale raditi i države.
"Trebale bi (države, nap. ur.) tražiti logičan put za bolju međusobnu suradnju i to ne na način da se umjetno stvaraju ovakve ili onakve emocije ili nužno politički zbližavaju nego da se stvori dugoročna zdrava pretpostavka za poslovni odnos između država koji će osigurati rast i napredak iz koga će svi profitirati", smatra Grbešić.
Njemačka i Austrija najbolji partneri
Kada spominjemo suradnju s drugim zemljama izvan granicabivše Jugoslavijezanimljivi su podaci Središnje banke BiH o ulaganjima. Naime, najveći investitori u BiH su Austrija s uloženih 1,33 milijardi eura, potom Hrvatska s 1,17 milijardi eura, a treća je Srbija koja ulaže nešto više od jedne milijarde eura. I na polju vanjsko trgovinske razmjene najbolja suradnja je sa susjedima, ali i s tradicionalnim partnerom – Njemačkom.
Bilance Vanjsko-trgovinske komore BiH pokazuju da je 2018. godine za BiH Njemačka bila na prvom mjestu. Iz ove zemlje uvezeno je robe u vrijednosti više od 1,75 milijardi KM (konvertibilnih maraka), potom slijedi Hrvatska s više od 1,5 milijardi KM, Italija (1,36 milijardi KM), Srbija s više od 1,3 milijarde i Slovenija s uvezenih više od milijardu KM robe. Susjedi i Njemačka prednjače i po uvozu iz BiH: Prošle godine Hrvatska je iz BiH uvezla robe u vrijednosti više od 3,1 milijardu KM, Srbija 2,6, Njemačka 1,8, a Slovenija 1,7 milijardi KM robe. Zanimljivi su i podaci izvoza u Tursku (753 milijuna KM) i Rusku Federaciju (750 milijuna KM) što ih stavlja 'tek' na 7. i 8. mjesto. Ova statistika, ako se izuzmu države bivše Jugoslavije, pokazuje da je Njemačka najznačajniji partner BiH.
"Njemačka glavni hub za jugosferu'
Profesor ekonomije Vjekoslav Domljan, rektor Sarajevo School of Science and Technology, kaže da su zemlje bivše Jugoslavije okrenute jedna drugoj zbog zemljopisne blizine, zajedničke prošlosti i praktički iste valute:
"Imaju euro ili su im valute vezane za euro, pa skoro da imaju monetarnu uniju i sličan, južnoslavenski jezik. Takve zemlje, po svakom od ovih osnova, trguju za 42-188 posto više nego zemlje bez tih sličnosti. Zemlje srednjeg južnoslavenskog jezika tj. Hrvatska, Srbija, BiH i Crna Gora, su znatno trgovinski naslonjene jedna na drugu, prije svega Crna Gora, pa potom BiH", kaže Domljan za DW. No, i na Balkanu vrijeme čini svoje te se, kaže on, sve više oslanja i na novo susjedstvo.
"Zamjećuje se jačanje utjecaja Italije, Austrije, Grčke i Bugarske. Njemačka je glavni 'hub' za jugosferu, jača utjecaj Kine, posebice u slučaju Srbije i Crne Gore. Glede inozemnih investicija u BiH, najviše ih dolazi iz Austrije te iz Hrvatske, Srbije i Slovenije. Najviše doznaka u BiH dolazi iz Hrvatske (28%), Srbije (15,8%) te Njemačke (10.5%). To je razumljivo jer od ukupne bh. dijaspore na Hrvatsku ide 23.8%, Srbiju 20.1% te Njemačku 12.1%", analizira naš sugovornik.
Razočaranje "bratskim zemljama" i ubijanje demokracije
Ali, tu je i jedno veliko iznenađenje, ali i razočaranje od izvikanih tzv. "bratskih" zemalja.
"Primjerice, više BiH izvozi u Crnu Goru nego u „bratsku” Tursku, a i više investicija joj dolazi primjerice iz Švicarske nego iz „bratske“ Turske. Od šupljih priča etno-nacionalnih lidera, 'najšuplja' je ona o bratskoj Turskoj", smatra Domljan. Međutim, smatra da je gospodarska budućnost i razvoj ekonomije među zemljama regije neizvjesna i u tom smislu kritizira domaće, ali i pojedine lidere Europske unije.
U ovom kontekstu Domljan ocjenjuje da je ekonomsku integraciju, započetu trgovinskom integracijom u okviru CEFTA-e, trebalo nastaviti financijskom integracijom, primjerice formiranjem regionalne razvojne banke znanja i podsjeća da je BiH pokrenula inicijativu još 2008. za formiranje subregionalne razvojne banke po modelu Nordic Iinvestment Bank ili Carribian Development Bank, banke „sedam malenih”.
"No, sebičnost i dvoličnost izvjesnih, ali vrlo utjecajnih EU-krugova, koje vidimo na nedavnom primjeru Albanije i Sjeverne Makedonije kroz opsjednutost s EIB i EBRD, tj. držanjem novčanika u vlastitom džepu i sprječavanjem drugih da makar imaju mali novčanik, blokirala je vrlo korisnu ideju. S druge strane, u zemljama regije i vladina budžetarijata tj. „ubijanja” demokracije u ime etniciteta, vodi u propast. To se može spriječiti uspostavom nadnacionalnih i zasad subregionalnih institucija, no zapreke su neprosvijećeni regionalni i sebični EU lideri", kritičan je Domljan.
Kao paralelu navodi Češku koja je ekonomski bila znatno ispod bivše Jugoslavije, no danas je dogurala do 73% razvijenosti Njemačke, a dohodak joj je veći od dohotka svih zemalja „jugosfere" za 15%.
Zemlje regije u zajedničkom nastupu na trećim tržištima
I za ekonomskog analitičara Sašu Đogovića, s Instituta za tržišna istraživanja (IZIT) iz Beograda jačanje gospodarske suradnje među zemljama u susjedstvu također je primarno važno. No, on ide i korak dalje te drži da bi one trebale zajednički ekonomski nastupati na trećim tržištima.
"Posebno u području građevinarstva, energetike, ali i vojne industrije, u definiranju jedinstvenih turističkih proizvoda, a vrlo je važno raditi na sustavu rehabilitacije prometne infrastrukture i izgradnji suvremenih putova i željeznica kako bi se osigurao brži i jeftiniji transport robe i dolazak turista", kaže ovaj ekonomski analitičar za DW.
Navodi niz mogućnosti i primjera unaprjeđenja ekonomske suradnje, a posebno ističe otvaranje zajedničkih logističkih centara i robnih kuća u kojima bi se predstavljali proizvodi zemalja regije, što bi snižavalo troškove i povećavalo bolju dostupnost robe na treća, udaljenija tržišta.
"Koliko je važno poboljšavati suradnju zemalja regije, pokazuju i najnoviji statistički podaci, prema kojima u Srbiju raste uvoz i iz BiH i iz Hrvatske i samo tako se može računati i na daljnju dinamiku ukupnih privrednih aktivnosti i podizanje razine životnog standarda stanovništva", naglašava Đogović - ne umanjujući pritom i suradnju na kulturnom, znanstvenom i sportskom polju.
Nametnuti okovi od korumpiranih elita
Ipak, za ekonomski napredak u interesu građana i jasniju perspektivu, kako kaže, važno je ostavljanje po stani nesuglasja koja postoje u političkim elitama, prevladavanje prošlosti, s fokusom na zajedničkim projektima i jačanju suradnje.
"Sve dok se društva ne oslobode okova i ograničenja nametnutih od politički korumpiranih elita koji na njima parazitiraju zadovoljavajući partikularne, dok opći interesi ostaju marginalizirani, ostat će taoci svojih vrhuški i brendirati će se kao međusobno posvađane kolonije. Ekonomska suradnja u pravcu carinske unije i čvršća kulturna, sportska i znanstvena suradnja preduvjeti su za fokusiranje cijele regije na budućnost i hvatanje koraka sa svijetom. Zbog svog multinacionalnog karaktera i složenosti, BiH treba prednjačiti u promoviranju ovakvih ideja", zaključuje Đogović. No, da je sve to ipak premostivo pokazuje i biznismen s početka ove priče: "Uvijek se može bolje surađivati. Razvoj gospodarstva i napredak žitelja svih zemalja regije, najbolje zacjeljuje rane iz prošlosti", zaključuje Mirko Grbešić.
Ne vidim zašto ne bi zemlje surađivale, ali na ekonomskim osnovama. To nije bratstvo i jedinstvo, to je tržište.