Je li hrvatska država doista digla ruke od hrvatske knjige, bilo je provokativno pitanje Jagne Pogačnik i Jadranke Pintarić na tribini Grički dijalog upućeno malim i srednjim izdavačima.
- Novac od države jedini je siguran novac. Ispostavim im račun i za desetak dana dobijem novac. A od knjižara ne mogu naplatiti račune godinama - kaže Gordana Farkaš Sfeci iz tvrtke Ocean more.
Samoregulacija tržišta
Da je hrvatsko tržište knjiga u velikoj krizi, tvrde Seid Serdarević iz Frakture i Mišo Nejašmić iz Jesenskog i Turka.
- Broj lani objavljenih naslova pao je trideset posto. Ove godine bit će još gore. No, to je i naša krivnja. Ceh se nije organizirao u onih sedam debelih godina. Sada imamo najveće rabate u knjižarama, pred nama je uvođenje PDV-a, ali i zabrana komisijske prodaje zbog ulaska u EU. Izdavaštvo je, kao i sve u ovoj državi, prepušteno samoregulaciji tržišta. Nedostaje nam kulturna strategija. U našoj branši radi 15.000 ljudi, više nego u poljoprivredi i brodogradnji, mi smo intelektualna elita koja ovu zemlju može maknuti s dna - uvjeren je Serdarević.
A Nejašmić je podsjetio na vremena Sanaderove vlasti kada je na besplatne udžbenike potrošeno milijardu i pol proračunskih kuna (!?), od čega je osamdeset posto podijeljeno između tri izdavača.
Najviše za udžbenike
- Promet je tih godina u branši iznosio 1,2 milijarde kuna bruto. Iz proračuna se izdvojilo 550 milijuna kuna, na udžbenike čak 450 milijuna kuna, dok je iz Ministarstva kulture na sve druge knjige i knjižnice potrošeno stotinjak milijuna kuna godišnje - precizan je Nejašmić.
No, to je sada prošlost, sada se tržište urušava pa nije čudno da se knjige prodaju već i za pedeset lipa! Ministarstvo kulture smanjilo je iznos za knjigu dvadeset posto, Ministarstvo znanosti smanjivalo je potpore i retroaktivno. Hrvatska danas ima previše knjižara za broj objavljenih naslova te situaciju u kojoj jaki izdavači imaju i knjižare i distribuciju i tiskare i ucjenjuju srednje i male izdavače. A država na tribinu nije poslala niti jednog činovnika!
Čitamo isto kao i prije, samo kaj više posuđujemo, a manje kupujemo. A kaj se tiče tribine-stvarno je sramotno da država nije smatrala potrebnim makar ikoga poslati (a toliko ih sjedi i ne zna kam bi sa sobom..pogotovo u Ministarstvu kulture).