Rođena je 26. siječnja 1952. u Zagrebu u odvjetničkoj obitelji. Njen otac Vladimir Mintas obavljao je razne dužnosti tijekom NDH, na kraju je bio veleposlanik u Berlinu. Po završetku rata partizanske vlasti osuđuju ga na smrt. Potom mu je kazna preinačena u doživotni zatvor. Na kraju je odležao nepunih šest godina.
Izišao je iz zatvora 1951. Slijedeće godine rodila mu se kćerka, Ljerka. Od malih nogu uči engleski. U školi je bila odličan učenik. Završila je Klasičnu gimnaziju. Nadimak joj je bio Buba. Upisala je Pravni fakultet i Komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu. Nakon prve godine ostavlja studij književnosti ali se nastavila družiti s društvom s Filozofskog: Draženom Budišom i Ivanom Zvonimirom Čičkom.
Tijekom Hrvatskog proljeća ušla je u Predsjedništvo Saveza studenata gdje je bila zadužena za odnose s inozemstvom. Nakon Karađorđeva i sloma tog hrvatskog pokreta, optužena je za pisanje letka koji je pozivao na studentski štrajk. Kada je utvrđeno da taj letak nije ni vidjela, optužena je za verbalni i fizički napad na jednog profesora Pravnog fakulteta. Iako su mnogi profesori svjedočili u njenu korist, provela je 40 dana u zatvoru na Vukomercu u Zagrebu. Tamo je bila sa kasnijom odvjetnicom Zvjezdanom Znidarčić Begović.
Nakon izlaska iz zatvora često je posjećivala zatvorene studente i donosila im hranu. Diplomirala je pravo 1975. kao jedna od najboljih studentica. Pripravnički staž odradila je u odvjetničkoj kancelariji dr. Hrvoja Kačića. 1977. je došla u ured odvjetnika Zvonimira Hodaka tražiti posao jer je čula da traže pripavnicu.
Pravosudni ispit položila je 1979. Kraće vrijeće radila je u RIZ-u. 1980. počela je raditi kao znanstveni novak u Jadranskom zavodu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (tada JAZU).
Udala se 1981. za odvjetnika Zvonimira Hodaka. Slijedeće, 1982. dobili su kćer Ivanu. Magistrirala je 1986. a doktorirala 1989.
Te godine se učlanila u HSLS. Nakon demokratskih promjena u Hrvatskoj u travnju 1991. je postala savjetnica u uredu predsjednika Franje Tuđmana za pomorsko pravo. Nakon četiri mjeseca imenovana je za šeficu Hrvatskog ureda pri promatračkoj misiji Europske zajednice. Na izborima 1993. još je na listi HSLS-a, međutim, uskoro prelazi u HDZ.
Početkom 1993. postala je pomoćnica ministra pomorstva, prometa i veza Ivice Mudrinića. Zbog sukoba s njim 1995. podnosi ostavku. Idućeg dana imenovana je za savjetnicu predsjednika Vlade za pomorstvo. U Vladi Zlatka Mateše 1995. postaje potpredsjednica Vlade za unutarnju politiku i društvene djelatnosti.
Početkom 1998. imenovana je za prvu ministricu europskih integracija. Osnovala je Ured za europske integracija, uredila knjigu „Plan integracijskih aktivnosti“. Svjedočenje Stjepana Mesića pred Haaškim sudom nazvala je „amoralnim“. Na toj dužnosti je bila do isteka mandata Matešine vlade 27. siječanja 2000. godine.
Potom je bila zastupnica u Hrvatskom saboru. 2002. godine u vrijeme unutarnjih borbi za vlast u HDZ-u bila je na strani Ivića Pašalića a protiv Ive Sanadera. HDZ napušta 2002. nezadovoljna smjenom splitskog vodstva te stranke. 2004. je postala predavačica na Zagrebačkoj školi ekonomije i menadžmenta. Osnivačica je Katedre za pravne discipline.
6. listopada 2008. u stubuištu zgrade u Hatzovoj ulici u Zagrebu gdje su stanovali ubijena je njihova kći Ivan Hodak, mlada odvjetnička vježbenica. Policija je pronašla beskućnika Mladena Šlogara koji je na sudu priznao da je ubojstvo počinio iz osvete Ivaninu ocu, odvjetniku Hodaku, zato što mu navodno 14 godina ranije nije pomogao naći posao. Pravomoćno je osuđen na 30 godina zatvora. Šlogarov odvjetnik kazao je da unatoč njegovu priznanju zločin nije dokazan.
Hodak je branio zapovjednika obrane Vukovara Milu Dedakovića Jastreba kada je bio optužen za veleizdaju, branio je hrvatske optuženike pred Haaškim sudom, optužene u financijskom inženjeringu itd. Zadnji veliki slučaj bila je obrana generala Vladimira Zagorca na suđenju u koji su bili umiješani tadašnji predsjednik Stjepan Mesić i bivši Zagorčev partner Hrvoje Petrač koji ga je optužio za krađu dragulja iz MORH-a.
Nakon ubojstva kćeri jedinice Ljerka Mintas Hodak posvetila se humanitarnom radu. Bila je u Keniji, Ruandi, Burundiju, Ugandi i Kongu. Skrbi za sedmero afričke djece bez roditelja. Prilikom jednog od tih povrataka iz Kenije kazala je da se „naprala suđa za slijedećih godinu dana“. Osnovala je Zakladu Ivana Hodak kojoj je svrha prikupljanje sredstava za školarine mladih osoba koji žele studirati pravo ili ekonomiju.
Jdna majka, trazi svoju Ivanu i po Africi. Daj Bog da najde svoj dusevni mir.Vrijeme ce zalijeciti rane, ali zaboravit se nemoze. Najteze je svoje djete otpratiti na vjecni pocinak.To sto radi je super neka pomogne neokom drugom kad nenozeoze onom koga neizmjerno voli.Svaki put kada bi citala o tom dogadaju dojde mi da zaplacem. Daj joj Bog snagu da izdrzi.Konkurencija je gadna stvar a osveta jos gora.