Poznati poduzetnik Saša Cvetojević po nečemu se ističe u grupaciji ljudi sličnih sebi, koji u ovoj državi ipak postoje, iako je u njoj realno nastojanje da se poduzetništvo razvije prilično slabašno. Prepoznavši snagu i važnost društvenih mreža, Cvetojević je sebe promovirao kao glasnogovornika poduzetništva i jednog od glavnih kritičara vlasti, bez obzira na to o kojoj se radilo, osvojivši pri tome i priznanje za komunikatora godine koje je dobio prošle godine. Zastupanje vožnje na električni pogon drugo je po čemu je poznat, prvi je u Hrvatskoj kupio Teslu. Predbacivanje da je više trgovac negoli poduzetnik odbacuje, ionako je jedan od tvoraca Zagrebačkog inkubatora poduzetništva s kojim odnedavno surađuje i Styria, a koji je već polučio nekoliko novih tvrtki koje bilježe značajnije rezultate izvan Hrvatske.
Bili ste u Tesli, je li ta tvrtka doista onakva kakvom je mediji prikazuju?
Tvornica je još bolja. Ne može se usporediti osobni dojam nečeg što je tako tehnički superiorno i dobro organizirano i dojam koji steknete na osnovu napisa u medijima ili s fotografije. Imao sam mogućnost proći svim dijelovima tvornice, ne samo linijom na kojoj se auti sastavljaju. I sve izgleda kao da ste barem deset godina u budućnosti. Klasična tura tvornicom obuhvaća uvid u daleko manje, no s obzirom da je voditelj proizvodnje porijeklom Hrvat, Nick Tabak, vidio sam i ono što se inače rijetko pokazuje. Primjerice, desetak modela X koji još nisu predstavljeni javnosti. Neki od njih su rastavljeni, omogućujući radnicima da imaju uvid u sve sklopove. Nova gullwing vrata, kakva dosad na serijskim automobilima nisu viđena, tehnički su detalj koji je sam po sebi revolucija. Na žalost, čini se da su i zaslužna za kašnjenje modela Tesla X.
Veliki napor i male šanse
Imamo sličnu tvrtku u Hrvatskoj, Rimac Automobile. Je li riječ o anomaliji ili se tako nešto u nas može ponoviti?
Rimac Automobili i Mate Rimac nešto su poput obitelji Kostelić. To nije plod planskog sustava koji potiče razvoj, to nije rezultat smišljene politike, već tvrdoglavost i upornost pojedinca. Na žalost, kao takav prije je anomalija nego nešto što se može lako ponoviti. Takvi projekti u Hrvatskoj nastaju usprkos sustavu, a ne zahvaljujući njemu. Rijetki su pojedinci koji uspiju realizirati takve projekte jer je sustav protiv njih. Od početka, tijekom razvoja, pa nadalje, praktički svaki dan. Pomaka ima, ali i svijet se miče, tako da, pogledamo li okruženje, mi opet zaostajemo. Tesla je nastao i zahvaljujući ogromnoj financijskoj pomoći države. Nastao je u okruženju koje prepoznaje inicijativu pojedinca, cijeni njegove prethodne dosege i ima razvijeno tržište kapitala koje je spremno financirati takve pojedince. To vidimo i na primjeru gradnje nove Tesline tvornice baterija Gigafactory u Nevadi. Države su se borile privući taj projekt raznim paketima olakšica. Okruženje pomaže i potiče razvoj poduzetništva i slavi pojedince koji uspiju. Kod nas je sve potpuno suprotno i zato Rimac i slični moraju uložiti nekoliko puta veće napore i šanse za uspjeh su im manje.
U svojim ste objavama često jako kritični prema državi. Je li riječ o problemu Vlade ili sustava, pri čemu je zapravo svejedno tko je na vlasti?
Sve navedeno nije plod rada jedne vlade. Niti ga jedna vlada može potpuno riješiti. Sustavom ne vladaju ministri ni premijer, sustavom vlada tiha i uporna birokracija u suradnji sa sindikatima javnih službi. Dvije vodeće stranke, dodvoravajući se glasačima, nemaju hrabrosti provesti promjene koje bi bile bolne najviše politici i birokraciji i time nas osuđuju na zaostajanje u gospodarskom, ali i svakom drugom pogledu.
Koje su to fundamentalne pogreške u nas zbog kojih napredujemo sporije od drugih?
Pisanje zakona kojim se love lopovi. Naša birokracija, kad uoči ili si umisli da postoji malformacija, reagira dodatnim regulacijama. Ne ukidajući nijedan postojeći zakon ili pravilnik, donose nove zabrane, ograničenja, nove očevidnike, formulare za ispunjavanje i procedure koje nisu jasne, a ni provedive ni onome koji ih je pisao. Umjesto provođenja postojećih, pišu se novi propisi. Zakoni koji reguliraju stečaj, javnu nabavu, radno zakonodavstvo, način obračuna poreza i slično rijetko dožive dva obračunska razdoblja bez promjene. Spojite to sa sporošću administracije i dobit ćete koktel koji poduzetnicima nije drag. Posjetio sam vinariju Grgic Hills pred San Franciscom. Opet primjer Hrvata koji mogu razviti svoje pune potencijale tek kad se maknu iz ovog okruženja. Dok su u Americi slavljeni, a njihova vina se piju i u Bijeloj kući, kod nas, na Pelješcu, kraju Bogom danom za vrhunsko vinarstvo, tri godine ne mogu dobiti dozvolu za gradnju modernog skladišta za vina. I to saznamo kad im ovo neadekvatno izgori u velikim požarima ove godine. Hoće li službenik koji im nije izašao u susret, da ne kažem odradio svoj posao, odgovarati? Neće! Jer administracija uvijek ima odgovor i razlog nečinjenju. A nečinjenje i prokrastinacija doveli su nas tu gdje smo.
Je li moguće danas u Hrvatskoj ulaganjem u industriju ostvariti jednak prinos kao ulaganjem u IT?
Ne znam. Još uvijek je teško ulaganjem u Hrvatskoj ostvariti ikakav prinos. A zašto i bi kad čujemo od istaknutih političara da je svaki profit veći od kamate u banci ekstraprofit. Ako je tako, čemu ulagati? Bolje njegovati rentijerski mentalitet i staviti novac na banku. Ili kupiti apartman pa ga rentati.
Socijalna država
Zastupate neoliberalne stavove, no ne mislite li da je riječ o nečemu što je već zastarjelo?
Često napadamo neoliberalni kapitalizam, a nikad ga u Hrvatskoj nismo vidjeli. Mnogi koji me ne poznaju ne vjeruju da se u životu ponašam puno više kao socijaldemokrat nego kao liberalni kapitalist ili libertarijanac. No, mi nemamo ništa od svega toga. Mi imamo birokratsku varijantu rođačkog divljeg sustava s kapitalističkim predznakom, a socijalističkim mentalitetom, koji je u suštini nastavak socijalizma. Smeta mi taj sustav koji je duboko licemjeran i gdje nam prodaju sitne privatne interese zakamuflirane u javni interes. Time sustavno uništavamo državu blagostanja u koju se kunemo. Vjerujem u rad, osobne slobode pojedinca i stoga su mi bliske neke ideje libertarijanizma, ali nikako ne smatram da baš sve treba privatizirati. No smatram da treba daleko bolje i drugačije upravljati zajedničkim resursima.
Može li ipak postojati socijalna država koja će ispravno poštivati činjenicu da nisu svi jednako sposobni za iste stvari?
Naravno da može. No ovako kako sad postupamo do nje nećemo stići. Socijalna država ne može biti alibi za šlepanje lijenih ni uhljebljivanje podobnih. A to ona kod nas sad jest. Onima koji su potrebiti, koji trebaju pomoć i brigu – moramo pomagati daleko više, a one koji iskorištavaju i kradu iz zajedničke kase – onemogućiti. Primjer je jasan kod zdravstvene zaštite – ako nemamo novca za skupe lijekove i ako ne možemo odmah doći na red za životno važne pretrage – zašto meni ili vama plaćamo lijek koji košta 20-ak kuna? Zar to ne bismo mogli sami platiti? A da se taj novac usmjeri u liječenje onog što si nikako ne možemo priuštiti. Ako ogrebete auto, potežete li kasko? Ili vam je bitnije, ako završite na krovu, da vam osiguravatelj prizna štetu i da možete ponovo imati automobil?
>> Imate poslovnu ideju? Prijavite je na natječaj 'Pametnom idejom do uspjeha'!
Radim u državnoj upravi, znam kako se donose propisi i ... sve što je ovaj čovjek rekao, na žalost je .... apsolutna istina: "Ne ukidajući nijedan postojeći zakon ili pravilnik, donose nove zabrane, ograničenja, nove očevidnike, formulare za ispunjavanje i procedure koje nisu jasne, a ni provedive ni onome koji ih je pisao." Da na žalost tako je, i tako će biti sve dok se politika ne izbaci iz državne službe. U Francuskoj lokalni i državni službenici imaju čak ograničeno pravo glasanja na lokalnim tj. državnim izborima, a da je napredovanje u državnoj službi depolitizirano - to je nešto što se podrazumijeva. Kod nas je obratno.