Klasik hrvatske dječje poezije Zvonimir Balog na današnji dan slavi osamdeseti rođendan. Rođen 30. svibnja 1932. godine (Sveti Petar Čvrstec), taj plodni pjesnik koji je prvu zbirku objavio još 1957., a prvu knjigu pjesama za djecu, čuvenu “Nevidljivu Ivu” 1970., rođendan je odlučio proslaviti pjesmom koju je napisao sam sebi.
– Mome radu (i godinama) Društvo književnika krajem desetog mjeseca upriličuje simpozij. Desetak autora piše tekstove. Republika će mi posvetiti jedan broj. Vijenac u broju koji slijedi objavljuje nekoliko tekstova koji se bave mojim radom. A za kulturnu rubriku Večernjeg lista šaljem pjesmu koju posvećujem sam sebi. Moglo bi biti zgodno jer je drugačije – napisao je Balog u faksu upućenom Večernjakovoj urednici Bojani Radović sa svog otočnog utočišta na Pašmanu.
– Na otoku Pašmanu osuđen sam na sebe. Ne idem u kavane od kojih i inače bježim kao bivši pušač. Prošlog sam proljeća na otoku napisao sedam zbirki. Tu imam i atelijer i galeriju skulptura od kamena, betona, drva... Na Pašmanu su mi se vratile i zvijezde koje sam u Zagrebu, zbog neonskog svijetla izgubio – priča nam Balog u telefonskom razgovoru. Osim pisanja (i prepisivanja vlastitih rukopisa) i rada u atelijeru, na Pašmanu se Balog brine i za vrt i priprema za retrospektivu u Klovićevim dvorima za što treba snimiti, sortirati i popisati likovna djela.
– Izložba je bila planirana i za Zadar, ali tu se dogodio neki politički tsunami. Uskoro mi u Španjolskoj izlazi zbirka pjesama, a roman u Čileu. Ne slažem se sa Mallarméom koji tvrdi da stvari treba zamutiti. Mislim da stvari treba raščistiti. Ionako je sve mutno oko nas. Ništa ne znamo. Filozofi ne znaju što je materija, psiholozi ne znaju što je misao. Ne znamo ni što je voda, niti što je cvijeće – priča Balog citirajući Cicerona koji je rekao da tko ima knjižnicu i vrt, ništa mu više ne treba.
Dosta je bilo pljuvanja po Zagrebu. Dosta.