Rođen je 25. kolovoza 1955. u Slavonskom Brodu. Njegova obitelj porijeklom je iz Hrvatskog zagorja. Otac mu je radio kao liječnik u bolnicama. Nakon završene osnovne i srednje škole bio je poslovođa skladišta ogrjeva „Plamen“ u Oroslavlju.
Potom je bio referent u „Ferimportu“. Osamdesetih je imao radionicu za preradu i konfekcioniranje lima. Početkom devedesetih izgubili su dobavljače i kupce, pa su otvorili privatnu tvrtku za trgovinu. Bavili su se prodajom ugljena na veliko. Prije Domovinskog rata bio je šef predstavništva Volkswagena za bivšu Jugoslaviju.
Tih godina pisao je tekstove o poduzetništvu u dnevnom listu „Vjesnik“. Kada je Hrvatska početkom devedesetih uvela hrvatski dinar sudjelovao je u zamjeni jugoslavenskih dinara za njemačke marke. Novce je kamionima vozio u BiH.
„Hrvoje je jedan od mnogih koji je radio taj posao, ni u čemu nije bio povlašten, taj je posao odobravala hrvatska država i nije bio nelegalan“, rekla je njegova supruga Alica dodajući kako to nije bio početak stjecanja njihovog kapitala. U medijima se tvrdilo suprotno. Ubrzo je postao zastupnik „Volva“ i „Ducatija“ za Hrvatsku. Postao je i uvoznik talijanske espresso kave „Lavazza“.
Potom je osnovao „Petrač osiguranje“. Bavio se i prodajom automobila preko tvrtke „Petrač leasing“. Poslije je od tih tvrtki stvorio „Kaptol grupu“. U okviru nje bila je i Kaptol banka, koju je osnovao unuk prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana Dejan Košutić. U toj banci imao je imao 30 posto vlasništva, ali je kasnije izišao iz nje.
Dio „Petrač osiguranja“ prodao je Izraelcima a potom tvrtki promijenio ime u „Atlas osiguranje“. Početkom 2004. prodao ju je „Jadranskom osiguranju“ u vlasništvu Dubravka Grgića. Bio je vlasnik kasina „Vega“ u zagrebačkom hotelu „Sheraton“, ali mu je vlada 2005. zbog optužbi da je financijski pomagao bijeg generala Ante Gotovine oduzela koncesiju.
U središtu Zagreba imao je restoran „Canitnettu“ te kafić „Downtown“. Kupio je potraživanja tvrtke AGM prema Privrednoj banci Zagreb gdje se radilo o milijunskim iznosima.
Na Hršak-Bregu iznad Krapinskih Toplica ima vinogradarsko-vinski posjed s 10 hektara vinograda. Ima i vinariju u kojoj proizvodi „Petrač vina“.
Žive u vili u Bosanskoj ulici u Zagrebu. Imovina mu je procijenjena na više od 20 milijuna eura. Sa suprugom Alice ima tri sina: Novicu, Nikolu i Roka
2004. je dospio na popis osoba kojima je zabranjen ulazak u EU zbog sumnje da je pomagao osobama koje su počinile ratne zločine. Te godine dogodila se otmica sina generala Vladimira Zagorca, koji je bio u prijateljskih odnosima s Hrvojem Petračem. Zagorec je otmičarima dao 750 tisuća eura otkupnine.
Policija je uhitila počinitelje te otmice, a sud je podigao optužnicu protiv njih, ali i protiv Petrača kao nalogodavca. Najprije je u odsutnosti osuđen na šest godina. Kao sudionik u toj otmici osuđen je i njegov sin Novica na tri i pol godine zatvora.
2006. je uhićen u Grčkoj. Tada je tadašnjem hrvatskog premijeru Ivi Sanaderu poručio da je počinio političko samoubojstvo. Na ponovljenom suđenju osuđen je na istu kaznu. Vrhovni sud je potvrdio tu presudu. Tijekom suđenja Hrvoje Petrač optužio je generala Zagorca za krađu dijamanata iz Ministarstva obrane.
Zagorec je na kraju osuđen na sedam godina zatvora. Bio je blizak s vlasnikom tjednika „Nacional“ Ivom Pukanićem, koji je ubijen u Zagrebu 2008. Držalo ga se bliskim i predsjedniku Mesiću ali je on to opovrgnuo. „Dvaput sam ga vidio i to u prolazu“, rekao je Mesić.
Komisija za pomilovanja dok je bio predsjednik države 2009. odbila je pomilovati Petrača. Tome se usprotivio tadašnji ministar pravosuđa Ivan Šimonović. Iz zatvora u Popovači izišao je u studenom 2011.
Godinu dana kasnije Općinski sud u Zagrebu donio je presudu po kojoj Petrač i Ivan Mateković, koji je također osuđen zbog te otmice, Zagorcu moraju vratiti 750 tisuća eura otkupnine s kamatama.
Petrač je uhićen 2005.