U ponedjeljak 9. lipnja u zagrebačkom Kazalištu lutaka počele su probe za dramsku premijeru "Elementarnih čestica" Michela Houellebecqa koje za Dubrovačke ljetne igre režira Ivica Buljan. Zbog svega što se dogodilo oko te predstave, ekipa na početku proba još nije ni znala gdje će predstavu igrati – na plaži ili na Lovrijencu. Ivica Buljan kaže da ovakav prolog nije mogao zamisliti ni u najgoroj noćnoj mori.
Puno nerazumijevanje
– Kada sam s Mani Gotovac počeo razgovarati o repertoaru, prva točka je bila francuski autor, i vrlo smo brzo došli do Houellebecqa, kojeg sam već nekoliko puta mislio raditi, ali nikada projekti nisu realizirani. Nakon izbora autora bilo je: "Elementarne čestice" ili "Mogućnost otoka". Izbor je pao na "Čestice" jer je to jedan od rijetkih romana koji poznaje i šira publika i taj je roman, voljeli ga ili ne, danas već opće mjesto, svakako klasik – kaže Buljan i podsjeća da je Houellebecqovo ime spomenuto već na prvoj sjednici Festivalskog vijeća. Priznaje da to, ni on ni itko drugi, nije shvatio ozbiljno, jer činilo se previše apsurdnim, da bi priča o zabrani krenula nezaustavljivo. Buljan u tome vidi temeljno nerazumijevanje funkcije kazališta te podsjeća na vremena u kojima se kazalište karakteriziralo kao "opasan medij", onaj koji snažno propituje neuralgične točke društva.
– Sam Houellebecq kaže da se zapadno društvo raspada, jer baš kao u starom Rimu, raspad počinje na vrhuncu moći. Po njemu je zapadna Europa, ona u kojoj smo mi neka periferija, dovedena pred zid. Pravilo uspjeha dovelo je do tog stravičnog osjećaja nesigurnosti, o čemu smo razgovarali na prvoj probi, o toj shizofrenoj potrebi da se uspije na svakom polju i pod svaku cijenu. Mi stariji sjećamo se kako je, npr. u osamdesetima, postojala utopijska projekcija boljeg društva i života, za koju smo radili. Mislili smo da će se takvo društvo izgraditi, a onda smo odjednom upali u ono koje je koncentrirano samo na uspjeh, a uspjeh je, naravno, diskutabilna kategorija – objašnjava Buljan.
Junaci "Elementarnih čestica" pripadaju višoj srednjoj klasi, ali su dovedeni pred zid i njihovi se egzistencijalni problemi račvaju na dva puta.
– Bruno je totalno nerealiziran i njega seksualne frustracije vode do potpunog unutarnjeg kaosa i nihilizma. Nasuprot njemu stoji njegov brat, znanstvenik koji je na rubu senzacionalnog otkrića, onog dostojnog Nobelove nagrade, ali ga je neuspjeh i vlastita nemogućnost uspjeha odvela u potpuno odustajanje – kaže Buljan i podsjeća kako su "Elementarne čestice" izazvale kontroverze i kada su objavljene u Francuskoj, i to među intelektualcima.
– Mi se ovdje okomljujemo na ljude koji ne razumiju, a u trenutku izlaska romana Houellebecq je radio u literarnom časopisu, i kolege urednici su od njega tražili da se izjasni o etičkim stavovima koje zastupaju njegovi junaci. To je vrlo slično našem slučaju, samo je pitanje stavljeno u paranoičan kontekst u kojem je u pitanje dovedena sigurnost – objašnjava Buljan.
Ističe kako je zbog svega i rad na predstavi drukčiji.
– Da je sve bilo tradicionalno, ušli bismo u proces rada na predstavi radeći je po scenama. Ovako su prve probe prošle kroz iščitavanje Houellebecqa i razgovora o njegovim idejama. Doveli smo se u stanje kao da roman čitamo prvi put. Doslovno krećemo od nule u borbu s našim oružjem, analitički i promišljeno, jer sada je najvažnije da smo opremljeni znanjem, koje je naš jedini odgovor. Čitamo i "Pokoravanje", jer važno je da, u ovoj situaciji, ekipa ima tu cjelinu, da svi znamo zašto taj autor izaziva toliko kontroverzi.
Što je pornografija?
No, kroz priču o zabrani predstave na nju je bačen i epitet "pornografska", o čemu Buljan kaže:
– Houellebecqa prati ili stigma islama ili pornografije. Što je pornografija? Po definiciji izravno prikazivanje spolnog akta u svrhu zadovoljavanja ili samozadovoljavanja. Teatar je, dakle, u svojoj biti, antipornografski. On jest erotski, ali to su teme kojima se umjetnost bavi još od antike. U ovom djelu opsjednutost seksom stvara neku vrstu emocionalne invalidnosti – kaže Buljan i upravo tu temu stavlja u kontekst važnog civilizacijskog problema u kojem je sve više onih nespremnih za zrelu emocionalnu vezu s drugim bićem.
Redatelj priznaje kako rad na samoj predstavi u ovakvim uvjetima nije nimalo lagan. Ne samo zbog osjećaja nesigurnosti koja se uvukla u ekipu već i zbog stalnog premještanja mjesta radnje. Predstava, koja se trebala prikazivati na plaži u Kuparima, sada je završila na Lovrijencu, mitskom mjestu ambijentalnog teatra u Dubrovniku.
– Zbog promjena lokacija predstava je nekoliko puta mijenjala koncept. Za Kupare smo napravili ambijentalnu intervenciju u samom prostoru, ali smo tada, zbog selidbe, shvatili da moramo napraviti predstavu koja se može igrati u bilo kojem prostoru. U svom radu zapravo vidim dva pravca, predstave poput "Vučjaka" ili "Glembajevih" koje se zasnivaju na mizanscenu, a ova će sigurno biti bliža onome što je bio "Kiklop", šira, slobodnija i otvorenija forma, uz živu glazbu na sceni, performerske dijelove...
Naravno, Lovrijenac zvoni Hamletom, a Buljan kaže da su dva glava muška junaka "Čestica" zapravo dva Hamleta 21. stoljeća.
>> "Elementarne čestice" ostale na programu ovogodišnjih Dubrovačkih ljetnih igara
Ma šta ovaj priča! Vidi se briga za njegovanje karijere, vidi se glad za profitom, ali znanje se tu ne vidi nikakvo. Kičmaher!