Gavellina glumica Nataša Janjić Lokas ovih se dana intenzivno pripremala za večerašnju premijeru “Romea i Julije” u dubrovačkom ljetnikovcu Skočibuha gdje je dobila ulogu Julijine majke, a u sklopu Dubrovačkih ljetnih igara. Još prije desetak dana s ansamblom Gavelle nastupila je na festivalu Grad teatar u Budvi i to u predstavi “Amadeus“ Petera Shaffera i u režiji Dore Ruždjak Podolski, gdje su je mediji prozvali najzaposlenijom glumicom u regiji.
– Taj me opis često prati. Ne bih nasjedala na to. To su novinarske uljepšavalačke tehnike. Trenutačno je period kada sam zaredala uloge. Imali smo premijeru “Amadeusa” u Budvi. Onda sam putovala u Zagreb gdje sam na sceni Amadea imala predstavu “Ritina škola“ s Markom Torjancem. I sada sam se vratila u Dubrovnik gdje završavamo “Romea i Juliju”. I ja se osjećam zaposleno.
U “Romeu i Juliji” dobili ste ulogu majke. Je li ta uloga došla prerano?
Julija ima četrnaest godina. Majka u samom tekstu kaže: “Ja sam tebe već rodila u tvojim godinama”. Znači, sa trideset i dvije godine već sam starija podjela za gospođu Capuletti. Kada me Jagoš zvao, ja sam mislila da nije normalan ako misli da bih ja mogla igrati Juliju. Na kraju je ispalo da igram gospođu Capuletti što mi je i bio razlog da ovo prihvatim. Osjećam da je pravi trenutak za gospođu Capuletti. Ja sam se naigrala raznih Julija. Veliki mi je izazov što me Jagoš Marković vidio u ovoj ulozi. Nije mi lako. Imam u predstavi supruga Sinišu Popovića koji je maestralan i prekrasnu Kristinu Stevović kao Juliju. Imam još problema, ali oni su mi poticaj da ostanem napeta.
Ovdje nije u pitanju obitelj iz snova?
Za Juliju nikako. Meni je sve idealno. Gospođa Capuletti iz moje je perspektive poslovna žena. Čak bih rekla da ima nečeg jako modernog u tome da ona tretira brak kao firmu pa je kćeri namijenila Parisa, plemića iz ugledne obitelji, viteškog, mladog. To bi danas bili ovi neki muškarci s pedigreom koji dolaze iz Cambridgea. Zato je ova priča vječna i univerzalna gdje će dvoje ljudi izginuti zbog nesretnih okolnosti i pokušaja da se vole.
Jeste li već radili na Igrama?
Radila sam prije točno deset godina s Bobom Jelčićem Radionicu za šetanje, pričanje i izmišljanje. Ne kažem da nisam imala prilike, ali uvijek se nešto ispriječilo. Ove se godine dogodio splet svih ovih ljudi, Jagoša, Neve Rošić koja je bila moja profesorica na Akademiji i koja me praktički upisala na Akademiju…
U Budvi ste glumili Mozartovu suprugu Konstanzu, ovdje lik iz Shakespearea. Kako su se ti likovi uklopili?
Paralelno sam pripremala obje uloge. Ujutro u Gavelli “Amadeusa”, navečer “Romea i Juliju”. Na čudan način taj mi je kontrast odgovarao. Konstanza je luckasta, pomalo djetinjasta, pomalo ambiciozno zagrižena za karijeru svog supruga i neshvaćenog genija. Te su uloge jako različite pa sam lako iskakala iz jedne u drugu. Odmarala sam se u svakoj od njih.
Dakle nisu se isključivale?
Ne. Pomagale su mi kao odskočna daska za drugi lik. Nisu slične ni u čemu pa sam ih mogla potpuno odvojiti.
>> U Dubrovniku ne vidim kruzere nego umjetnost koja im odolijeva
