Prodaj sada ili plači kasnije, poslovni je slogan Marinka Zadre, poduzetnika kojeg nazivaju i „hrvatski kralj šećera“ a koji je iznenadio javnost najavom prodaje uspješne šećerane Viro u kojoj je većinski vlasnik.
Rođen je 1941. U Mamićima Donjim, hercegovačkom selu pokraj Gruda. Otac mu je poginuo kao domobran na Kozari. Raznijela ga je granata.
Kako je rano ostao bez roditelja, dospio je u dom za siročad u Širokom Brijegu, gdje je završio nižu gimnaziju. Poslije ga je općina poslala na školovanje u poljoprivrednu školu u Čapljinu. Iako nije bio njome zadovoljan, završio ju je.
Potom je kraće vrijeme radio u Širokom Brijegu, a onda otišao u Slavoniju u Poljoprivredno dobro Valpovo, gdje se zadržao dvije godine. Tu je dobio stipendiju i otišao studirati u Novi Sad, gdje je postao diplomirani inženjer tehnologije.
„Diplomirao sam na tehnologiji šećera kod Sigmuna Wolfa, uglednog profesora u cijeloj Europi“, s ponosom ističe.
Za njega se kaže da je cijeli život posvetio šećeru. Dugo je bio direktor šećerane u Srijemskom Mitrovici, u Vojvodini.
Trgovinom šećerom bavio se i nakon što se 1987. preselio u Zagreb, kao direktor Emona Commerca. Na kraju je postao većinski vlasnik šećerane Viro iz Virovitice.
Međutim, u tom usponu nije sve išlo glatko a imao je nekoliko poslovnih izleta i u druge djelatnosti.
Krajem devedesetih u Koprivnici je bio po nekom drugom poslu, i saznao da se prodaje stara oprema tamošnje pivovare. Kupio ju je i u Grudama htio pokrenuto pivovaru. Dokapitalizirao je tamošnju tvornicu hladno oblikovanih porfila u stečaju, dovezao strojeve iz Koprivnice i za 500 tisuća njemačkih maraka kupio tvorničke nekretnine.
Ali onda se dogodila propast Glumina banke gdje je izgubio veliki novac, proizvodnju piva nije uspio pokretnuti, i jedino što je vidio ispred sebe bio je – bankrot. Iz tog očaja, kaže, izvukao ga je jedan telefonski poziv.
Zvali su ga iz Zagrebačke pivovare u vlasništvu multinacionalne kompanije Interbrew. Htjeli su kupiti njegovu pivovaru u Grudama. Nije se uopće dvoumio. Prodao im je 51 posto tvrtke u roku od tjedan dana.
Utrškom od tog posla, a riječ je o 15 milijuna maraka, kupio je dionice Badela 1862., ali ih je brzo i prodao jer, kako je govorio, zbog političkih pritisaka u toj tvrtki ništa nije uspio postići. Nakon toga je zajedno sa svojim poslovnim partnerom Draženom Robićem kupio šećeranu Viro u stečaju 2002.
Zadro i Robić platili su za tu tvornicu 130 milijuna kuna i preuzeli 550 milijuna kuna dugova. Tvornicu su restrukturirali, tehonološki osuvremenili i sada već godinama ostvaruje visoke profite.
U sastavu Vira posluje i Sladorana u Županji. Godišnje uprihodi čak 877 milijuna, a u nju su u zadnjih deset godina uložili 400 milijuna kuna.
Tvrde da su najmodernija tvornica šećera u Hrvatskoj i jedan od najvećih izvoznika, te najprofitabilnija tvrtka u prehrambenoj industriji. Zapošljavaju 257 radnika.
Zbog postignutog uspjeha zovu ga „spasiteljem“ hrvatske industrije šećera. Htio je svojedobno kupiti i preostale hrvatske šećerane da bi imao „za svakog unuka po jednu“, ali u tome nije uspio.
Sada traži strateškog partnera za šećeranu Viro. Svog sina Željka, koji je od 2008. predsjednik Uprave te tvornice, poslao je u Njemačku na pregovore sa zainteresiranim stranama. Zasada taje ime mogućeg kupca odnosno ulagača u tu šećeranu.
Marinko Zadro tvrdi da u novom okolnostima, kada je Hrvatska član EU, njihova šećerana nema šanse ako se ne priključi nekoj većoj europskoj kompaniji.
No, priznaje kako je osobno vezan za šećer. Kaže da je to gotovo pravilo u toj branši. Mnogi direktori koji su bili smijenjeni, umirali su za kratko vrijeme jer nisu mogli to podnijeti, kazao je tvrdeći da je šećerni lobi najjači na svijetu.
Nakon dokapitalzacije Zadro sada u Viri ima 38 posto, Robić 37 a 25 posto vlasništvo je 700 malih dioničara. Kaže da je tih 25 posto prodano za 17 sekundi. Vrijednost dionice iznosi 650 kuna, Viro je stabilna tvrtka koja svake godine može imati najmanje 10 milijuna eura neto dobiti.
Zadro se revanširao tvrtki Interbrew koja ga je krajem devedesetih spasila od propasti otkupivši 2007. nazad njihov udio u pivovari u Grudama gdje je sada 100-postotni vlasnik.
Uložio je veliki novac u promociju piva Prima, ali je taj brand ostao slabo poznat.
Dio vlasništva ima i u Hospitaliji, poduzeću za distribuciju medicinskog potrošnog materijala koju je dobio u zamjenu za dio izgubljenog novca u Glumina banci. Questus fond je postao strateški partner stekavši 51 posto vlasništva.
Za hrvatske prilike Zadro je neobičan poduzetnik i bogataš. Iako se njegova imovina procjenjuje na 30 milijuna eura, nema jahtu, vozi Renault Clio, a od nekretnina ima stan u Zagrebu koji je kupio prije 1990. i vikendicu na moru.
