Marija Jakeljić zbog poslovnih je obveza "završila" na šest mjeseci u Laosu.
Što ju je tamo dočekalo, što ju je oduševilo i s kakvim se uspomenama obogatila, podijelila je s čitateljima portala Fashion.hr
I njena priča kreće ovako...
"„Laos? Tropska zemlja, super! Može! Nema plaža? Kako misliš nema plaža? Nema šanse!“. Tako je otprilike glasila moja prva reakcija na opciju šestomjesečnog poslovnog boravka u ovoj dalekoj azijskoj zemlji. No, nakon brojnih razgovora i analiza s kolegama iz Carlsberg grupacije, u Aziji i Hrvatskoj, Laos se iskristalizirao kao sjajna poslovna i životna prilika. Pobijedio je druge europske destinacije koje su mi se nudile i početkom kolovoza sam spakirala stvari i odletjela u Vientiane, glavni grad Laosa. I nisam požalila.
Kako ne biste imali upitnike nad glavom kao ja na početku, evo par brzopoteznih wikipedia činjenica za uvod: Laos je smješten u jugoistočnoj Aziji, graniči s čak pet zemalja – Tajlandom, Kinom, Burmom, Vijetnamom i Kambodžom.
U Laosu živi gotovo 7 milijuna stanovnika, od kojih većina stanovništva prakticira budizam. Kakvi su Laošani? Izrazito blagi, smireni, s vječnim osmjehom na licu, otvoreni prema strancima - zovu nas farang, ali omakne im se da nas nazivaju i veliki nosovi.
Oba naziva korijen vuku iz razdoblja kada je Laos bio francuska kolonija. Nema vikanja, nema agresije, sve se rješava mirnim putem. Možda tu srdačnost najbolje ocrtava konstantno komplimentiranje. Naslušala sam se toliko lijepih stvari o sebi. Da se ništa drugo nije dogodilo u ovih 6 mjeseci, isplatilo bi se.
Laošani puno drže do tradicije, što se vidi po boljoj očuvanosti običaja i kulture od okolnih zemlja koje sam imala prilike posjetiti. Inače, za Laos kažu da je ono što je Tajland bio prije 30 godina dok ga nisu turisti poharali. Muškarci i žene su ravnopravni, a kao dodatno poštovanje ženama koristi se pozdrav nop - ruke spojene pred prsima i lagani naklon glave.
U poslovnim i svečanim situacijama žene nose Lao svilu na koju jako ponosni. Riječ je o debljoj, ručno rađenoj svili i svakako je nabavite jer su cijene puno niže nego kod nas.
Posebno su prepoznatljive tradicionalne Lao suknje, obavezne su i u školama, čak i u vrtićima. U poslovnim sredinama je definirano i koja boja se nosi koji dan – ponedjeljkom bijelo, utorkom žuto, srijedom plavo, pa ispočetka.
Za mene ta pravila nisu vrijedila, iako pravila pristojnosti nalažu da na poslu ne bi trebalo imati otkrivena ramena i koljena.
Mogla bih vam napisati još puno stvari – kako su spori vozači i poprilično ne poštuju propise, kako obuku džempere kad temperatura padne na njima nevjerojatnih 20 stupnjeva, čude se meni koja sam stalno u kratkim rukavima i ispituju ima li u Hrvatskoj snijega, kako im je najnormalnije da se dečki šminkaju i oblače kao žene (ladyboys), kako nemaju srama pred mikrofonom jer valjda odmah iz rodilišta idu na karaoke.
I finalno - kako su mi organizirali divnu oproštaljku, za koju sam ja slučajno saznala samo par sati ranije. Zaboravili su me, naime, pozvati."
Kako je tekla njena pustolovina u ovoj egzotičnoj zemlji pročitajte u članku na portalu Fashion.hr
>>'Putovanja su ovisnost koju sam stjecala godinama'
