Rok upotrebe neke namirnice, koji po zakonu mora biti jasno naznačen na artiklu, ističu britanski stručnjaci, nije realan pokazatelj kvalitete hrane, većina namirnica je savršeno dobra za upotrebu i nakon što rok istaknut na pakiranju istekne. Ipak, to ne sprečava milijune ljudi diljem svijeta da tu hranu bace – u smeće. Procjenjuje se da prosječno britansko kućanstvo godišnje baci hrane u vrijednosti od čak 7000 kuna.
Dva roka trajnosti
Prema europskoj direktivi iz 1996., postoje dvije oznake roka valjanosti – jedan koji označava do kada je hrana najbolja za konzumaciju, i drugi, koji se stavlja na pokvarljivu robu poput svježeg mesa, jaja i mliječnih proizvoda, koji se nakon navedenog roka ne smiju konzumirati, odnosno mogu biti opasni za zdravlje. Međutim, većina hrane koju kupujemo na policama trgovina dobro je konzervirana da vrijedi i dugo nakon isteka roka upotrebe, primjerice špagete, konzerve, pa čak i zamrznuti proizvodi - navode istraživači, a prenosi Daily Mail. Velika je zabluda i oko kozmetičkih preparata, kojima se rok upotrebe mjeri nakon otvaranja originalnog pakiranja. Najčešće je riječ o roku od šest mjeseci ili godine dana, međutim, kako upozorava vizažistica Leeny Keneth, nema bojazni da će se nekoliko dana nakon isteka naznačenog roka nešto dogoditi s kozmetikom.
Kozmetika živi duže
– Kod kozmetike se pokvarljivost najbolje osjeti kada promijeni miris ili boju, tada možete biti sigurni da se nešto loše događa, a sve dok izgleda kao pri otvaranju, ne brinite se – iako je prošao rok, možete te preparate koristiti – zaključuje Keneth. Ipak, većina nas oprezno se ponaša kada su rokovi u pitanju, a iako je većina svjesna da je riječ i o psihološkoj granici, rijetki će pojesti hranu kojoj je prošao rok iako je dobrog mirisa i izgleda.
Većina trgovačkih lanaca robu kojoj uskoro istječe rok drži na posebnim policama i nudi sniženje na nju. Najčešće je sniženje, nekoliko dana prije isteka roka, pedeset posto od početne cijene. Kriza je dovela do toga da većina ljudi ciljano kupuje takvu robu zbog ušteda koje ostvaruju. Kupuje se i voće i povrće koje je lošije kvalitete, a koje je u prosjeku sniženo do 30 posto. Nutricionisti kažu da je takva hrana dobra ako ide u daljnju obradu, odnosno ne konzumira se sirova.
Svaka čast brit. izvorima, ali mogli bi novinari VL krenuti u avanturu u hrv. okvirima odnosno istražiti koja je sudba recimo mljevenog mesa na stiropor podlošcima kojima istekao rok trajanja u hladnjacima marketa. Ne zaboravite, to je jedan od najviše riskantnih prehramb. artikala odnosno ima veliku površinu, a što je idealno za razmnožavanje bakterija. Pa bi ustanovili da nakon što trgovci bar jednom prelijepe etikete o roku, naposljetku skonča to meso povučeno iz marketa - u salamama i kobasicama, skupa s mljevenim nozdrvama i sličnim dijelovima tijela koje se vuku po podovima klaonica. Ne trebaju nam britanska iskustva kad imamo napretek domaćih \"krivina\"...