Vlatko Marković prvi je bivši profesionalni nogometaš koji je postao predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza. Tu je funkciju obnašao od 1998. do 2012. kada ga je naslijedio Davor Šuker, a on je proglašen počasnim predsjednikom HNS-a.
Marković je rođen 1. siječnja 1937. u Bugojnu, a umro je 23. rujna 2013. u Zagrebu.
Bolovao je od Alzheimerove bolesti, a posljednje dane života, koje je proveo u bolnici, dobio je upalu pluća koja je dodatno pogoršala njegovo zdravstveno stanje.
Bio je omiljen, Vlatko Marković uživao je ugled u europskoj krovnoj nogometnoj organizaciji što potvrđuje činjenica da je bio prvi Hrvat u UEFA-i koji je predsjedao jednom njezinom komisijom. Naime, bio je predsjednik Komisije za tehnički razvoj UEFA-e.
Nogomet je počeo igrati u Iskri iz Bugojna, zatim je nastupao za Čelik iz Zenice iz kojega prelazi u Dinamo krajem pedesetih godina kada je otišao na školovanje u Zagreb. U Maksimiru je proveo od 1958. do 1965., a potom odlazi igrati u bečku Austriju te kasnije i drugi bečki klub Rapid.
Najveću igračku afirmaciju doživio je igrajući za reprezentaciju Jugoslavije. Na Svjetskom prvenstvu u Čileu 1962. s Jugoslavijom je osvojio četvrto mjesto i bio je izabran u najbolju momčad tog svjetskog prvenstva. Za Jugoslaviju je odigrao 16 utakmica i postigao jedan autogol na SP u Čileu.
Vlatko Marković je u trenerskoj karijerio vodio Zagreb, Hajduk, tri puta Dinamo, te belgijski Standard iz Liegea, francusku Nicu, a bio je trener i sportski direktor bečkog Rapida. U njegovoj bogatoj trenerskoj karijeri zabilježeno je da je bio i izbornik hrvatske nogometne reprezentacije. Vatrene je vodio od 29. travnja 1993. do 28. veljače 1994. i u tom periodu s Hrvatskom odigrao samo jednu utakmicu i to protiv Ukrajine koju je Hrvatska dobila 3:1.
- Ja sam jedini hrvatski izbornik sa stopostotnim učinkom - znao se šaliti na svoj račun Vlatko Marković.
Za hrvatski nogomet puno je više dao kao funkcioner. Nakon tri godine predsjednikovanja HNS-om, 2001. osigurao je novac uz pomoć FIFA-e da savez kojemu je na čelu ne bude više podstanar. Naime, kupio je u Rusanovoj 13. kuću koju je pretvorio u Kuću hrvatskog nogometa.
Vlatko Marković utemeljio je i Nogometnu akademiju HNS-a na kojoj su se po najvišim standardima UEFA-e iškolovali mladi hrvatski treneri.
Cijeli život posvetio je nogometu, a dok je bio trener Hajduka 1977. u Splitu mu je poginuo i sin jedinac. Nije želio otići s Hajdukove klupe prije četvrfinalne utakmice Kupa kupova protiv bečke Austrije koju je Hajduk izgubio na jedanaesterce.
- Moram raditi, moram trenirati, moram voditi momčad u utakmici. U suprotnom ću poludjeti od bola - rekao je tada Vlatko Marković, a prepuni stadion u Splitu skandirao je njegovo ime kada je izišao na teren.
Vlatko Marković u svojoj nogometnoj i funkcionerkoj karijeri dobio je brojna priznanja. 2002. bio je dobitnik nagrade Matija Ljubek Hrvatskog olimpijskog odbora, 2008. dobio je godišnju Državnu nagradu za sport "Franjo Bučar".
Bio je nositelj titule Zmaja od Bosne srebrne u Družbi Braće hrvatskog zmaja, te član vijeća Hrvatskog olimpijskog odbora. Francuski predsjednik Jacques Chirac 2006. dodijelio mu je orden Viteza nacionalnog reda za izuzetne zasluge u promicanju nogometa u Francuskoj i svijetu. Taj orden u francuskom veleposlanstvu u Zagrebu urućio mu je Michael Platini, tadašnji dopredsjednik Francuskog nogometnog saveza a današnji predsjednik UEFA-e. 2009. godine dobio je UEFA-ino odlikovanje "Amicale des Anciens" za dugogodišnje aktivno sudjelovanje na raznim dužnostima u europskoj nogometnoj organizaciji.
U komunikaciji s hrvatskim novinarima Vlatko Marković znao je često puta biti preoštar, pa se za posljednje vrijeme njegova mandata stvorila kritična masa u javnosti koja ga više nije željela za predsjednika. Međutim, zahvaljujući potpori Zdravka Mamića, Marković je s mjesta predsjednika HNS-a otišao kad je, kao je često puta ponavljao, kada je on htio. Najveća opozicija bio mu je bivši izbornik Igor Štimac koji je na njegovom posljednjem reizboru bio jedini protukandidat.
Sandra Marković, kći pokojnog predsjednika HNS-a po zvanju je ekonomistica, ali je po zanimanju vizažistica.
