Šteta. Premijer Ivo Sanader nije dobro primio izjavu Komisije HBK
Iustitia et pax o gospodarskoj krizi. Štoviše, kao da je od
predsjednika Mesića preuzeo brzopotezni stil i odgovorio neka mu njegov
glasnogovornik pošalje imena članova te crkvene komisije, kako bi ih
uključio u svoje Ekonomsko vijeće. Kad su tako pametni, valjda. No,
nije se pritom upitao bi li članovi crkvene komisije htjeli u to
njegovo glomazno, neučinkovito i neuvjerljivo ekonomsko vijeće.
Zapravo, poruka Komisije Iustitia et pax odiše upravo drukčijim duhom
od onoga kojega propagira to Vladino vijeće, kao i sama Vladina
politika. A to je, htio to netko priznati ili ne, duh pobjednika.
Crkva, naime, priznaje da je kriza. Analizira gdje je i zašto nastala,
kako se razvijala i u materijalnom i u duhovnom pogledu, kako je
pogodila i nas, kako smo se mi glupo ponijeli rasprodajući obiteljsko
srebro i navukavši se na kredite i minuse, pa smo postali taoci
vlastite pohlepe.
Crkva vidi kako država radije oporezuje rad, a ne kapital, kako se
poslušnički prigiba glava pred svakim eurobirokratom koji nas se
udostoji pogledati, kako ne samo da nema nikakve demografske politike
nego na demografiju nitko u vlasti i ne misli...
I tako dalje, i tako dalje. Sve to stoji u crkvenoj izjavi. No, to i
nisu neke nove analize. Ima ih sličnih na sve strane i Crkva po tome
nije nešto u prednosti. U prednosti je u onome dijelu u kojemu
programatski navješćuje budućnost i traži od države, društva, vlasti,
kako god želite, da svjesno podupre one snage u društvu koje su ga
kadre izvući iz gliba, a to su mladi, poljoprivrednici, ribari,
brodograditelji...
To sve govori istoj toj državi koja se u prvoj polovici ove godine kod
banaka toliko zadužila za svoju potrošnju da ne samo da nema novca za
građane i poduzeća nego banke neprestano podižu kamate starim
dužnicima, običnom puku i klimavom gospodarstvu, kako bi se zadržale u
okvirima ekstraprofita na koje su navikli prošlih godina. Samo taj
primjer govori o ključnoj činjenici da država nema petlje takvome
stanju reći dosta. Morala je to učiniti Crkva, sviđalo se to nekome ili
ne. Na vlasti ili u opoziciji, u domovini ili inozemstvu, sasvim je
svejedno u ovome trenutku. Premda bi nam svima bilo korisnije kad bi se
poruka s Kaptola prihvatila kao iskrena i otrežnjavajuća.
KOMENTAR
