Hrvatski sabor izglasat će lex Agrokor uz neke izmjene najkasnije do kraja tjedna. Bez obzira na primjedbe iz redova pravnika i predstavnika oporbe, svaka druga opcija ne čini se izglednom. Pod pretpostavkom da pravo na pokretanje postupka uvođenja izvanredne uprave imaju vjerovnici bez suglasnosti samog dužnika, što nije moguće po trenutačnom prijedlogu Zakona, Vlada će biti u prilici da prije kraja idućeg tjedna primijeni zakonsko rješenje na koncern i kompanije u njegovu sastavu.
Lex ili odbor kreditora?
Uvođenje izvanredne uprave značilo bi istovremenu deblokadu svih računa uz zamrzavanje svih do tada neplaćenih obveza prema svim vjerovnicima. Kompanije poput Jamnice ili Leda mogle bi normalno nastaviti svoje poslovanje bez potrebe za novim financijskim sredstvima. Konzum, ključna kompanija cijelog koncerna, nije na žalost u istoj poziciji, i to iz nekoliko razloga. Naime, najveći domaći maloprodajni lanac ima gotovo 5000 dobavljača, od kojih jedan dio vjerojatno neće moći izdržati zamrzavanje svojih tražbina do okončanja procesa restrukturiranja. Navedeni problem moguće je riješiti jedino dodatnim zaduženjem samog Konzuma, koje bi omogućilo plaćanje novih isporuka dobavljača u roku od 15 dana. Sukladno Zakonu, novo zaduženje imalo bi prednost pred svim drugim tražbinama. Tako skraćeni rokovi plaćanja omogućili bi djelomični oporavak tijeka novca ugroženoj grupi dobavljača te osiguranje nužnog asortimana za sam Konzum.
Ovakav gotovo idilični scenarij nije fikcija za posrnule američke korporacije zahvaljujući efikasnoj primjeni 11. poglavlja tamošnjeg Stečajnog zakona. Tisuće kompanija sa stotinama tisuća radnih mjesta uspješno su prošle kroz vlasničko, poslovno i financijsko preslagivanje. Među njima su i poznati trgovački lanci Macy’s, Kmart i Bloomingadale’s, avionske kompanije United Airlines i US Airways, proizvođači automobila General Motors i Chrysler te turistička kompanija trenutačnog američkog predsjednika Trump Entertainment Resorts. Je li takvo što moguće i u Hrvatskoj, pokazat će idući tjedni. Ostaje nepoznato zbog čega Vlada nije htjela u hitnu proceduru uputiti izmjene postojećeg Stečajnog zakona, naročito dijela koji regulira predstečajne nagodbe. Ministar Goran Marić nedavno je priznao njegovu „neživotnost“ i obećao izmjene. Tako bi uklonila mnoge razloge zbog kojih je lex Agrokor u dijelu javnosti dočekan na nož te istovremeno omogućila očuvanje tisuća radnih mjesta koja će nepovratno biti izgubljena zbog ključne rupe u našem pravnom okviru. Agrokor će imati VIP tretman, a njegovi ugroženi dobavljači morat će se nositi s „neživotnim“ Stečajnim zakonom.
Ako Vlada zasad odustane od primjene lex Agrokora i prepusti upravljanje Odboru kreditora pod vodstvom Sberbanka, scenarij će u idućim tjednima izgledati nešto drugačije. Ruska banka sigurno neće osigurati dodatna sredstva koja bi mogla deblokirati račune Agrokora i njegovih kompanija prije nego što standstill sporazumu pristupe i drugi ključni vjerovnici, koji raspolažu instrumentima prisilne naplate. Pristup sporazumu četiriju zapadnih banaka (BNP Paribas, Credit Suisse, Goldman Sachs i J.P. Morgan), koje zajedno potražuju 200 milijuna eura, ne bi trebao biti sporan. Investitori u tri tranše obveznica Agrokora nominalne vrijednosti 900 milijuna eura, čija je jučerašnja tržišna vrijednost jedva dosezala jednu trećinu tog iznosa, moraju takvu odluku donijeti većinom glasova. Vlasnici čuvenih PIK obveznica, među kojima su na početku bili i prvoklasni investicijski fondovi, a čija je vrijednost još krajem prošlog tjedna pala na 8% nominale, nemaju zasad nikakva prava i obveze jer je njihov dužnik krovni nizozemski Adria Group Holding u vlasništvu Ivice Todorića. Ukupna tražbina od 535 milijuna eura za koju je založeno 95% dionica Agrokora doći će na red tek u drugom činu ove, po svemu sudeći, višegodišnje drame.
Tek prvi čin drame
Najveći je problem ponašanje dijela velikih domaćih dobavljača i s njima povezanih banaka, odnosno faktoring društava. Na kraju rujna 2016. ukupan dug dobavljačima iznosio je nešto više od 16 milijardi kuna, polovica tog iznosa odnosila se na inozemne dobavljače, a šest milijardi kuna na robu domaćih dobavljača. Od toga je dospjelo 1,5 milijardi kuna. Preostali iznos iz rubrike dobavljači odnosi se na različite oblike prikrivenog financiranja Agrokora i njegovih kompanija, a njegova točna vrijednost trenutačno je predmet nagađanja. U svakom slučaju, upravo je to razlog beskonačnih pregovora između pojedinih banaka i nekih od dobavljača koji ne priznaju posljedice svog rizičnog odnosa s najvećim kupcem. Dodatni je problem to što u trenutačnoj blokadi računa Agrokora i njegovih kompanija sudjeluje i dobar dio vjerovnika iz ove heterogene i međusobno posvađane grupe. Budući da je uspješnost prisilne naplate za njih zagarantirana, vrlo naivno zvuči ideja o deblokiranju računa povlačenjem njihovih naloga.
Zbog svega navedenog, računi Agrokora i pripadajućih kompanija mogu biti deblokirani samo odlukom Trgovačkog suda prije kraja idućeg tjedna. Naravno da Sberbank može posegnuti u svoje duboke džepove i učiniti isto. To ipak nije vjerojatno prije nego što Vlada istrči na teren i odluči o (ne)primjeni lex Agrokora.
Deblokada računa samo je prvi korak u budućoj drami kojom počinje novo razdoblje u hrvatskom političkom i gospodarskom životu. Kako će ono izgledati, odlučivat će se u idućim danima i tjednima.
>> Otkrivamo tko je Hrvatica u Alvarezovom timu
>> Alvarez: Situacija je vrlo teška i ozbiljna, nema nikakvog jamstva da ćemo uspjeti
Nekidan sam kao odgovor na jedan komentar popisala koliko mu je drzava oprostila davanja koje godine (javno dostupne podatke), ali je odgovor obrisan?!?