Kontrovezni hrvatski poduzetnik Miroslav Kutle, posljednjih godina živi u Bosni i Hercegovini, gdje se rodio 6. listopada 1957. u Širokome Brijegu. Kaže da se vratio domovini nakon 44 godine boravka u Hrvatskoj, u kojoj nije imao pretpostavki za zaštitu osnovnih ljudskih prava - na pravično suđenje i zaštitu od politički montiranih procesa. Interpol je za njim raspisao crvenu tjeralicu.
Nakon privremenog boravka 2010., bez članova obitelji, u rodnom gradu i Mostaru, gdje je bio na liječenju, preselio se u Sarajevo, na Višnjik. Osnovao je tu 2011. svoju novu tvrtku - Megagreen, sa sjedištem u naselju Grbavica, za proizvodnju zdrave hrane. Prešao je potom u Banju Luku radi, kako je objasnio, lakšega kontakta s obitelji. Zadržao je poslove započete u Sarajevu.
Smatra ga se u javnosti, ali mu to nije ni približno pravosudno dokazano, najnegativnijim simbolom tzv. Tuđmanove privatizacije. Nakon smjene vlasti u Hrvatskoj 2000, uhićen je 3. veljače na graničnom prijelazu Bregana, za prelaska iz Slovenije u Hrvatsku, zbog "osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo poticanja na počinjenje kaznenih djela zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju na štetu poduzeća Tisak. Istog je dana preminuo njegov otac Drago.
Optužnica je podignuta 21. srpnja 2000. godine. U Remetincu je tada proveo punih 15 mjeseci, do svibnja 2001. - sveukupno do sada 21 mjesec u predmetu Tisak, procesu u kojem nema presude.
Pušten je i drugi puta iz pritvora u Remetincu, 17. prosinca 2004, nakon što je Vijeće zagrebačkog Županijskog suda pobilo presudu Općinskog suda, kojom je zbog malverzacija u tvrtki Tisak 9. srpnja bio osuđen na šest i pol godina zatvora.
U desetljeću koje je uslijedilo protiv njega je vođeno dvadesetak sudskih postupaka. U jedinom suđenju koje je okončano dobio je 12. rujna 2010. pravomoćno 32 mjeseca zatvora zbog nekih malverzacija u pretvorbi tvrtke Gradski podrum. Vrhovni sud je presudu Županijskog suda u Zagrebu potvrdio, a prvotno izrečenu kaznu od tri godine smanjio za četiri mjeseca.
Preseljenje u BiH, čije državljanstvo Kutle ima, dogodilo se upravo na dan kada mu je u Zagrebu izricana presuda. U Sarajevu je dva puta potvrđena presuda iz Hrvatske, ali ju je Vrhovni sud dva puta rušio.
Po preseljenju iz Sarajeva u Banju Luku sarajevski sud je postao nenadležan. BiH ga ne može isporučiti Hrvatskoj, unatoč crvenoj tjeralici Interpola, raspisanoj nakon što se nije pojavio na raspravi u drugom predmetu iz slučaja Gradski podrum.
Miroslav Kutle rođen je kao šesto dijete u obitelji Ile i Drage Kutle, koji je obitelj prehranjivao radeći u Jugomontaži. Kada su djeca stasala za škole i fakultete cijela se obitelj preselila 1965. u Zagreb. Miroslav je tada bio završio prvi razred osnovne škole.
Diplomirao je na pravu prvi u generaciji. Kanio je potom studirati filozofiju i informatiku, ali je odustao. Već na drugoj godini studija oženio se Ankicom Beljan.
U početku radio je Kutle svakojake poslove, a nakon studija prava zaposlio se kao revizor u SIZ-u mirovinsko-invalidskog osiguranja Zagreb. Želio je puno više pa je kasnije kupio kafić Moby Dicku zagrebačkom naselju Sloboština.
Potom ga je prenamijenio u restoran. Kupio je i stan. I Restoran Globus na Zagrebačkom velesajmu postao je njegovo vlasništvo nedugo potom. Širio je poslovanje i na druge djelatnosti.
Učlanio se u HDZ 1989., mjesecima prije nego što je ta stranka službeno upisana 5. veljače sljedeće godine u registar političkih stranaka. Uz Ćiru Grubšića, brinuo se za tajnost smještaja sudionika prve, utemeljiteljske skupštine HDZ-a 17. lipnja te godine u prostorijama Nogometnog kluba Jarun.
Preuzimao je postupno Kutle restorane društvene prehrane u Vjesnikovom neboderu, Astri, Mirovinsko-invalidskom osiguranju i na Zagrebačkom aerodromu te u Hrvatskome saboru.
Kupio je 1993. godine 37 posto udjela Slobodne Dalmacije koji su bili u vlasništvu Splitske banke.
Pohod na medijske kuće nastavlja s postajom TV Marijan Radio Dalmacije. U međuvremenu"osvaja" lanac robnih kuća Jadrotekstil, Dalmu, Kaštelansku rivijeru...
U Zagrebu se 1993. pojavila Diona. Bio je to, ustvari, dotadašnji lanac trgovina Slavija, koji je Kutle kupio i promijenio ime. Potom je njegov postao i Tisak, kojim je stekao monopol na distribuciju novina u Hrvatskoj.
Medijski imperij proširio je udjelima na OTV-u, Obiteljskom radiju i nekadašnjoj TV Mreži. Sveukupno, pripisivano mu je većinsko ili djelomično vlasništvo nad oko 200 tvrtki u Hrvatskoj. Tvrdio je da nijednu nije dobio "za 1 kunu", nego je 98 posto dionica kupio na tržištu.
U listopadu 2011. Kutle je u medijima za poslovni slom optužio eksponente bivše tehnomenedžerske struje u HDZ-u - Nikicu Valentića, Ivana Jarnjaka, Tomislava Karamarka i Franju Lukovića i HNB.
Izjavio je da je proces njegova progona počeo 1999. kada je podnio kaznenu prijavu protiv tadašnjeg predsjednika Vlade Zlatka Mateše i guvernera Narodne banke Hrvatske Marka Škreba, zbog njihove uloge u „rasprodaji Hrvatske".
U prosincu 1999. Pukanićev dnevni list Republika objavljuje aferu „Grupo“, najveću medijsku aferu u kojoj je otkriven ortački ugovor između Kutle, Ninoslava Pavić, Vinka Grubšića i Ivića Pašalića prema kojem su imali cilj ovladati većinom medijima u Hrvatskoj, tiskanim i elektroničkim. Afera je nazvana prema poduzeću Grupo iza koje se četvorka krila. Na sudu su saslušani, međutim, nikad nije došlo do procesuiranja.
Da je poduzetnik Kutle prikriveni suvlasnik 25 posto Europapress holdinga, tvrtke EPH Ninoslava Pavića i vlasnik 100 posto udjela Obiteljskoga radija (koncesionara Radio Antene), proizlazi iz dviju tužbi koje je pred Trgovačkim sudom u Zagrebu podnio odvjetnik Mladen Dragičević.
On je svojedobno zastupao odbjegloga Kutla, tri godine radio na utvrđivanju, odnosno povratu Kutlina vlasništva nad EPH i Obiteljskim radijem (postaja je poslije preimenovana u Radio Antenu) te je posredovao i organizirao niz sastanaka između Kutle i njegovih dužnika, Ninoslava Pavića i radijskoga magnata Jure Hrvačića. Prema ugovoru, za taj je trud trebao dobiti 15 posto vrijednosti svake realizirane isplate, kao odvjetničku naknadu.
Dragičević pokušava društvo Com.com neosnovano prikazati svojim dužnikom i od njega utjerati novčanu naknadu, iako Com.com nikada nije bio klijent odvjetnika Dragičevića niti je s njim ili njegovim društvom imao bilo kakve poslovne odnose, tvrdila je Vesna Alaburić, odvjetnica EPH. Ona je tvrdila da Dragičević bez osnove spekulira o vlasničkim odnosima u EPH.
USKOK je, među ostalim, provjeravao i iskaz nekadašnje Kutline bliske suradnice, suoptuženice u slučaju Tisak, Milene Šenator, koja je tvrdila da je Kutle Ivi Sanaderu dao ukupno 800.000 njemačkih maraka za pomoć pri ishođenju kredita od četiri milijuna DEM kod Hypo Alpe Adria banke. Poslije je porekla svoj iskaz.
U javnosti se Kutla smatralo ključnom osobom u pokušaju preuzimanja nekretnina propale tvornice Kamensko, jer su tvrtku preuzeli nekadašnji Kutlini suradnici Antun Crlenjak i Davor Vlajčević, koji su prezadužili poduzeće kako bi na njegovu imovinu mogli staviti zabilježbe.
Kasnije je otkriveno da je u nekretninskim operacijama sudjelovao i Ninoslav Pavić, koji je 2011.postao suvlasnik poduzeća Vilinske poljane, koje su držale 18 posto dionica Kamenskog, ali i založna prava nad nekretninama te propale tvrtke.
Iz prvoga braka s Ankicom Beljan, Miroslav Kutle ima tri kćeri i sina Tvrtka, koji se također bavi poduzetništvom. 2010. Kći jelena udala se za Ivana Medveda. Kad je brak s Ankicom propao, Miroslav Kutle zbližio se s odvjetnicom Dunjom Pešić koja mu je rodila sina Maksimilijana. Kutle se rijetko pojavljuje u javnosti.
U Zagrebu ima i brata dr. Antu Kutlu, liječnika, koji je javnosti je poznat kao svojedobno uspješni ravnatelj Državne uprave za zaštitu okoliša.
