Rođen je 13. svibnja 1957. u Poreču gdje je završio osnovnu i srednju školu. Ekonomski fakultet završio je u Ljubljani. Nakon diplome zapošljava se u turističkim poduzećima Riviera i Plava laguna u Poreču. Bio je član Saveza komunista.
Politički se najprije angažirao u IDS-u gdje je bio i potpredsjednik stranke. Kao njihov zastupnik 1992. ulazi u Hrvatski sabor. Iz IDS-a je isključen 1994. Potom se učlanjuje u HSLS i s njihove liste postaje saborski zastupnik 1995. Ubrzo napušta i tu stranku i djeluje u Saboru kao nezavisni zastupnik. Bio je predsjednik saborskog Odbora za turizam.
Na kraju je prihvatio treću ponudu predsjednika Tuđmana (ranije mu je nudio da bude potpredsjednik Vlade) te je postao ministar turizma u Matešinoj vladi. Nije se osjećao dobrodošao.
Uhićen je nakon obavijesnog razgovora u policiji u Đorđićevoj ulici u Zagrebu po završetku ministarskog mandata. I ranije je dobivao pozive za obavijesne razgovore ali se na njih nije odazivao jer ga je štitio ministarski imunitet.
Tada je optužen da je protuzakonito prisvojio oko 300 tisuća tadašnjih njemačkih maraka državnog novca koji je bio namijenjen za sanaciju hotelske tvrtke Imperijal na Rabu a na kraju je, nakon više transakcija, završio na računu Riječke banke kojim je otplaćen kredit građevinske tvrtke Herakove supruge.
Nakon dugotrajnih sudskih sporova u više drugih slučajeva, Herak je pravomoćno oslobođen od svih optužbi. Na kraju je bio spreman tužbom zatražiti odštetni zahtjev od države za vrijeme provedeno u pritvoru i narušeni ugled. Tražio je pet milijuna kuna. Do spora nije došlo jer se prije toga nagodio s državom.
Nakon završetka sudskih procesa vratio se u poduzetništvo kao turistički konzultant. Dao je više intervjua u vezi s tom temom. Kao glavni problem hrvatskog turizma ističe da je i 20 godina nakon vlasničke transformacije izostalo sudjelovanje stranih investitora što se itekako osjeća. S ponosom pak naglašava kako je još 1999. tražio da PDV na turističke usluge bude 10 posto kao što je to u drugim turističkim zemljama, što se ostvarilo tek više od desetljeća kasnije.
Dok su trajali sudski procesi rastao se od supruge s kojom ima dvije kćeri. Presudile su, kako je rekao, razlike u koncepciji života. Htjela je miran život, nije podržavala njegov politički angažman, i na kraju je, kako je kazao, to presudilo. Imovinu su dogovorno podijelili popola. Nešto kasnije se ponovno oženio.
Nedavno je na Facebooku oglasio prodaju kuće blizu mora u Poreču po cijeni od milijun i tristo tisuća eura. Kuća je u suvlasništvu s bivšom suprugom, kako mu je imovina devet godina bila blokirana nisu je mogli ranije prodati, a tek nedavno je legalizirao svaki dograđeni kvadrat. Nakon promjene zakona ostao je bez prava na povlaštenu saborsku mirovinu. Unatoč tome, ima velike poslovne planove, od europskih fondova do konzultantskih usluga.
O svom boravku u pritvoru i na sudovima, te o onome što je tomu prethodilo napisao je i knjigu „Istina s potpisom“. Za sve ono što je prošao optužuje tehnomenedžere u tadašnjoj vlasti koji ga nisu htjeli jer su pod svojom kontrolom imali i banke i telekomunikacije te nisu htjeli nikoga izvana u turistički sektor.
Napisao je da je tog zadnjeg dana nakon zajedničkog fotografiranja Vlade na odlasku i zajedničkog ručka sreo u prolazu tadašnjeg ministra policije Ivana Penića. Ironično mu je zahvalio na obavijesnom razgovoru koji mu je predstojao. „S tim nemam ništa, no, ako bude neki problem, nazovi me na mobitel“, rekao mu je gledajući u pod a ne sugovorniku u oči.
