Za razliku od prošle godine kad je "dobar dečko" hrvatske estrade Boris Novković pobijedio na Dori, s čime su manje-više svi bili zadovoljni, ove godine pjesmom "Štikla" koju je napisao zajedno s Franjom Valentićem, a u Severininoj izvedbi, Novković je podigao silnu prašinu. Kao da je riječ o najvažnijem nacionalnom pitanju "Štiklom" se, kaže Boris, bave čak i političari. On, ali i svi ostali iz ekipe, odustali su od objašnjavanja što je što u toj pjesmi jer:

Budali ionako ništa ne možeš objasniti jer je budala! konstatirao je. Trenutačno se Boris, kojem je lanjsko eurovizijsko iskustvo i te kako koristilo, bavi sitnim dotjerivanjem pjesme, piše neke nove pjesme i priprema (ipak) obilježavanje svoje estradne dvadesetogodišnjice. Iako ne voli otkrivati svoju intimu, priznaje kako nikad ne bi pristao snimiti show o sebi poput Dine Dvornika, kako on i supruga Lucija planiraju prinovu, te kako s ocem Đorđem nije bio konkurent u poslu sve do ovogodišnje Dore. Objašnjava i svoj interes za duhovnost i konstatira kako se nužno, u svakom smislu razvijati i prilagođavati.

EKRAN: Kako objašnjavate reakcije na "Štiklu"?
NOVKOVIĆ: Shvatio sam da su glazba i sport definitivno dvije stvari za koje si svi uzimaju pravo da se u njih miješaju kao da su vrlo stručni. Vido sam komentare petorice političara koji su komentirali pjesmu. Vrlo smo argumentirano objašnjavali zašto pjesma nije turbofolk te koji su pojedini etno elementi korišteni, ali to nije imalo nikakva efekta. Ljudi koji glazbu samo slušaju uvjeravali su nas u nešto drugo. Čini mi se da je to jednako kao da fizičar objašnjava da atomska bomba radi na principu cijepanja atoma i neki mu vjeruju, ali ima ih nekoliko koji tvrde da radi na principu spojenih posuda. I koliko god fizičar objašnjavao, na kraju shvati da se budali ne isplati objašnjavati jer je budala. Tako se i mi ponašamo. Objasnili smo od kojih se etno elemenata sastoji pjesma, a ako netko i dalje tvrdi nešto drugo onda mi više budali ne objašnjavamo jer je budala.

EKRAN: Koliko će "Štikla" na Eurosongu biti drukčija od verzije s Dore?
NOVKOVIĆ: Pa eto shvatili smo da imamo pjesmu koja je sama po sebi vrlo potentna i koja u sebi ima vrlo interesantnu provokaciju (ne mislim na provokaciju ovih prostora), a svi smo se složili da ta provokacija mora još biti i scenski dorađena. Iako taj dio više prepuštam Severini, premda je njezin nastup na Dori bio jako dobar čak pomalo i decentan. Pjesma je sama po sebi napadna pa kad bi takav bio još i nastup bilo bi to previše i dobili bismo kontraefekt. Možda bi samo za nijansu trebao biti efektniji i to zbog europskih gledatelja. Malo se treba poigrati sa scenskim pokretom, najviše s klapskim pjevačima. A samu pjesmu nećemo baš nešto dirati, jednostavno smo je samo izmasterirali savršeno i tehnički zvuči još bolje i to je to. Nema filozofije. S pozicije mog prošlogodišnjeg iskustva i s pozicije istih novinara koji će biti i u Grčkoj, a koji su lani bili u Kijevu, mislim da će im cijela ta naša priča biti interesantna jer sam ja i lani bio tamo kao izvođač, sad sam koautor... imamo tu dosta dobrih elemenata.

EKRAN: Vaš je otac baš prije Dore bio izjavio kako je ova Dora posebno zanimljiva jer su se natjecali otac i sin, cura i dečko, poslovni partneri... Je li doista bila tako dramatična?
NOVKOVIĆ: Pa bilo je dramatično uoči same Dore jer odmah krenu priče po kuloarima. Mislim da je Dora bila nama sudionicima stresnija, iako je smiješno svemu tome pridavati i toliko pažnje i emocija, ali mislim da je bila kvalitetna jer je bilo dosta izvođača iz te estradne prve lige. Osim toga, Dora je interesantan festival, možda i posljednji koji ima dignitet. No dobro, nećemo o ukusima i o tome tko više voli Ramba, a tko francuski film.

EKRAN: Nadali se jeste čim ste išli, ali jeste li doista očekivali pobjedu?
NOVKOVIĆ: Izgledalo mi je kao nemoguća misija dvaput zaredom pobijediti, a s druge strane bojao sam se kako će to sve ispasti jer sam ja najviše nagovarao Severinu da nastupi i da je krenulo po zlu ja bih bio prvi na udaru. Pa mi je pao kamen sa srca kad sam shvatio da smo pobijedili.

EKRAN: Od prošle do ove Dore kao da vas nije bilo na sceni. Kao da živite od Dore do Dore?
NOVKOVIĆ: Ne bih rekao. Pa čak se ne bih ni složio s tim i ne znam koji bi tomu bili argumenti. Jer ja bih situaciju okrenuo ovako: u prošle dvije godine osvojio sam Večernjakovu ružu za najboljeg pjevača, pa jednu pa drugu Doru, između njih sam imao fenomenalan koncert u Sava centru u Beogradu, u Budvi sam nastupio na jednom od najvećih njihovih festivala na kojem je prije mene svirao Bregović, u međuvremenu sam održao niz koncerata u ljeti po obali, u Poreču, bio sam gost u svim važnijim tv emisijama.... Što bih ja to još trebao napraviti? Nisam od onih koji padaju s motora i zato su u medijima ili zato što su promijenili curu. U krajnjem slučaju "Vukovi" su u prošloj godini ipak bili jedan od tri najveća hita bez obzira na to što nisu izabrani od institucionalnih elemenata, ali to je opet zato što ili voliš Spielberga ili Almodovara.

EKRAN: Dvornik je rekao da su mu govorili zašto se ženio u vrhu popularnosti kad je mogao imati curu koju hoće. Vi ste uvijek imali puno obožavateljica, bilo ih je više na koncertima nego muških, ali niste to koristili rano ste se oženili.
NOVKOVIĆ: Da, umjereno oblačno s mjestimičnim oborinama.... Imao sam i ja svojih faza, samo što sam ja u tome bio decentan. U pauzi između moja dva braka koja je trajala pet, šest godina nisam svaku svoju curu predstavljao javnosti, a pogotovo ne svaku s kojom sam legao u krevet. To je stvar izbora, tko to voli...

EKRAN: Ali čini mi se da su neke klasične vrijednosti bile važne. Nikad niste bili tip seks, droga & rnr?
NOVKOVIĆ: Ne na van. Što se tiče droga ni na van ni iznutra, ali ponavljam, ja se na svom tulumu mogu zabavljati kako hoću, ali to neće biti javna atrakcija. Nekom to stoji. Meni ne. To ovisi o tome kako se tko izgradio i kakvu je tko sliku stvorio o sebi. Meni su prognozirali da će moja prva ženidba biti kraj moje karijere, pa nije, pa onda isto i za drugi brak, a nije se dogodilo ni to.

EKRAN: Duhovnost kojoj ste se okrenuli, je li to stvar trenda? Je li se s vama nešto dogodilo? Je li to možda bio izlaz iz kriza?
NOVKOVIĆ: Ne, nije se ništa dogodilo. Čovjek sam koji ima spoj sa samim sobom, a tako isto i s bogom jer smo svi mi dio nečeg, dio jednog velikog duha. Svi smo mi mali komadići nečega i svi su ljudi dio toga samo što neki nisu toga svjesni. Pročistit će se i shvatiti to kad tad, za 500 godina ili preko cvijeta, mačke do bude, a neki se možda i neće vraćati nikad u reinkarnaciju. Neki će sve proći za ovoga života. Sasvim je normalno da kao osamnaestogodišnjak koji je rastao u obilju razmišljam o sportskim automobilima i komadima, a kad povrh toga prodam nekoliko stotina tisuća ploča budem bahat i ne pretjerano osjećajan za sve drugo u životu.

Ali nenormalno je ako takav ostaneš s 38 godina koliko ja sad imam. Mislim da sad ipak imam spoj sa svojim duhom i s onim što sam naslijedio kroz bivše živote ili ono što mi je ostavio spoj s Bogom ili Bog ili tko već i to je meni normalna stvar. I nisam ja sad niti pukao niti bio u krizi da bih počeo tako razmišljati. Mislim da je to neka nadgradnja, kao što smo imali pubertet, pa imaš klimaks, a između toga je još nešto i u tom periodu ti se otvara čakra za duhovni život, nekom možda za književnost... Što ću sa 60 godina ne znam. Ja bih se svemu tomu posvetio i više kad bi to dozvolio moj način života i okružanje. Ili se mogu skroz tomu posvetiti, ali onda se moram odreći nekih drugih momenata iz svoga života. A to ne želim. Osim toga, čak sam na neki način protiv toga da se vjeri ljudi okreću iz razočaranja. Naime, bolje je i tad nego nikad, ali nisam siguran da onda baš sve i shvaćaju. Nego je to tad utjeha.

EKRAN: A to sve znači da se danas ne palite na lude automobile?
NOVKOVIĆ: Ha, ha, ha... Pa vjerojatno bi mi se i danas bio gušt provozati u nekom ludom automobilu, ali mi to nije preokupacija, ne tijekom jednog dana nego ni tijekom mjeseca, čak ni godine. Automobil mi je prijevozno sredstvo, mora biti siguran i udoban.

EKRAN: Jeste li vi i Đorđe konkurenti? Uvijek postoji neka konkurencija između oca i sina. Eto, na Dori ste bili konkurenti izravni.
NOVKOVIĆ: Na Dori smo bili konkurenti. Ali različiti smo utoliko što je on jako otvoren prema svima, a ja nisam jer smatram da neke stvari moraju ostati poslovna tajna i ne mogu svima pričati kako će izgledati moj nastup. Uostalom, Dora je natjecanje i zašto bi netko znao što ja planiram. Tako ja nisam puno pričao o sebi, a on jest. Ali, svih ovih godina nismo bili konkurenti jer smo različito radili, ja sam bio kantautor, a on je bio autor za druge.

EKRAN: Lani ste rekli da vas je tata pohvalio za pjesmu, a jeste li mu je ove godine uopće pustili?
NOVKOVIĆ: Jesam i bio je iznenađen, kao dobro si otišao u etno, a ja u dance, jer Đorđe je radio s dečkima iz Motiva.

EKRAN: Što trenutačno radite za svoju karijeru?
NOVKOVIĆ: Eto, Franjo i ja napisali smo šest, sedam novih pjesama i zapravo smo super tandem jer on ima što ja nemam i obratno. On je tehnološki jako osviješten s kompjutorima i to.... a ja imam jednu prekrasnu gitaru koju sam oduvijek želio, jedan Martin, izuzetno dobar model, ali ja na njoj mogu pisati jedino kantautorske pjesme. I to je isključivo onaj zvuk kakav sam radio prije dvije, tri godine i nema odmaka. Da bih napravio nešto drukčije treba mi netko pustiti ritam koji će me isprovocirati. I tu je Franjo vrlo spretan, provocira me s tim svojim ritmovima i tako se nadopunjujemo međusobno. E tako su i nastale ove pjesme, a vidjet ćemo tko će ih pjevati. Nastupi? Radim. Krajem ovog mjeseca radim u Sloveniji, u travnju idem u Budvu, pa u Austriju svirati za Gradišćanske Hrvate pokraj Beča. Imam svoj sastav od deset ljudi na sceni.

EKRAN: Ne volite pričati o svojoj intimi, ali ipak, planirate li proširenje obitelji?
NOVKOVIĆ: Lucija i ja smo se dobro karakterno našli. Oboje volimo vlastitu komociju i volimo imati vrijeme za sebe. Nismo od onih koji sve podređuju poslu, a uživat će, kao, kad ostare. U sklopu toga su i naši planovi o djeci. Zasad, imamo dva psa i briga o njima nam je određeni pripravnički staž za roditeljstvo. Htjeli bismo si dopustiti luksuz da, kad ih budemo imali, možemo odgajati djecu kako hoćemo. Pa kad si posložimo kockice tad ćemo i to realizirati. Zvuči li možda malo razmaženo?

EKRAN: Želite reći da ste razmaženi?
NOVKOVIĆ: Ne znam. Svakako sam komotan. Volim si ugoditi i beskrajno sam zahvalan svojoj karmi što si mogu organizirati život ovako kako ga živim. Gospodarim sam svojim odlukama i poslom, radnim vremenom i odmorom.