Makedonski redatelj Aleksandar Popovski ponovno režira u Satiričkom kazalištu Kerempuh, Vratio se nakon 14 godina i sam kaže da novom predstavom zatvara krug. Prvi je puta režiro tadašnju hit “Bure baruta”, a sada se vraća s predstavom “Živio Harms! Čuda postoje”, čija je premijera zakazana za petak, 7. ožujka
.“Kerempuh je početak mog međunarodnog perioda. Od Kerempuha prije tih 14 godina pa do danas, bilo me je posvuda – doslovno od Istambula do Stockholma. Iznenadio sam se tog prvog jutra kada sam došao na prvu probu kako se zavrtio taj moj krug, koliko je vremena prošlo, koliko se toga promijenilo,” priča Popovski. Na pitanje koje je ključne promjene donijelo to vrijeme kaže:
“Ovamo sam stigao krajem devedesetih, bio je to period u kojem sam bio klinac i radio predstave koje su govorile o tim čudnim godinama - godinama rasturanja. Tada smo rasturili sve što smo mogli naći. Taj val je prošao, ali nije došao val građenja i rezaultat svega toga je ovo što danas živimo. A živimo u stanju u kojem je ljudima jasno da stvari nisu završene. Ljudi su shvatili da je dosta onog što su nas uvjeravali zapravo bilo nešto sasvim drugo. Sinoć to isto gledam na televiziji, opet sve ispočetka u Ukraini. To je film koji smo mi već gledali i znamo koliko je krvav bio. I strašno je što se to ne može spriječiti, a znamo da ćemo to opet platiti ljudskim životima i spaljenim kućama.”
Povratkom u Kerempuh Popovski je u kazalištu zatekao i drugačiji glumački ansambl. Igrom slučaja biti će to i prva predstava ovog kazališta u kojoj ćemo vidjeti njihovog novog člana ansambla Rakana Rushaidata. A baš njega je još kao studenta Popovski želio u svojoj prvoj predstavi:
“Gledao sam ga tada na Akademiji, ali nešto je snimao i nije mogao. Sada smo se konačno našli. No, sjajno sam radio sa cijelim ansamblom. Neke ljude znam od prije, s nekima prvi puta radim, ali tejdan dana pred premijeru zaista mogu reći da sam savršeno zadovoljan. Tim više jer je Harms specifičan, nimalo lak, tetarski materijal,” kaže Popovski. Odvodi nas to u priču o tome kako je i zašto Harms završio u Sibiru, zbog pjesmice za koju redatelj kaže da vjeruju da ga nisu razumjeli:
“Harms nije bio izrazito protiv, ali ni za. Bio je svoj, na svoj način, izuzetan individualac, i zato će ovo biti predstava protkana njegovim specifičnim humorom, koji stalno balansira na rubu smijeha, ali i suza, baš kao na dvije maske koje svuda u svijetu simboliziraju kazalište,” ističe Popovski.
Kaže kako mu je ovo treće redateljsko uprizorenje Harmsa i kako mu je misao vodilja bila jedna priča koju je pronašao u biografiji njegove supruge. Ona je pričajući anegdotu iz ratnog vremena, kada su sve žene morale ići kopati rovove oko Petrograda, ispričala kako joj je Harms rekao: “Ti si slaba, nećeš kopati, ali moraš mi vjerovati. Zapamti “crvene marame”, misli na njih i nećeš kopati.” I zaista sljedećeg dana u općem kaosu prihvatnog centra od svih žena nju vrate. U suzama se vraća Harmsu, svjesna da joj je to sačuvalo život, a on joj kaže: “Jednu stvar nikada ne smiješ zaboraviti – čuda na Zemlji ipak postoje”.
Popvski kaže da je za njega to priča koja ga vraća istinskom Harmsu, ali i onome što smo svi zaboravili. Čuda zaista postoje!
