Zagrebačka filharmonija otvorila je sinoć svoju novu sezonu u punom Lisinskom, premda je koncert bio zakazan izvan pretplaničkih ciklusa. Vjerna publika očito se zaželjela svog orkestra, a u dvorani je bilo i nove, mlade publike.
Doduše, dio školaraca jedva je dočekao loš primjer starije publike pa je neprigušen i pretjeran kašalj u pauzama između stavaka suptilnog Mozartovog klavirskog koncerta br. 21 u C-duru pretvoren u cirkus. Barem na desnoj tribini.
No, solistica Elena Baškirova nije se dala smesti, baš kao ni mladi austrijski maestro David Danzmayr. Popularni Mozartov koncert odsviran je vrlo solidno, a solistica je dugim aplauzom nakon nakon nekoliko izlazaka na poklon pozvana da odsvira i dodatak, jednu Schumannovu minijaturu.
Međutim, pravu naznaku da se i orkestar zaželio sviranja koliko i publika koncerata dobili smo u drugom dijelu koncerta. Nakon nekoliko tonova tihog uvoda, tutnjava velikog orkestra na početku najpoznatijeg plesnog ulomka iz baleta Romeo i Julija Sergeja Prokofjeva prenula je čak i one brbljave klince u redovima ispred mene i privukla njihovu pažnju.
Vrlo simpatičan, neposredan i temperamentan mladi austrijski maestro David Danzmayr potaknuo je orkestar na vrlo motiviranu, uzbudljivu, u detaljima rafiniranu, a u cjelini moćnu i uvjerljivu izvedbu probranih i dramaturški dobro posloženih ulamaka iz obje baletne suite Sergeja Prokofjeva.
Prva ovosezonska filharmonijska večer imala je i svečani početak. Nakon pozdravne riječi publici, novi filharmonijski ravnatelj Mirko Boch imao je čast uručiti još jedno priznanje velikom hrvatskom skladatelju Milku Kelemenu. Nakon što je jučer promoviran u počasnog doktora Sveučilišta u Zagrebu, 90-godišnji skladatelj dobio je i povelju Grada Zagreba i Zagrebačke filharmonije, a koncert je započet njegovom mladenačkom, a i danas još uvijek svježom i zanimljivom Kelemenovom skladbom "Preludio, aria e finale".
ne laži poluprazna dvorana