Rođena je 9. ožujka 1949. Diplomirala je na Medicinskom fakultetu. Specijalizira je pedijatriju. 24. srpnja 1991. uoči početka opsade Vukovara imenovana je za v.d. ravnateljicu vukovarske bolnice.
Organizirala je rad te ustanove u vrlo teškim uvjetima kad je bolnica svakodnevno bila pod udarom agresorskog topništva. Kroz bolnicu je prošlo dvije i pol tisuće ranjenika. Oko tisuću njih je bilo podvrgnuto teškim operacijama. U toj bolnici su se liječili i ranjeni neprijateljski vojnici.
Ostala je u bolnici do sloma obrane Vukovara u studenom 1991. Dva dana nakon pada grada, 20. studenog je bila odvedena u logor u Sremsku Mitrovicu u Srbiji. Tamo su je ispitivali oficiri JNA. Bila je podvrgnuta mučenju. Oslobođena je 20. prosinca 1991.
Od 1993. do 1996. bila je članica Gradskog vijeća Vukovara u progonstvu. Na čelo Opće bolnice Vukovar vratila se 1997. u vrijeme procesa mirne reintegracije Podunavlja. Na izborima za Hrvatski sabor 2011. bila je 7. na listi HDZ-a u V. izbornoj jedinici.
Te godine je u ime Opće bolnice Vukovar primila „Povelju Republike Hrvatske“ od predsjednika Ive Josipovića. Udruga branitelja Podravke dodijelila je vukovarskoj bolnici i njoj osobno u siječnju 2012. Veliku zlatnu plaketu za sve što su učinili za dobrobit Hrvatske.
U nekoliko navrata svjedočila je pred hrvatskim sudovima i u Haagu protiv osumnjičenih za ratne zločine počinjene u Vukovaru. Tako je 2005. bila prva svjedokinja u procesu protiv tzv. vukovarske trojke, oficira JNA Veselina Šljivančanina, Mile Mrkšića i Miroslava Radića, koje se teretilo zbog ubojstva ranjenika iz vukovarske bolnice na Ovčari. Hrvatska policija ju je 2011. ispitala na temelju prijave fizičke osobe koja je protiv nje bila podignuta u Srbiji.
Prigovaralo joj je zato što je četvoricu ranjenih vojnika JNA iz jedne sobe koja je bila razrušena granatom prebacila u hodnik gdje su bili ranjeni hrvatski branitelji te ih tako navodno izvrgnula maltretiranju. Optužbe su odbačene. „To su sve nevjerojatne gluposti za koje me okrivljuju“, kazala je tim povodom.
2006. je državno odvjetništvo protiv nje podiglo optužnicu zato što je djelatnicima koji su imali ugovor o djelu dio plaća isplaćivan preko fiktivnih putnih naloga. 2012. je pravomoćno osuđena na uvjetnu kaznu od četiri mjeseca.
U lipnju 2013. vlada Zorana Milanovića smijenila ju je s dužnosti ravnateljice. Razlog su navodno bili dugovi bolnice. Protiv njene smjene prosvjedovale su braniteljske udruge i Udruga hrvatskih liječnika dragovoljaca Domovinskog rata.
Andrija Hebrang, bivši ministar zdravstva kazao je da je u pitanju politička smjena. Vukovarska bolnica je dužna kao i sve druge po Hrvatskoj, kazao je prigovarajući tadašnjoj vladi zbog smjene „u svijetu prepoznate heroine koja je u nastrašnijim ratnim uvjetima brinula za sve ranjene, bez obzira na nacionalnu ili vjersku pripadnost“.
Nakon smjene dr. Vesna Bosanac nastavila je raditi u bolnici kao liječnik pedijatar. U hrvatskoj javnosti ima status jednog od simbola vukovarskog otpora zbog svoje hrabrosti i požrtvovnog rada u bolnici u Vukovaru 1991.
