Sukob između ministara Marasa i Vrdoljaka zbog zakona o HGK opet se zahuktao. Ministar poduzetništva Gordan Maras ovaj put objavio je na internetskim stranicama ministarstva nacrt zakona o HGK i pozvao na javnu raspravu, a bez znanja ministra gospodarstva Ivana Vrdoljaka, iako je Vrdoljakovo ministarstvo nadležno za rad HGK i puštanje prijedloga zakona u javnost.
Tko laže?
Maras tvrdi da su “znali da će biti objavljeno”. No ne tvrdi da su se usuglasili u prijedlozima, nego da su “najbitnije stvari u nacrtu zakona usuglašene”, U Vrdoljakovu ministarstvu naš izvor kaže da su čuli da će Maras nacrt zakona objaviti, ali ne i da su pristali na objavu. Službeno u Ministarstvu gospodarstva odgovaraju “da se konačan prijedlog zakona o HGK još radi i da jesu za određenu vrstu rasterećenja pri plaćanju članarine”. No ne na način kako je to predložio Maras, a koji traži dobrovoljno članstvo za male i obvezno za velike gospodarstvenike.
Sredinom listopada ministar Maras već je sudjelovao u sličnom scenariju i najavio da je nacrt zakona gotov i da ide u javnu raspravu, no tada ga je Vrdoljak već stopirao i jasno dao do znanja da taj zakon može izaći samo iz njegova ministarstva. Neizravno, to poručuje i sada. No, neobično je da Vrdoljak neće javno izreći što se događa, a očito je riječ o političkoj nekorektnosti, pa i nepoštovanju prema njegovu ministarstvu koje je nadležno za rad HGK.
Osim što se može pretpostaviti da na ovaj način Maras želi pridobiti bodove kod malih poduzetnika, jasno je i da što bržom izmjenom zakona želi i omogućiti smjenu aktualnog predsjednika HGK Luke Burilovića. Ministarstvo gospodarstva već je ranije reklo da se u izmjene zakona ide, ali ne po hitnom postupku, što je Marasova želja.
Izmjene zakona
Maras nam je jučer rekao da su na nacrt zakona već stigle pozitivne reakcije poduzetnika i da nije bitan tzv, sukob ministara, nego da zakon bude što prije u javnoj raspravi i da bude usvojen do kraja godine. Neki od prijedloga koji se navode u nacrtu zakona je ukidanje obveznog članstva za mikropoduzetnike i male poduzetnike, a obvezno da ostane za srednje i velike poduzetnike. Pri tome bi obvezni članovi ili oni mali koji se odluče na članstvo imali niz pogodnosti, od besplatnih usluga ili povoljnijih cijena usluga koje nudi HGK. Nadalje, članove Skupštine više ne bi predlagala gospodarska vijeća, nego članovi HGK neposredno na izborima. Svaki član imao bi najmanje jedan glas, a broj glasova svakog pojedinog člana utvrdila bi Skupština razmjerno visini članarine. Ubuduće bi u Skupštini bio po jedan član iz svake županije, najmanje njih 15 posto bili bi predstavnici srednjih poduzetnika, te isto toliko iz redova mikro i malih poduzetnika. Skupština bi birala predsjednika.
Bez obzira na njihova prepucavanja, činjenica je daje HGK servis srednjim a napose velikim poduzetnicima jar mali od nje nemaju ama nikakve koristi. Aktivnosti, skupovi, servisi - sve je podređeno velikima. Tko ima koristi - neka i financira.