Rođen je 12. Listopada 1960. u mjestu Radošinovac u općini Benkovac gdje je završio osnovnu školu. Kao petnaestogodišnjak postao je predsjednik Saveza socijalističke omladine u Radošinovcu.
Nakon završene srednje škole u Benkovcu upisao je Pedagošku akademiju u Gospiću. Dvije godine je bio predsjednik Saveza socijalističkog radnog naroda u svom mjestu.. Preko ljeta je radio kao recepcioner u kampu na Vranskom jezeru. Diplomirao je na temu knjige Felixa Saltena „Bambi“.
Kao učitelj radio je u školama u Križevcima, Raštanima Gornjim kraj Svetog Filipa i Jakova, Biogradu i Miholjcu. S demokratskim promjenama 1990. priključuje se HDZ-u. Šira javnost ga upoznaje nakon pokušaja atentata na Franju Tuđmana u Benkovcu 18. ožujka 1990.
Tvrdio je kako je sam pomagao u svladavanju atentatora. Izabran je za zastupnika HDZ-a na prvim višestranačkim izborima te godine. Bio je i član hrvatske delegacije u Skupštini SFRJ. Kraće vrijeme bio je glavni urednik stranačkog lista Glasnika HDZ-a.
Na početku srpske pobune i balvan revolucije sredinom 1990. postao je predsjednik Kriznog štaba za sjevernu i srednju Dalmaciju. Dobio je čin brigadira. Nedugo potom prelazi na dužnost načelnika Političke uprave Ministarstva obrane. Nakon dolaska Ivana Tolja na to mjesto, postaje zamjenik predsjednika Izvršnog odbora HDZ-a.
Poslije se vraća se u Sabor te postaje savjetnik za okupirana područja i predstojnik Ureda za mirnu reintegraciju predsjednika Franje Tuđmana.
Na 4. Općem saboru HDZ-a izabran je za glavnog tajnika stranke. U Saboru je bio aktivan. Vodio je Odbor za poljoprivredu i šumarstvo. Nezadovoljan unutarstranačkim sukobima podnosi ostavku na tu dužnost 6. ožujka 2000.
Na 5. Općem saboru u svibnju te godine izabran je za potpredsjednika HDZ-a. Sve se više distancira od glavnih konkurenata za čelne funkcije u stranci Ive Sanadera i Ivića Pašalića. Na 7. Saboru stranke 2002. na kojem je Sanader izabran za predsjednika, nije se htio prikloniti nijednom taboru, kandidirao se za potpredsjednika ali je izgubio. Nakon četiri saborska mandata i visokih funkcija u HDZ-u povlači se iz političkog života.
Slijedi pet godina šutnje da bi 2007. izišao na parlamentarne izbore s nezavisnom listom. Dobio je manje od 1 posto glasova. Ogranak HDZ-a iz Biograda vratio ga je u svoje članstvo 2012. Iako zapravo nikada, kako je rekao, nije ni istupio iz HDZ-a. Izabrali su ga kao izaslanika i za Opći sabor HDZ-a na kojem je izabran Tomislav Karamarko.
Podjednako je kritizirao Ivu Sanadera kao i Jadranku Kosor. U politiku se, kaže, vratio jer je nezadovoljan smjerom kojim Hrvatska ide u posljednjih desetak godina. „Političke elite su gotovo sasvim upropastile ono što je teškom mukom i uz velike žrtve izboreno u Domovinskom ratu“, rekao je.
Bavi se turizmom i poljoprivredom. Prima saborsku mirovinu. Prodao je jednu kuću i sagradio drugu u Biogradu. Od 2005. ima malu obiteljsku tvrtku Maslinik d.o.o. koja se bavi iznajmljivanjem apartmana te uzgojem vinove loze i maslina. Oženjen je, ima četvero djece. Objavio je zbirku pjesma „Čempresi i druge stvari“, izdao je knjige „Olujne godine“, „Uzroci poraza HDZ-a“, „Tiranija kameleona“. 2012. je izdao novu zbirku pjesama „Predjesenja melankolija“.
