Bio je konac ožujka 2006. godine. Iz Zagorja su stizale uznemiravajuće vijesti. Pronađeno je jedno, drugo, treće, četvrto truplo. Sve raspoložive policijske snage dojurile se na teren. Duge cijevi okupirale su brege. Cijeli je kraj, u kojem je pomahnitali general Ivan Korade iz Velike Veterničke ubio najprije prijatelja Davora Petriša, zatim susjeda Franju Kosa, pa 15-godišnjeg Gorana Hudića i njegovu baku Ciliku, bio u smrtnom strahu. Kuće su počeli zaključavati i oni koji to nikada nisu činili. Osam dana trajala je potraga za ubojicom dok 3. travnja Ivan Korade nije presudio samome sebi. Prije no što je to učinio, ubio je policajca Marija Kusanića.
“Kazal je da bu nas ubil”
Zagorje se još nije bilo oporavilo od šoka zbog krvoprolića, a prezime Korade ponovno je dospjelo na stranice crnih kronika. Ovaj put glavni je akter bio, tada 19-godišnji, Mario Korade, generalov sin. U listopadu te iste 2008. godine pijan je divljao u kafiću u selu, razbijao čaše, nožem i pendrekom plašio konobaricu i goste koji su poslije kazali da im nije izravno prijetio, ali s obzirom na to tko mu je otac, bili su ga se uplašili. U taj kafić Mario Korade odonda nije došao. Novinske stupce punili su njegovi brojni izgredi: tučnjava u Loboru, fizičko i psihičko zlostavljanje nevjenčane supruge, prijetnje, divljanje i razbijanje u kafiću u Zlataru gdje je konobarici i gostima prijetio teleskopskom palicom koju je imao uza se... Iste je godine na grobu Gorana Hudića Mario Korade pijan razbio bocu viskija. A onda je nastupilo zatišje. Barem do javnosti nisu dopirale vijesti o novim izgredima. Pričalo se tek da ga je prva supruga, s kojom ima sina, napustila, da ima novu ženu. Ljudi ga danju nisu viđali, pa su neki nagađali da je otišao raditi u Njemačku i da je poslušao sutkinju koja mu je prilikom izricanja presude na Prekršajnom sudu u Zlataru još 2009. godine kazala da se uozbilji i odraste, da prestane hodati okolo sa suzavcem i pendrekom i da krivce ne traži oko sebe, već u sebi. Tu i tamo bi se moglo čuti da se ipak s nekim “skoro zakačil”. To je zatišje trajalo sve do polovice siječnja kada je Mario Korade uhićen i pritvoren zbog prijetnji ubojstvom, ilegalnog posjedovanja oružja i protupravnog lišenje slobode.
– Ne bu to s tim malim na dobro zašlo, ne bu. Kaj će se desit kad ga puste iz rešta? Ko njemu bude stal na kraj? Tak su i njegovom ocu gledali kroz prste dok se nije desilo zlo – vrtio je glavom sredovječni muškarac u gostionici u Maču gdje se, baš kao i u gotovo cijelom Zagorju, posljednjih dana prepričavao najnoviji incident u kojem je sudjelovao Mario Korade.
Što će se dogoditi kad Mario Korade bude pušten iz pritvora, zabrinjava i braću Roberta i Nenada Bistrovića koji tvrde da ih je Mario pošpricao suzavcem, izudarao pištoljem i kolcem, prijetio im da će ih ubiti i noge im otpiliti motornom pilom. Zbilo se to 15. siječnja u Velikoj Veterničkoj pokraj Koradinih ribnjaka, a ono što su o samom događaju čuli bilo je dovoljno da među Zagorcima opet zavlada nelagoda, pa i strah.
– Brat i ja smo s prijateljem Zlatkom Behinom išli rušiti drva. Srušili smo jedan hrast, a drugi je opal na ogradu Koradinih i malo ju oštetil. Taman kad se to dogodilo, odnekud je banul Mario sa svoja dva psa – pitbulom i šarplanincem – i počeo kleti. Zel je suzavac, našprical me, a onda lupil pištoljem. Imal je magnuma 357. Kad me drugi put udaril, onesvestil sam se, a on mi je nogom razbil nos – tako govori 20-godišnji Nenad Bistrović iz Mača na čijem su licu itekako vidljivi tragovi sukoba.
Njegov brat Robert dodaje da ih je Korade svu trojicu natjerao da kleknu i gurnu glavu u blato.
– Sline su mu curile, a zjenice bile raširene. Sve nas je pošprical suzavcem, udaral pištoljem i kolcem koji je slomil na Behinu. Nas smo bila tri, a on jedan, al’ nikaj nismo mogli jer je imal pištolja. Nije nam vredilo ni zvati pomoć jer je to bilo na putu, kilometrima od prvih kuća. Mario je vikal da nas bude potamanil. Onda je zgrabil motorku i kazal da nas bude ispilil – kaže Robert Bistrović.
Motorna pila, dodaje, srećom nije upalila, pa ju je Korade bacio pokraj jezera i otišao.
– Kazal je da bude ubil i nas i naše obitelji ak’ ga budemo prijavili policiji – govore braća Bistrović.
Tortura je, kažu, trajala oko 45 minuta, a kad je Korade zamaknuo, pokupili su stvari i motornu i zbrisali doma. Marija Koradu ipak su prijavili.
Foto: Robert Anić/PIXSELL
– Došla su s nama dva policajca iz Zaboka i pitali nas da im pokažemo di je to bilo. Ništa nisu slikali! Nisu ni motorku zeli, a na njoj su Marijevi otisci. Tak su napravili zato kaj ga se boje – govori Robert Bistrović dok motornu pilu, što stoji u predvorju njihove kuće, pažljivo hvata najlon-vrećicama na rukama, da ne bi oštetio otiske.
– Kaj reći? Ja Marija ne volim niti vidit’ jer mi je njegova pojava ista kak pojava njegovog oca. Zato navek okrenem glavu. Čuli smo da se Mario bahati, al’ nas ne dira otkako je na grobu mog sina Gorana, godinu dana nakon što ga je njegov otac ubil, razbil bocu viskija. Bilo je to bolno. Strašno. Ni mrtvima nije dal mira – kaže Ivanka Hudić iz Velike Petrovagorske u općini Lobor. Od obitelji Korade obitelj Hudić traži odštetu za svoje žrtve, no ni nakon sedam godina sud u Zlataru nije donio presudu. Ivanka i njezin sin Nikola misle da to tako dugo traje zato “kaj su brojni legli na imovinu Koradinih”.
Nije bilo dugova
Nenad Bistrović kaže da su sve do 15. siječnja on i Mario bili prijatelji, zajedno su izlazili, posjećivali se...
– Bil mi je nedavno na rođendanu, na roštilju. Upoznal sam ga prije godinu i pol na nekom turniru gdje smo oba delali k’o redari. I tak, počeli smo se družiti. Rekal je da kad popije nije Mario Korade, već druga osoba. Znam da dela u noćnom klubu u Ivancu i da je prije dva mjeseca tam napravil rusvaj. Neki je čovjek razbil čašu, a on ga je počel tući. Cijeli je kafić našprical suzavcem. Kasnije je došlo desetak dečki i napalo ga. On vam je čovjek koji se voli osvećivati – govori Robert Bistrović.
Osveta je ono što ih sada, kažu, ponajviše zabrinjava.
– Samo nek mi dođe na dvorišće. Bum ga ubil – ljuti se Robert.
On i brat opovrgavaju priče da je do sukoba došlo zapravo zbog novca koji su dugovali Mariju za drva. Spominje se da je to pravi razlog tučnjave. Nije istina, uvjeravaju, ni da su taj dan bili u krađi drva.
– Drva smo pili za Behina – govore.
Ne slažu se Bistrovići ni s iskazom Korade koji je tijekom ispitivanja kazao da je taj dan bio u šetnji s prijateljem i psima i da je Bistrovićima i Behinu prišao kada ih je vidio kod svog imanja. Posumnjao je da mu kradu drva pa su se posvađali, ali ne i potukli.
– Laže. Bio je sam. Sigurno bude za izmišljenog svjedoka pozval svog kompića koji je napravil 42 prevare. Zamislite, on vam slika skupe aute, dene oglas da ih prodaje, a onda kupcima uzme lovu i kaže da po auto mora u inozemstvo – tvrde Bistrovići.
Iako ne vjeruju svakoj riječi koju o samom događaju izgovaraju braća, jer mnogi i za njih kažu da su najblaže rečeno problematični, Zagorci ističu da strahuju od onoga što bi Mario Korade mogao sljedeće učiniti ako mu institucije ne uspiju stati na kraj. Poput bombe u tom je kraju odjeknula činjenica da je, unatoč svim dosadašnjim izgredima, Mario Korade osuđivan samo prekršajno, nikada kazneno. Zbog toga je i sudac istrage odlučio da će Korade biti u Remetincu samo dok se ne ispitaju svjedoci. Prijedlog tužiteljstva da ga se drži iza brave i zbog bojazni da će ponoviti djelo sud je odbacio.
Dobar članak. Iscrpan, zanimljiv i autentičan. Pisan dijelom na dijalektu pa se baš čovjek uživi u priču. Tako se trebaju pisati članci po portalima.