Hrvatska kiparica, akademkinja, redovna članica Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti Marija Ujević-Galetović rođena je u Zagrebu, 20. listopada 1933. Rođena je u obitelji profesora, otac Mate Ujević bio je profesor, a kasnije pokretač Hrvatske enciklopedije; majka Marija također je bila profesorica. Osnovnu i srednju školu završila je u Zagrebu, a 1953. godine upisala Zagrebačku Akademiju likovnih umjetnosti - Kiparski odsjek. Diplomirala je 1958. u klasi profesora Kršinića. Poslije studija usavršavala se na londonskoj Central School of Art.
Roditelji su joj uvijek davali podršku, ali nisu sjedili za vratom ni Mariji kao ni ostalim njezinim sestrama i braći. Marija je, naime, jedna od pet kćeri i dva sina brojne obitelji.
Jedan joj je djed Kaštelanac, a baka Luiga je sa Silbe. Njezin otac volio je more i tako je napravio Pomorsku enciklopediju. Majka je savršeno slikala, no u to vrijeme nije bilo uobičajeno da žene upišu slikarstvo, pa je studirala matematiku i fiziku.
Prvi portret, brata u glini, napravila je s 12 godina. Njezin talenat prva je uočila nastavnica crtanja u školi u Draškovićevoj ulici bila joj je kiparica Mila Vod, pravim imenom Ljudmila Wodsedalek. Akademiju je upisala nakon što je postala članica KUD-a “Ognjen Prica” gdje su joj nastavnici bili Ante Despot i Kosta Angeli Radovani.
Često su joj govorili da je kiparstvo posao rezerviran za muškarce, jer iziskuje veliku snagu i fizičku izdržljivost, međutim, Marija je smatrala da postoje mnogo napornija zvanja.
Kiparski uzori bili su joj grčki umjetnici, a na Akademiji Fran Kršinić kao crtač i Krsto Hegedušić. Studenti su u to vrijeme poludjeli za engleskim kiparom Henryjem Mooreom, koji je bio zvijezda mladosti njezine generacije.
U to vrijeme doma su joj dolazili važni ljudi tog vremena, od Krleže pa nadalje, a Marija je, još kao dijete s ocem odlazila u atelje kipara Ivana Meštrovića i Pavla Perića. Svake subote i nedjelje priređivali su večere za desetak gostiju na kojima se diskutiralo o zanimljivim temama. Možda nikad ne bi postala kiparica, priznala je jednom, da nije odrastala u tako poticajnoj atmosferi. Od njih sedmero braće i sestara nitko osim Marije nije krenuo u umjetničku avanturu - ostali su liječnici, pravnici, profesori i ekonomisti.
Danas uglednoj kiparici počeci nisu bili lagani. Nije imala novca i radila je pepeljare od emajla na bakru.
Onda je počela sudjelovati na natječajima, primjerice, radila je Kozaru, Seljačku bunu i Augusta Cesarca, i od toga dobro živjela. No, radovi nikad nisu bili preskupi. Zato su se njezine male skulpture brzo prodale u galerijama.
Autorica je brojnih izvedenih radova na otvorenom ili unutar arhitektonskih sredina (Virovitica, Vrsar, Zagreb, Marija Bistrica, Sinj, Cres, Rijeka, Osijek, Labin, Visoko, Bihać, Novi Sad) od kojih valja izdvojiti skulpturu u crkvi Sv. Pavla u Zagrebu te skulpturu Uzašašće u crkvi Sv. Nikole u Rijeci.
Među njezinim važnijim djelima svakako su spomenici Augustu Šenoi, Vlahi Paljetku i skulptura Trkač u Zagrebu, spomenik Miroslavu Krleži u Opatiji, spomenik Frani Petriću u Cresu, spomenik Jakovu Gotovcu u Osoru, spomenik Steriji Popoviću u Novom Sadu, spomenik Don Boscu u Žepču, spomenik papi Ivanu Pavlu II. u kapeli kripte požeške katedrale i spomenik Juraju Križaniću, postavljen u dvorištu dvora Kaptola 7 u Zagrebu gdje je Križanić stanovao od 1644. do 1645. godine.
Marija Ujević-Galetović od 1987. godine radi u ALU-a. Status redovne profesorice dobila je 1995. godine.
U više navrata bila je pročelnica Kiparskog odsjeka. Redovita je članica HAZU od 1998.
